Snaga elektromotora je umnožak broja obrtaja i obrtnog momenta na vretenu.
Iz toga proizilazi da je kod konstantnog momenta opterećenja snaga linearno srazmerna broju obrtaja.
Kod centrifugalnih pumpi je kriva zahtevane snage složenija, zahtevana snaga raste približno na treći stepen sa prirastom broja obrtaja, pa je regulacija ostvariva u relativno malom rasponu broja obrtaja, ali se obrtni moment opterećenja menja drastičnije, gde konačno utrošena energija najviše zavisi od umnoška pritiska vode i njenog protoka.
Dobri sitemi imaju hidroakumulacioni sud (bocu) i nepovratni ventil, gde se kod nultog protoka vode (nema potrošnje) dozvoli izvesno prekoračenje nominalnog pritiska (reda 0,5 bara) i presoprekidačem ili komparatorom koji očitava linearni davač pritiska, isključi pumpa, a kod najmanje potrošnje ponovo pokrene i uspostavi se regulacija brojem obrtaja.
Na izlazu iz cevovoda se tih 0,5 bara više i ne oseti, jer tek što počne da se otvara ventil taj pritisak opadne na nominalan.
Pri tome se vodi računa da se hidroakumulaciona posuda ne dimenzioniše tako da ima preveliku zapreminu, već tek toliko koliko da amortizuje potencijalne hidroudare.
Tako se uštedi i onaj minimalni utrošak energije za održavanje pritiska bez potrošnje, ujedno smanji habanje pumpe.
Kontinualan rad pumpe je neophodan samo tamo gde se sve vreme mora strogo održavati pritisak u veoma uskoj toleranciji (medicinske i procesne potrebe).
----------------
Oko zagrevanja elektromotora postoji problem. Na elektromotoru je njemu pripadajući ventilator dimenzionisan za nominalni broj obrtaja. Promet vazduha opada drastično sa smanjenjem broja obrtaja, pa ako takav elektromotor radi dugotrajno sa malim brojem obrtaja i velikim momentom, neophodno je dodatno hlađenje eksternim ventilatorom.
Dobrim uparivanjem pumpe i elektromotora se izabere da regulacija bude blizu nominalnog broja obrtaja (trudimo se da bude što bliže nominalnom broju obrtaja sa max. protokom i potrebnim pritiskom ), i tada su uslovi hlađenja najoptimalniji.
Pozdrav