Citat:
Jedan Cosic (koledz igrac) je nekada bio pojam. Ili, seti se sta su Grci uradili dovodjenjem jednog odlicnog koledz igraca (Galis). Sa samo jednim odlicnim igracem rasturise sve i postadose prvaci Evrope.
Nikako ne zelim da potcenim one nase "stare" sportiste i sportske radnike, samo kazem da ti nasi veliki rezultati nisu plod samo organizacije, rada...nego velikim delom i nedostatka prave konkurencije.
Ne bih se sasvim slozio, pri cemu imam na umu likove poput Pive i Dude Ivkovica
sa Krsta koji su u ono vreme imali sasvim studiozan pristup filozofiji igre, dobijali
video kasete iz USA, drzali seminare na koje su dolazili treneri sirom SFRJ, od Lazara
Lecica iz Skoplja, preko Mirka Novosela iz Zagreba, da ne pominjem ljude iz lokala
(Ranko Zeravica, itd). Ta baza (greh je da ne pomenem Dr. Acu Nikolica) je
organizovano
stvorila jugoslovensku skolu kosarke.
Da se radi o teskom predomisljaju a ne o 'desilo se jer nije bilo nikoga da se time bavi'
govore i uspesi Dude Ivkovica sa gomilom nezrelih klinaca, sto samo govori o postojanju
sistema pre svega, a ne o pukom entuzijazmu.
Trenerskih izdanaka te skole ima zaista previse da bi moglo da se govori o spletu okolnosti.
Ameri nisu samo na olimpijade slali ozbiljne timove. Cinjenica je da nisu slali profesionalce
iz ABA i kasnije NBA, ali je recimo u Ljubljani igrao Bill Walton (tada All-American sa UCLA,
kasnije osvajac NBA sa Portlandom, danas Hall-of-famer).
Citat:
Razne zemlje su ulozile u basket, veca je konkurencija i mi moramo da se posteno namucimo da bi nesto osvojili.
Nekada smo stvarali punokrvne igrace na svakoj poziciji (bekove sutere, playmakere, krila,
centre), potpuno konkurentne na bilo kojoj velikoj kosarkaskoj sceni. Danas iz nase skole
izlaze uglavnom krkani tipa power forward, bekovi su slabih nogu, centri bez igre okrenute
ledjima ka kosu, slobodna bacanja po pravilu sutiraju katastrofalno, o mentalnoj snazi da
i ne govorim - u crunch momentima u kojima je nekada ludi Vilfan u Manili motao loptu oko
pasa pa polagao desnom sa leve strane, danas se skracuju ruke, mase se sutevi, itd.
Jedan tip je na nekoj sportskoj diskusiji rekao pravu stvar: "Nekada su fudbaleri bili kulovi a
kosarkasi smekeri. Danas su i kosarkasi kulovi".
U celoj prici glavnu rec vode privatni i primitivni interesi, menadzeri, tatini sinovi, zastupnici
velikih sportskih brand-ova, klupske mafije itd.
Citat:
khm, mesto #1 u svetu.
Ni u teoriji.
Kako su nas razbili Jerry Lucas i George Gervin na Olimpijadi u Montrealu 1976-te, kako
je Slavnica cuvao Phil Ford (bek od 1.98), ili Drazena u Madridu 1992-ge minijaturni
Tyrone "Mugsy" Bogues, pa cak i kako je Alonzo Mourning nadigrao Divca (bar po statistici i
brojevima) u Argentini 1990-te (utakmica koju smo uprkos tome lako dobili, Divac je igrao
posle svoje prve sezone u NBA)...govori o tome da je kolevka kosarke ipak bila neprikosnovena.
Citat:
Danas imamo igrače koji su bolji od ondašnjih, i prodaju se u inostranstvu za veće pare
(relativno gledano)
Dirnuo si me u tuznu zicu. Stvari stoje upravo suprotno. Lova u apsolutnom iznosu raste sa
svakom proteklom dekadom, tako da senzacionalni ugovor Drazena Petrovica sa Real Madridom
(prvi evropski sportista koji je dobio vise od milion) danas izgledaju krajnje smesno.
Kad je u pitanju kvalitet i konkretna konkurentnost na svetskoj sceni u tom, individualnom pogledu
stvari nezadrzivo srljaju u katastrofu. Devedesetih smo u NBA bili boom. Divac je odmah igrao
za prvu petorku, zavrsio karijeru kao najprepoznatljiviji igrac iz bivse SFRJ, obozavan od saigraca,
ikona medju crncima. Kukoc je u Bulls-ima dostigao status zive legende u Cikagu. Radja je u Bostonu
bio jako cenjen. Pokojni Drazen je u Nets-ima pred smrt imao status vodje na terenu - na YouTube
imate skraceni snimak utakmice protiv Jordan/Pippen Bulls-a gde se jasno vidi kakva je velicina bio.
Sasha Danilovic je sa 7-7 trojkama u dresu Miami-a bio top story cele godine (i pesnica koju je
zavalio Chris Mills-u cime je opovrgao misljenje o evropljanima/belcima kao o placipeezdama).
Sale Djordjevic je u dresu Portlanda nadtrcavao i nadpucavao sve na terenu u onih par utakmica
i onih par minuta koje sam gledao, fizicki potpun fit za zahteve lige. Stojakovic je negde u samom
vrhu pucaca trojki svih vremena. Cabarkapa je pokazao da ume da igra (shebala ga povreda ledja),
Krstic je bio izuzetan do povrede kolena, Sasa Pavlovic je u jednoj sezoni bio vrlo vidjen, danas ne
postoji, Radmanovic je takodje bio tu negde, dosta zapazen jedno vreme kao suter.
Nekada smo timove pratili i navijali prema nasim igracima koji su igrali.
Tu negde od Stojakovica pocinje sunovrat. Iako strasan (the guy is automatic) suter, pokazao je
racundzijsko lice u sportu, Larry Bird je sa njime racunao na duze (sto bi garantovano znacilo mesto
u rukovodstvu kluba posle igracke karijere), medjutim, naisao je na sasvim business sracunat odziv,
tipa 'ovde sam ovoliko za ovoliko para, posle ide ugovor od XYZ milki, i odoh'. Taj pristup je kasnije
Darko Milicic doveo do vulgarnog ekstrema.
Danas - nemamo sa ove strane bare nikoga ko moze da nas brzo predstavi nepoznatim ljudima.
Nekada je to bio Divac za kosarku/crnce, Bora Milutinovic za fudbal/meksose.
Nekada najposecenija diskusija Kosarka na serbiancafe-u je prakticno ugasena.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 17.08.2012. u 13:57 GMT+1]