Hoćeš da živiš kao u ex-YU?
Ništa lakše, to možeš postići ukoliko već u ponedeljak.
Odeš u banku i svu svoju imovinu, imovinu roditelja, dece, baba, stričeva, staviš pod hipoteku, valjda možeš da dobiješ jedno 150 iljadarke.
Odeš kod više zelenaša, i kod njih uzmeš kolko god možeš, jedno 50 iljade bi mogao da izvučeš i od njih.. Kad treba da platiš kamatu uzmeš od drugog zelenaša da vratiš prvom i tako vrtiš...
Koji auto ti se sviđa? Mercedes, Porsche? Nema problema, odeš u salon i uzmeš šta ti se sviđa na lizing...
I eto ti 200 iljade u džepu, auto iz snova, i možeš da živiš kao car neko vreme... A kad ti to sve dođe na naplatu, proćićeš slično kao i Jugoslavija - u krvavoj eksploziji od koje se ni 20 godina nakon nje nismo oporavili...
To sto si opisao je danasnje stanje drzave i ekonomije, ja sam govorio o necmu drugom. Demagogije o tome kako je SFRJ zivela od zajmova i kredita ostavi za tracaranje sa onima od kojh si to i cuo. Dug SFRJ od 20 miliona stanovnika bio je manji nego sto je danas duzna samo Srbija sa 5-6 miliona, a da ne pominjem ukupan ex-YU dug danas. SFRJ se raspala na nacionalnoj osnovi a ne zbog lose ekonomije. Neke ex-YU republike su nasledjeni imetak sacuvale i pametno iskoristile, a neke su ga procerdale i unistile. Neke su zato u EU a druge opet u nekom vakuumu zvanom "praziluk demokratija" sa svojim ekonomskim "magovima i strucnjacima". Toga u SFRJ jednostavno nije moglo da bude. O ljudskim slobodama i pravima da ne govorim (jedino je politicka sloboda bila ogranicena, a danas mozemo da se uverimo da to i nije bilo tako lose).
Da se razumemo - nisam ja Yugo nostalgicar, bas me briga za bratstvo i jedinstvo i ostalo sto je bilo simbol SFRJ. Meni nedostaje onaj miran i opusteni ritam zivota koji je tada postojao, a sto danas deci prepricavamo kao bajke. Ali isto tako tesko da neko moze da mi prodaje maglu i prica kako sam eto u zabludi jer danas je sve bolje nego sto je bilo u SFRJ. Za silne lopovluke i kriminal tada bi se debelo lezalo u zatvoru, a danas eto to ispade krem drustva. I sada takvi treba da me ubedjuju da vise verujem njima nego sopstenim culima zivota. Ajde bre ...