Konačno (nakon sedam godina) jedan normalan i ljudski odgovor.
- „Moram“ pojasniti zašto sam napisao prethodnu izjavu., na primjeru prethodnog (mog) pitanja i (tvog)odgovora na pitanje: „Taj faktor je broj ... kao i bilo koji drugi – njime se ništa ne transformiše“.
Dobro znaš da se tim „faktorom“, tim „brojem“ bavim godinama. Normalno je da zaključiš i da sam o njemu razmišljao – godinama. Kazati meni da je to broj kao i svaki drugi broj je „neumjesno“. Za onog ko „nekritički“ čita pitanje i tvoj odgovor ispada da ja ne znam (a ti znaš) pa mi lijepo objašnjavaš (meni – neznalici) šta je šta. Odgovor si još i proširio sadržajem koji nema baš neke direktne veze sa postavljenim pitanjem (ima indirektne).
Da se tim brojem „ništa ne transformiše“ (dio tvoje izjave), opet, moram obraditi:
Taj „faktor“ (taj „broj kao i svaki drugi broj“) se obavezno koristi u „Lorencovim formulama za transformaciju koordinata“. Sintagmu „transformacija koordinata“ nisam ja osmislio (ni izmislio), u kojem jasno stoji iskaz TRANSFORMACIJA! Dakle, tim „brojem kao i svakim drugim brojem“ transformiše se neki podatak (iskazan brojem) u neki drugi podatak – u neki drugi broj (množenjem ili dijelenjem poznatog, posmatranog, uočenog, izmjerenog – podatka - broja).
Pitanje sam postavio za konkretno (uočeno, izmjereno, iskazano) vt = 5m. i n = c/v = 5/4
U prvoj Lorencovoj formuli za transformaciju koordinata imamo algebarski iskaz:
kojim se brojčani podatak u brojniku razlomka na desnoj strani „transformiše“ (dijeljenjem) u neki drugi broj (brojni podatak). Tu „transformaciju“ možemo razdvojiti u dva dijela:
od kojih jedan sadrži dio mog pitanja: „U koju dužinu transformiše ovaj faktor dužinu vt = 5m?“
Rekoh, „dio mog pitanja“ jer, u pitanju nisam naveo na koju „transformaciju“ mislim od ove dvije:
, ili
Pitanje sam postavio – „Orc“-u, jer je nastupio: nadmeno, nadmoćno, samouvjereno, s visine, ..., koristeći se i prilično „bezobraznom“ argumentacijom (prema „atelago“-u)!
Tebi hvala što si uopšte odgovorio. Da si tako odgovarao ranije ne bi imali „uzalud izgubljenih i protračenih - sedam godina“!
Kada posmatramo dva „inercijalna sistema“ uvijek imamo i tu veličinu njihovog međusobnog relativnog kretanja
vt. Jedan od njih uvijek „uslovno“ imenujemo „mirujućim“ i u odnosu na taj „mirujući“ iskazujemo da se „onaj drugi“ – koji smatramo „pokretnim“ – kretao po pravcu jednoliko monotonom brzinom
v za vrijeme
t (vrijeme od početka do kraja našeg posmatranja) kojim smo utvrdili dužinu puta
vt.
Koji ćemo od dva uočena sistema u međusobnom relativnom „inercijalnom kretanju“ jednolikomonotonom brzinom v uzeti kao „mirujući“, i za njega „kruto vezati“ koordinatni početak P „mirujućeg“ pravouglog koordinatnog sistema, i u odnosu na njega iskazati promjenu međusobnog položaja „u prostoru i vremenu“), mehaničko kretanje zamišljenog objekta, smještenog u koordinatni početak P' „pokretnog“ pravouglog koordinatnog sistema „kruto vezanog“ za posmatrani objekat (najčešće „materijalnu tačku“ – P') – potpuno smo slobodni u odabiru (oba sistema su ravnopravna za iskazivanje međusobne razdaljine d koju će imati nakon vremena t ako se (međusobno) kreću jednoliko monotonom brzinom v po zakonu puta:d = P' – P = PP' = vt = ct/n .
Kada se već opredijelimo i napišemo PP' = vt = 5m, ta dva inercijalna sistema nisu više ravnopravna za iskazivanje "svih prirodnih zakona". Jedan od njih je postao "jednakiji" (ko Orwelove ovce)!
[Ovu poruku je menjao Sprečo dana 26.04.2012. u 10:25 GMT+1]
Re: Paradoks kontrakcije
