Citat:
Pre neku godinu sam pitao svog druga Čuturu (Nikola Čururilo, gitarista, ex Riblja Čorba) zasto se sa porodicom posle dugog vremena provedenog u Londonu vratio da zivi ovde. Odgovor je bio "Pa hteo sam da mi deca zive normalno, da mogu da izdju na ulicu bez pratnje, da imaju zdrav zivot bez svakodnevnih tenzija... to u Londonu ne moze!!!". I nije usamljen slucaj, mnogi su se vratili sa istim ili slicnim tekstom kao razlogom.
Svaka cast na drugu, dje cuo i dje ne cuo....rekao bih (zapravo sam siguran) da su sve sanse da
imamo mnogo zajednickih drugova iz te branse.
Mali problem je sto sa ovim konkretnim primerom uskaces sebi u usta i to cirkularno po nekoliko puta.
Mogao bih da zajedljivo postavim (ali necu, nego vise da ti ukazem paznju) sledeca pitanja:
Q1: Pa zar iz Londona, u kojem kapitalizam funkcionise gotovo najsavrsenije na planeti ?
Q2: Pa zar u Beograd, u kojem je jos od onda bilo toliko kriminala ?
A mogu i da mirno konstatujem da i Cutura prica gotovo istu pricu kao sto sam je naveo u jednom od
svojih danasnjih postova, navodeci u cemu je sve bilo daleko lakse podizati decu onda i tu nego danas
i bilo gde drugo na svetu.