Juče me je startovala osoba na ulici sa klišeom "Izvinite da vas nešto pitam, treba mi samo 100 dinara da kupim autobusku kartu do Valjeva, odžeparili me ... ". Klasika: lepo obučena, kulturno ophođenje, ništa klošar fazon ili prosjačenje.
ALI !!! Ne Engleskom ! Verovali ili ne !!!
"Excuse me, may I ask you something ? Do you speak English ? It's so emabarrarsing for me ..."
Sve u svemu, ja sam godinama stek'o "alarm u malom mozgu na hvatanje za novčanik".
- U hemisjkoj člistionici:
"Možete da platite odmah ili kasnije po preuzimanju". Ja za novčanik, "da ne mislim kasnije" - a ono krene alarm iz malog mozga i viče "kasnije, kasnije".
- Dogovorio keramičara da uradi nešto u kuči
"Ako nije problem može i neki avans za materijal". Ja za novčanik, "ipak čovek ima realne troškove ... " - a ono krene alarm iz malog mozga i viče "kasnije, kasnije".
A klošarenje u autobusu tipa: "bolesno dete trebaju pare za operaciju", ili na parkingu "ja sam iz Novog Sada ostao sam bez benzina ... samo 100 din ..." to prepoznam žmureći.
Ipak moram priznati, taj alarm u malom mozgu je mnogo koštao !
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji