^ Cini mi se da sustanje vazduha koji pod pritiskom izlazi kroz male rupice obuhvata mnogo veci spektar frekvencija nego to cirka 40KHz sto si pretpostavio.
Kad sam jednom prelistavao neki katalog, naletio sam na par strana i na te neke uredjaje koji na tom principu detektuju curenja i cini mi se (dakle pricam po maglovitom sjecanju) da su opsezi zvuka bili daleko veci.
Ako se sjetim gdje sam to vidio pogledacu, ali ti preporucujem da prije nego sto narucis ikakve senzore, mikrofone ili sta vec, prvo malo zaguglaj da vidis o cemu se radi i da li mozda ima vec gotovo (a ima jer se ja sjecam da sam to negdje vidjao).
Druga stvar, sto se tice buke u fabrici: spektar tog suma je takodje znatno siri nego sto si ti pretpostavio. Tvoje usi filtriraju taj zvuk u opsegu ca. 20Hz-20KHz, medjutim tu ima i nizih i znatno visih frekvencija (stotine KHz), samo to sto ih ti ne cujes ne znaci da ih nema.
Obican udar cekica u metal pretpostavljam da ima nezanemarljive spektralne komponente do par stotina KHz.
Potapanjem radijatora u vodu takodje neces nista postici jer niti ce vazduh vise sistati pod vodom kako treba (grgoljace praveci baloncice u sasvim drugom audio-spektru), a niti ces vodom narocito filtrirati buku iz okoline.
Trece, metod pomnog zagledanja pod vodom - koji se dosad upotrebljavao - vjerovatno zahtjeva takvo detaljno zagledanje ne zbog toga sto baloncici u mlazu izbijaju iz radijatora nego zbog toga sto golim okom ponekad moras da uocis minijaturni baloncic vazduha kako polagano raste, pa prodje i po pola minute dok se on ne naduva do velicine koja je potrebna da se otkaci i otpliva na gore.
Tako sporo curi i vazduh na ventilu jedne moje lopte za basket. Kad ga premazes pljuvackom mozes da gledas 3 minuta kako se opna od pljuvacke lagano naduvava.
Takvo "sustanje" ces mozda uhvatiti u dubokom svemiru nekim svemirskim mikrofonom, ali na Zemlji sa zemaljskom tehnologijom sigurno neces, kao sto neces time otkriti rupe u radijatoru koje su tolike da se kapljice vode formiraju nekoliko minuta prije nego se otkace i padnu na parket.
Citat:
I sa Odine, uglavnom me mehanicke kontrapcije odbijaju:-D, jer fol je da se pokazem ko elektronicar.:-D
Ti se dakle, u ovoj stvari, ne rukovodis razumom nego emocijama.
Samo napred! I to se moze pokazati kao dobro iskustvo. Znas kako rece onaj danski nobelovac:
"Ekspert je neko ko je napravio sve moguce greske u vrlo uskoj oblasti."
Mozda i ti ti tako postanes ekspert za curenja :)
Pravo da ti kazem, ja sam se umorio od "demantovanja" elektronskih rjesenja ovog problema, jer mi se cini da jos uvijek nemas fizicku predstavu o kvantitativnim i kvalitativnim fizickim manifestacijama tako malih curenja kao ni o ogranicenoj preciznosti elektronskih komponenti i problemu sumova i smetnji.
Druga stvar sto mi se cini je da previses teoretises, a nedovoljno se bavis praksom. Dosada si vec trebao odrediti zapreminu radijatora, napumpati nekoliko defektnih vazduhom i vodom i snimiti kako se prazne, pronaci odgovarajuce formule iz fizike koje opisuju zavisnost pritiska, temperature i zapremine... Do sada bi vec trebalo biti poznato za koliko opadne pritisak u toku 1 min, 5 min, 5 sati, 1 dana... i za tolike i tolike velicine rupa, i moglo bi se traziti da li postoje senzori koji se po osjetljivosti uklapaju u te opsege.
Trebao si izmjeriti koliko se mijenja pritisak u radijatoru zbog uticaja promjene spoljne temperature, pa da se vidi koliko to moze smetati mjerenjima i treba li se uopste time zamarati itd. sijaset drugih stvari.
Umjesto toga, sve sto dosad imas su nepotvrdjene pretpostavke i spekulacije koje te navode iz jednog pogresnog rjesenja u drugo.
Batali se teoretisanja, zasuci rukave i pocni nesto prakticno da mjeris.
Sa onom "mojom" skalamerijom iz gornjeg posta, a koju mozes sklepati od par cijevi za pola sata, mozes izvrsiti sijaset mjerenja.
Iz formule P = Ro x g x h, (Ro = gustina vode) i mjerenjem h (razlika u visini vodenog stuba u onoj savijenoj cijevi) mozes izracunati kolika ja razlika u pritiscima, pa da vidis da li neki senzor pritiska to moze detektovati, koliko je vazduha iscurilo, a ako imas sat, mozes da izracunas i onaj protok o kome si pricao, pa da vidis da li ti neki od onih mirko-flow senzora moze to detektovati, kojim tempom pritisak opada, pa da znas koliko ti vremena treba za detekciju, mozes izvuci koliko hoces korisnih podataka za jedan dan i raspolagati cinjenicama koje ce ti odmah reci da li neki tehnologija nesto moze ili ne moze itd...
A ovako kako sad radis to je bezveze....
To se tako ne radi. Ocigledno te je neko pustio da se igras uz neodredjen rok za zavrsetak...
Takodje, u problemima koji predstavljaju interakciju elektronike i fizike, potrebno je poznavati i jedno i drugo. Mozes biti koliko hoces dobar elektronicar, ali ako ne poznajes oblast za koju rjesavas problem nece ti to biti ni od kakve pomoci. Isto kao sto mozes imati savrsen krasnopis, ali ako ne poznajes problematiku o kojoj treba da pises - dzaba ti krasnopis.
http://www.amazon.com/Physics-...&qid=1309624482&sr=8-7