Pa sad sve zavisi od slucaja do slucaja. Ako neko tek pocinje i pokusava da probije barijeru "catch 22" (nema posla bez iskustva ni iskustva bez posla) onda se ide i turisticki ili se ugovori neki internship koji je slabo ili nikako placen. Jedan moj drugar, Korejac koji je diplomirao na Carnegie Mellone uniju i onda sa porodicom dosao u Australiju i dobio drzavljanstvo ovde je bio otisao skoro na slepo u Singapur. Imao je drugara koji je radio u nekoj firmi i preko njega je dobio intervju. Zanimljiva stvar je da tad nije dobio posao, ali nakon nekoliko meseci su ga zvali i ponudili mu zaposlenje. Tad ih je odbio jer je u medjuvremenu dobio posao ovde.
Sta hocu da kazem - trud se mora isplatiti kad tad, samo pokusavati neprestano i ici ka boljem. Cak i kad imas dobar posao i tada se treba prijavljivati za druge poslove jer: dobijas realnu sliku kakvo je stanje u tvojoj industriji (sta se trazi, kako placaju itd.), update-ujes CV i odrzavas vestinu prezentacije sebe na intervjuima. A ako ti ponude nesto dosta bolje od trenutnog posla onda mozes da pregovaras sa poslodavcem i dobijes bolje uslove. Ne moras nuzno preci drugde.
Ja sam ovu temu otvorio kako bih skrenuo paznju nasim ljudima da Nemacka, USA, Kanada, Australija - znaci standardne zemlje za emigraciju nisu jedine gde vredi ici. Kod nas se slabo zna o Singapuru na primer, a to se vidi i na ovom forumu.
Druga stvar - deluje mi da diskutanti polaze samo od sebe i ne razmisljaju o tome da forum citaju ljudi koji su u razlicitim fazama - studenti, pocetnici, mid-career itd. Znaci ako vec diskutujemo o mogucnostima u Singapuru zasto ne pomenuti razlicite opcije.
Tako da rezimiram, ne slazem se sa tobom Slobodane da jedino top level profesionalci imaju mogucnost za dobar posao u Singapuru. Ali s druge strane to ne znaci da ce neko ko nije top level odmah i sada dobiti dobar posao.
Moj neki loose plan je da kad dobijem drzavljanstvo ovde predjem da radim u Singapur neko vreme, dobijem tamo PR i onda vidim sta cu nakon toga. Definitivno najbezbolnija opcija je traziti premestaj u okviru firme u kojoj se trenutno radi ako imaju predstavnistvo tamo. Ako to nije moguce onda se trazi posao direktno. Koliko znam zvanicna imigraciona politika je da se profesionalac moze prijaviti za PR nakon 6 meseci. Koliko se brzo u praksi to procesuira nisam siguran ali sam cuo da varira od 2 do 6 meseci.
U principu jeste to donekle tacno da je posao prioritet, a ne papiri, ali ima ljudi koji vec godinama, pa i vise od deceniju rade u US i evropskim zemljama, a nemaju trajno regulisan status. A to ume da te ogranicava po raznim pitanjima kao putovanja, uzimanje kredita, preduzetnistvo.
Neki su do papira dosli putem posla, a moj slucaj je da sam do posla dosao preko papira. Kad sam dobio PR moje mogucnosti zaposljavanja ovde su se dramaticno povecale. A i moram da kazem da je mnogo dobar osecaj kad znas da imas regulisan status boravka do kraja zivota. Oseca se covek opusteno, kao i lokalci i pocinje da bude stvarno deo tog drustva, a ne samo privremeni posetilac.