mikrianulla profesor, Osnovna škola Beograd
Član broj: 254588 Poruke: 22 *.dynamic.sbb.rs.
|
Prođe i taj dan...
Engleski jezik.
U 8h smo kolega, tri koleginice i ja došli u školu "Radoje Domanović". Prvi čas je počeo u 8.30. Moj je bio peti po redu. Ni sama ne znam kako sam dočekala 12.10. Obzirom da je učionica u kojoj je trebalo da polažem bila slobodna, ušla sam pre početka časa, rasporedila klupe za pet grupa i izlepila hamer sa nepoznatim rečima i hamer sa posterima, pripremila CD. Ušla su deca, ušla i komisija. Inače sam veliki tremaroš. Sve vreme časa sam imala tremu. Od uvoda koji sam spremila, pola rečenica nisam ni izgovorila... Ali, čas je nekako išao tokom koji sam isplanirala. Deca su bila angažovana, što je bitno. Imala sam obradu teksta. I, obzirom da sam početak časa tako zbrzala, iskoristila sam obe dodatne aktivnosti koje sam pripremila za svaki slučaj. Taman, do zvona. (i, ceo čas na engleskom). Nije bitno da li upisujete čas ili ne. To ne gledaju. Jedna koleginica danas nije, ja jesam, za ostalo troje nisam sigurna...
Kada se i moj čas završio, komisija se smestila u biblioteku. Zvali su nas pojedinačno da nam saopšte rezultate. U komisiji je bila žena-pedagoški asistent i profesorka metodike sa BG univerziteta (ja joj ne znam ime, nisam tu studirala), kratka, crvenkasta kosa, naočari... Dve koleginice su prošle ok, jedna tako-tako, a kolegu i mene su najviše iskritikovali. Zašto ovo ovako, a ne onako...? Zašto ste u pripremi napisali ovaj zadatak kada ga niste primenili? Zašto su deca (konkretno moj primer) čitala novi tekst? To se tako ne radi, pogotovo ne sa osmacima... i tako jedno 15 minuta da bi mi na kraju rekle da sam položila. Sve vreme sam mislila, gotovo, nema šanse da me, posle ovakvih zamerki puste... Ali, eto, prođoh! Inače, razgovor je tekao na srpskom. To je to što se prvog dela ispita tiče. Zavisi ko vam je u komisiji. Neki prođu ovako, neki onako... U svakom slučaju, veliki je stres. Bar meni.
U 16.30 smo otišli u Nemanjinu. Od čoveka koji nas je prozvao do poslednje osobe koju smo sreli u Ministarstvu, svi su bili...pre,pre,predivni!
Kolega i koleginica su ušli da polažu pedagoške situacije, a dve koleginice i ja Zakon. Žena koja nas je ispitivala Zakon (nažalost, nisam upamtila ime) nam je odmah rekla da nas neće gnjaviti jer zna da nas Zakon ne zanima...:) Vrste ustanova, Ocenjivanje, Školski odbor, Školska godina - kad počinje-kad se završava...:) najlakša moguća pitanja. U kancelariji smo bile svega 15ak minuta.
Pedagoške situacije - pedagog i psiholog (opet, ne znam imena), opet, predivne žene. Na stolu 5-6 papirića koji su okrenuti tako da vidimo šta na njima piše...:) Izabrale po jedan papirić, rekle po 2-3 rečenice, usput dobile po neki savet, i to je bilo to.
Sve u svemu, za mene je ovo bilo stresno iskustvo, ali se srećom završilo. Ima ljudi koji sve ovo preguraju lakše, ali, opet kažem, ja sam takva osoba da se sva uspaničim i zbunim i time sebi napravim samo još veću frku.
Idem sada da se naspavam...
Srećno svima koje ovo tek čeka :)
|