Citat:
Pa to isto onda vazi i za tvoj diplomski, zar ne?
Ne.
Svoj diplomski sam uradio kao hardverski projekat za firmu u kojoj sam posle radio, koji je resavao jedan konkretan
problem vezan za tonski studio i telefonske linije, i bio je dospeo do nivoa komercijalnog proizvoda. Cinjenica je da
su Nemci (Siemens) imali jace resenje, ali mislim da pre toga niko kod nas nije ni pokusavao da resi slican problem.
Znaci, doneo sam i firmi i drustvu osvetljen mracni cosak jednog tehnickog problema, i pocetnu tacku odakle nesto
moze da pocne da se radi. Da je sve potrajalo kako treba, neko ko bi posle mene radio na slicnom problemu, imao bi
prvih par stepenika odakle bi, bar teorijski mogao da ide ka nivou kvaliteta koji bi bio marketabilan na svetskoj pijaci
znanja i tehnologija.
Gomila mojih kolega je radila diplomske radove od konkretne koristi za razne institute (Pupin, IRI, VTI, Lola), sto je
obicno znacilo da vec imas i prvi posao, i da si najkvalifikovaniji za to sto radis. Nekima od njih su vec diplomski
radovi posluzili kao dobar mamac za strane univerzitete da im daju stipendije.
Ti radovi su u principu bar u jednom vremenskom trenutku bili od realne vrednosti za okruzenje.
Imao sam i jednu akademskiju opciju (analiza tona instrumenata), koja se u tom trenutku intenzivno radila na Stanfordu,
odakle je cela ekipa pobegla u Korg Instruments u Milpitas-u (Silicijumska Dolina). Tada mi je zvucalo previse teoretski,
i bez realne mogucnosti da dobijem posao u Beogradu. Da sam imao nekoga tada u ovoj regiji, mogao sam sa takvim
radom da uletim u dream job.
Naravno, ko je hteo, mogao je da prodje linijom manjeg otpora, da naskraba neki mediokritetski rad i da mirno ode
na radno mesto (lupam) u hidrocentrali Bajina Basta, ili u elektrodistribuciji Svilajnca.
Citat:
...sve ostalo je nekako globalno nevazno i uglavnom ima sentimentalnu vrednost svom autoru.
U nekim profesijama, kao sto je ova nasa naprimer, vreme nemilosrdno gazi, tako da je sa stanovista stvarne
vrednosti za drustvo ovo sto si rekao prilicno tacno. U drugim disciplinama gde se stvari sporije menjaju, moze
biti i da nije tako. Opet, postoje akademski razlozi, kao i cinjenica da su diplomski radovi u principu iznad pomenutog
nivoa kulturnog shuma jos dosta vremena po objavljivanju, i ne nalaze se lako i odmah u knjizarama po udzbenicima
za prvu godinu, nego su vise od znacaja za odredjenu katedru i predmete na kasnijim godinama.
@odin
Citat:
Sve je ovo zalosna prica. Kad se u Srbiji posao bude dobivao po kvalifikacijama i znanju, kad posten covjek
bude imao bolji zivot od lopova i tome slicno, kad skole budu necemu valjale, onda ce i djeca sama uciti i pisati maturske
radove, nece ih trebati tjerati. A ovako izgleda kao da ubacis dijete u septicku jamu i govoris mu kako se ustvari nalazi u
djakuziju.
Ne znam kako ne vidis sta je uzrok a sta posledica.
Jedini nacin da se trulo tkivo Srbije promeni je da dodju kvalitetnije generacije, a to znaci da mi treba da ih iz govnjive
septicke jame govnjivim rukama izbacimo na tvrdo tlo i da im pokazemo gde je crevo da se operu, i da im iz sve snage
ne damo da prilaze nazad nego da idu cisti u cistiji zivot.