|
žutokljunac
Član broj: 153760
Poruke: 374
77.238.219.*
|
" ANONIMNI CLANAK KOJI SETA RUSKIM INTERNETOM
SCENARIO KRIZE (part 1)
Osnovni i glavni razlog ogromne krize u svjetskoj privredi jeste prevelika emisija osnovne svjetske valute-americkog dolara.
Od 1971. godine kada je bila uklonjena veza dolara sa zlatnim ekvivalentom kao njegovim pokricem, dolari su poceli da se stampaju u neogranicenim kolicinama. Kupovnu moc dolaru nije obezbjedjivao samo BDP SAD (kao sto je to slucaj u svakoj normalnoj drzavi), vec i BDP zemalja citavog svijeta. Najgore je to sto te drzave, cija privreda obezbjedjuje snagu dolara, nikada nijesu imali i nemaju kontrolu emisije dolarske mase. Tu kontrolu realno nema ni vlada SAD. Tim pravom iskljucivo raspolaze FRS SAD. Federalni rezervni sistem SAD (drugim rijecima Centralna banka SAD)-ustvari je privatna organizacija koja je u vlasnistvu 20 privatnih banaka SAD. Njihov glavni biznis je da stampaju svjetski novac. Da bi dosli do toga, sadasnji vlasnici FRS potrosili su mnogo vremena-desetine godina, tacnije-stotine godina, ulozili mnogo napora, izazvali 1-vi i 2-gi svjetski rat, inicirali nastanak Breton-Vudskog sporazuma iz 1944.godine, itd., i, konacno, doveli do formiranja FRS 1913.godine. Na taj nacin je grupa privatnih lica konacno dobila pravo da emituje i pusta u opticaj dolare, odredjuje obime emisija, datume stampanja itd. Od 1971. Do 2008. godine obim dolarske mase u svijetu je porastao na desetine ****, prevazisavsi mnogo **** realne kolicine roba u svijetu.
Takva situacija je iskljucivo bila pogodna, prije svega, vlasnicima FRS kao privatnoj organizaciji, a sa druge strane i samim SAD kao drzavi. O korisnim aspektima za vlasnike FRS cemo reci nesto malo kasnije, a sto se tice koristi za SAD moze se iznijeti mogucnost da od 1944., a posebno od 1971. godine, t.e. da tokom intervala od 37 godina zive ne za racun svojih sredstava, vec za racun potencijala ostalih zemalja.
Tako je, recimo, BDP SAD cinio 20% svjetskog BDP. Istina, ta brojka nije sasvim ispravna, s obzirom da SAD u obim svog BDP ukljucuju niz pokazatelja, kao sto je vrijednost nekih vrsta usluga, koje druge zemlje u svoj BDP ne ukljucuju. Ako bi se racunalo po opstim standardima, onda bi se taj pokazatelj smanjio do 15%. Ali, ajde, neka i bude 20%. Medjutim, SAD trose 40% od svega sto se proizvede u svijetu. Pitanje za one koji znaju da razmisljaju: ako neko proizvodi 20% (ili 15%), a trosi 40%, onda neko to treba da plati? Stvarno, to mora da se plati, a taj neko-je ostatak svijeta, koji Americi daje svoju robu u zamjenu za nicim pokrivene papire. Uz to, na taj nacin dolazi do ogromne preraspodjele svjetskih bogatstava u korist SAD.
Da, sto vise gledas na zbivanja u svijetu, to se sve vise ubjedjujes, da niceg novog i nema u tom svijetu. Sve kao da se dogadjalo u istoriji, ili bilo opisano u bajkama. Recimo, razmjena realnih aktiva na sarenu lazu identican je tome kako su za perle i druge besposlice ukupne vrijednosti 24 dolara od Indijanaca kupili Menheten. A sposobnost zivjeti na racun drugih i uz to biti najjaci, opisano je u bajci o Filipici, koja je crpla sokove od drugih, slabijih biljaka.
Moj zadatak nije da osudjujem FRS Sjedinjenih Americkih Drzava kao drzave, ili bilo koga drugoga. Ne treba nikoga osudjivati, jednostavno treba vidjeti svijet upravo onakvim, kakvim je on ustvari. Istinita slika svijeta omogucice da se shvati sta se stvarno dogadja, i sta se moze uraditi kako bi kriza Vas uopste zaobisla, ili da Vas dohvati u najmanjoj mogucoj mjeri.
Pojavljuje se pitanje: zbog cega je FRS bilo potrebno da stampa vise dolara nego sto je potrebno za finkcionisanje svjetske privrede?
Stvarno, ako bi sve zemlje, koje su dobrovoljno “ugradile” u svoju privredu i mehanizme odrzanja i obezbjedjenja kupovne moci dolara imale pravo da kontrolisu emisije dolarske mase, onda nista lose sa svjetskom privredom ne bi ni bilo. Realna dolarska masa odgovarala bi realnom ekvivalentu aktive, koja bi se obezbjedivala dolarima.
U tome je sva tajna, ako si ti privatno lice i imas pravo da stampas dolare, ciju vrijednost obezbjedjuje privredna citavog svijeta, onda, ako nijesi svetac, ili Majka Tereza, a bankari FRS nijesu sveci, onda si jednostavno obavezan da zapocnes hiperprodukciju dolara, jer ti to otvara fantasticne mogucnosti. Upravo za to je i stvarana FRS, upravo zbog toga se i radilo sve da dolar postane svjetska valuta. Tvoja hiperprodukcija dolara je tvoja, i samo tvoja roba. Uz to i najbolja roba u svijetu. Po donosenju dobiti je prevazilazio bilo koje druge oblike zaradjivanja novca. Narkotici, prostitucija, trgovina oruzjem su obicne razonode glupaka u poredjenju sa mogucnostima koje pruzaju stampanje dolara. Tu mogucnost je FRS je dobila, tacnije nije dobila, vec zaradila sa punim pravom. Na to pravo je potrosena ogromna kolicina intelekta (najvecih mozgova), ogromna kolicina napora, novca i godine napornog rada, radi cega je provocirano nekoliko kriza i par svjetskih ratova.
Hiperprodukcija dolara je potrebna da bi se ljudi obogatili (a zbog cega bi drugoga ona bila potrebna?). Za taj virtuelni novac moze se kupovati, i to ne virtualno, vec sasvim realna i likvidna aktiva (kompanije, fabrike, zlato, druga aktiva). Dio novca treba trositi na odrzavanje snage SAD. Vlasnici FRS su mozak. Ali mozak, cak i sa sredstvima, prakticno je nezasticen od grube snage. Zbog toga je mozgu potrebno veoma jako, ali ne obicno jako, bec najjace tijelo u svijetu. Takvo tijelo su SAD. Iz tog razloga nijesu se stedjela sredstva da bi tijelo dobilo najjacu armiju u svijetu, najsamozadovoljniji narod u svijetu. Zbog toga se uvijek finasirala ogromna potrosnja ovog naroda i to novcem koji oni nijesu zaradili.
Da, veliki dio sredstava trosio se na obezbjedjenje “povoljnih” potrosackih kredita, posebno kada se radilo o sticanju stambenog prostora. Jos nijesi poceo da radis i stices, a tebi su dali kucu, auto itd. Istina, obaveza je bila da tokom 30 godina vratis taj kredit. Placati sve to (davati ogromne svote kredita) moguce je bilo samo na teret nepokrivenih emisija dolara. Uz to, oni koji su bili “verzirani” (imaju se u vidu vlasnici FRS) su jasno znali da klijent nece vracati sav iznos kredita, jer ce nastupiti period “kontrolisane krize” kada ce se sve promijenti i kada ce pasti vrijednost dolara.
Ali, to ce se desiti kasnije, sada: 1970-ih, 1980-ih, 1990-ih je sve u redu, sve do kontrolisanog spada ima jos vremena.
Uzgred receno, cesto cujem kako se neki zlurado raduju:
-Ura! Dolar ce pasti, privreda SAD ce propasti I propasce Amerika!
Treba shvatiti jedno- mozak uopste ne misli na tijelo.
Mozak je tijelo stvorio za sebe, ali on nije kardinalno povezan sa tijelom, on moze stvoriti jos nekoliko tijela. Mozak nikada nece izgubiti, ako bude morao jedno od tijela ce umrtviti, ili jako oslabiti. Da, mozak se djelimicno nalazi u SAD, ostali djelovi mozga su locirani u Engleskoj, Francuskoj, Italiji…
Mozak sada u zamjenu za jedno tijelo, stvorice vise tijela-t.j. visepolarni svijet. Jedno od novih tijela ce biti Rusija. Mozda ce to novo tijelo egzistirati u vidu savezne drzave Rusije, Bjelorusije, dijela Ukrajine I, mozda, Kazahstana. To da ce nastati sustinsko jacanje Rusije je skoro sigurno, s obzirom da prema svakom novom polu svijeta (tijela) kod mozga se pojavljuju odredjeni objektivni zahtjevi vezani za broj stanovnika, povrsine zemlje, snazi privrede, vojnoj snazi. U predstojecem jacanju Rusije, na zalost, nema nikakve zasluge Rusije. Ali, to je zasebna tema za razmatranje.
Vratimo se FRS.
Kako nepokriveni dio emisije dolara ne bi vrsio pritisak na robno trziste i u cilju nedovodjenja do obezvredjivanja dolara, do cega bi svakako doslo ako bi dolara u opticaju bilo znatno vise, nego sto ima robnih aktiva u svijetu, genijalni umovi vlasnika FRS su osmislili izvanredne po efikasnosti nacine povezivanja, odnosno zamrzavanja velikog dijela dolarske mase u virtualnim robama. Za to je, prije svega, korisceno trziste fondova. Iz obicnog i normalnog ono je pretvoreno u virtualno (trziste). Stvarno, akcije preduzeca imaju svoju finansijsku vrijednost. Ali, glavna, i skoro jedina investiciona vrijednost cijena akcija na normalnom trzistu odredjuje se prihodom preduzeca, t.j. mogucnoscu da se dobije prihod u vidu dijela dobiti preduzeca koja se rasporedjuje izmedju akcionara. Vrijednost tih akcija je veca sto je veca godisnja dobit na ulozeni kapital. Tako stoje stvari na normalnom trzistu fondova.
Na virtualnom trzistu fondova situacija je sasvim drugacija. Prvo sto ce vam reci jeste da dobit ima trecerazredni znacaj. Tih 2, 3, 4 ili 5% dobiti koju ostvaruje korporacija i rasporedjuje medju svojim akcionarima 10, 20 ili 50% dobiti, nema poseban znacaj. Najvazniji je rast kapitalizacije, i, svakako, rast vrijednosti akcija. Vazno jer da raste vrijednost Vaseg paketa akcija. U tome je glavna dobit investitora. Ustvari u tome je glavna sarena laza za nedorasle. I ne treba se nervirati sto se u kategoriji nedoraslih nadju i veoma pametni i mocni ljudi. Ustvari, nas varaju u tolikoj mjeri, koliko mi sami hocemo da budemo prevareni. Nazalost, ovo univerzalno pravilo utice bez izuzetka i siri se i na najpametnije ljude.
Na virtualnim trzistima fondova nastaje sledece:
Recimo, biznismen je zaradio jedan ili nekoliko miliona dolara. Pocinje da razmislja u sta da ulozi te pare: recimo, da izgradi novu fabriku. Za tako nesto treba osmisliti neku kvalitetnu proizvodnju koja bi imala svog kupca, treba naci zemlju za gradnju, pronaci dobru gradjevinsku firmu, naruciti projekat, kupiti opremu, formirati personal, obuciti ga, kupiti sirovine, obaviti proizvodnju, analizirati trziste, reklamirati robu, prodati je, organizovati sistem nagradjivanja, svih ostalih socijalnih programa,itd. Sve kad se sabere to dovodi do ogromnog naprezanja, planiranja, ulaganja licnog rada, gubitka vremena, nerava, da bi se konacno zaradilo nekoliko procenata dobiti na ulozena sredstva. Uz to rad i energiju treba ulagati stalno, svaki dan, svaki mjesec, svake godine. I, pojavljuje se alternativa-“slatko” trziste fondova. Nista ne treba da se radi. Treba samo dati novac i kupljeni paketi akcija ce svake godine samo da raste, i tebi ce svake godine da “padne” nekih 10-15% na ulozena sredstva. Nikakve posebne “glavobolje”, nikakvih posebnih troskova, snage, energije, pameti. Sve je prosto i jasno, kao besplatan sir u poznatom tehnickom sredstvu (ruska poslovica: “sir besplatno daju samo u misolovci”p.p.). Pa kako da se ovdje covjek ne dovede u poziciju da ga mogu prevariti i da ne pocne da vjeruje svakojakim ekonomskim “guru” strucnjacima koji objasnjavaju da nije najvaznija dobit preduzeca, vec rast kursnih vrijednosti.
Stvarno, oni koji su trziste fondova pretvorili u virtualna, ovo i jeste najvaznije, jer je trziste fondova bazirano na ocjeni akcija polazeci od stvarnih dobiti preduzeca koje moze dovesti do “utilizacije” I
“vezanja” dolara u kolicinama koje su nekoliko desetina **** manje od trzista koje se bazira na rastu kursnih vrijednosti akcija. Za organizatore virtuelnih trzista fondova to je u punoj mjeri vazno, s obzirom da se racunica vodi u desetinama triliona dolara.
Uzgred receno, opcioni, fjucersi i slicne fondovske besposlice su iz te price-a vode se pod nazivom trziste fondova. Zbog toga, olaksavajuci sebi zivot, bilo je prijatno baviti se samoprevarom cak I u krugu pametnih biznismena i usaditi sebi vjeru u trziste fondova. Ustvari, na takvom trzistu realno zaradjene pare lagodnim angazovanjem su se pretvarale u virtuelne.
Cak i za one koji su smislili takvu prevaru sa fondovskim trzistem, osim zadatka “odvlacenja” dolara, takvo trziste je istovremeno rjesavalo i druge fantasticne I korisne zadatke, t.j. davalo je mogucnost ogromnih zarada.
Zbog toga, ako ti kontrolises kljucna mjesta tog trzista, imas znacajna sredstva (ako vi stampate dolare, sa parama nemate nikakvih problema jer sebi uvijek mozete mozete dati kredit bilo koje velicine i na neograniceni rok), sam organizujes novosti na koje ce trziste reagovati i sam odredjujes vrijeme i nacin lansiranja tih novosti, onda ces zaradjivati fantastican novac. Uz to, za tebe taj novac, za razliku od naivcina koji takodje vrse pokusaje da igraju na trzistu, nece biti virualan i za tebe dobit nece biti virtuelnih 10-15%, vec realnih 40,50,60,….100%. I tako iz godine u godinu.
Najvaznije je to sto ti tacno znas kada ces da srusis trziste, izvukavsi prethodno sa njega svoj novac. I dok ti iz godine u godinu budes se bavio kupovinom kontrolnih paketa akcija stvarno pozitivnih preduzeca, kako bi, kada sve propadne, veci dio realnih aktiva ostao u tvojim rukama.
Za ostale igrace fondovsko trziste je uporedivo sa ruskim ruletom, ali u daleko ostrijoj varijanti: kada je u burencetu od 6 otvora sa mecima popunjeno pet. To je takodje igra u kojoj ce u krugu srecnika biti i nekoliko spekulanata, ali ce njih biti jako malo, jer su rezultati vec odredjeni ulaznim pravilima igre.
Realno fondovsko trziste je novcem pokriveno sa svega 1-2%. T.j. svega 1-2% novca investitori mogu izvuci bez gubitaka, jer je ovo virtuelno trziste i od momenta njegovog stvaranja nije se predvidjalo da investitori mogu sa njega da odlaze masovno i da izvuku makar ono sto su oni realno unijeli prilikom ulaska. To je kao banka iz koje su stedise rijesili da podignu svoje uloge. Takva banka odmah dolazi na ivicu bankrotstva. Medjutim, normalna banka mora da ima aktivu koja je iznad njenih obaveza, i kada banka nema dovoljno sredstava da isplati ulagace, onda je banka duzna da povuce sredstva od relizacije aktive, kako bi izvrsila svoje obaveze prema klijentima. U svakom slucaju banka ce stedisama vratiti makar 80-90% sredstava. Na fondovskom trzistu toga nicega nema, ovdje niko nikome nista nije duzan, da vraca nesto nece, i niko nikada nista nece ni dati. Dno fondovskog trzista je realna vrijednost akcija, koja se odredjuje realnom stopom dobiti preduzeca. Ta vrijednost je na desetine **** manja vrijednosti akcija na virtualnom trzistu.
Zato kada kazu da ce SAD usmjeriti 700 milijardi dolara na spasavanje fondovskog trzista, a strucnjaci tvrde da ce to biti dovoljno-mene to moze samo da nasmije. Da bi se spasilo virtualno fondovsko trziste treba ostampati 100 triliona dolara, t.j. za svu vrijednost tog trzista. Ali ako se tolika suma nastampa, vrijednost dolara ce opasti za 10 ****. Zbog toga, spasavanje fondovskog trzista u takvom obliku u kakvom je ono egzistiralo poslednjih nekoliko desetina godina, niko nece preuzeti na sebe. To trziste je odigralo svoju ulogu, ispunilio svoj zadatak koje su pred njim bile postavljene i svojim tvorcima ono vise nije potrebno.
Svakako, tvorci tog trzista su jako pametni ljudi i do odredjenog momenta oni ce pokazivati da se na trzistu vodi borba za njegovo spasenje, i ono ce, ponekad, na nekoliko dana imati trend rasta (da, na tome opet, i opet ce moci da zarade tvjrci tog virtuelnog trzista, jer upravo oni i odredjuju vrijeme i obime rasta). Tako da u toj igri srecni dobitnik ne moze biti neko sa strane.
I, da li ste razmisljali sta u stvari vama govore ti “pametni” eksperti i ne manje “pametni” analiticari sa televizijskih ekrana o razlozima rasta ili padova kurseva naftnih akcija? Naprimjer, neko sa pametnim izgledom vam na kanalu VIJESTI (ili na bilo kojem drugom zapadnom kanalu) govori da je cijena nafte porasla za 10 dolara za barel, pozivajuci se na oglasenu informaciju da su rezerve nafte u skladistima SAD bile za 1 milion barela manje nego sto se ocekivalo. Ko, i u kom obimu, je to “ocekivao”, i zbog cega nivo tih “ocekivanja” treba da bude polaziste za ocjenu objavljenih rezervi? Na to niko ne pokusava da pruzi odgovor, ali to je drugo pitanje iz domena tog scenarija.
Ajde da malo raspravimo o tom 1 milionu barela. Za marku BRENT to je otprilike 131 hiljada tona (grubo, oko 2500 vagonskih cisterni nafte). U stvari to je kolicina nafte koju SAD trose za 1 sat. Godine 2005. SAD su dnevno trosile 21 milion barela nafte. Jedan million barela odgovara 1/8760 godisnje potrosnje nafte u SAD, ili otprilike 0,012% godisnje potrosnje. U novcu taj million kosta 100 miliona dolara (po cijeni od 100 dolara za barel). S tim da tih 100 miliona dolara nijesu izgubljeni, nijesu nestali. Njih prosto nijesu stigli da dovezu do naftnih rezervoara. Ustvari, nije daleka od istine cinjenica da njih stvarno nijesu stigli da dovezu, i njih stvarno nema u rezervoarima. Jednostavno, postoji informacija namijenjena trzistu. Ta “sokantna vijest” povlaci rast vrijednosti kolicina izvadjene nafte u toku godine u svijetu na 228 milijardi dolara (10 dolara ? 7,6 barela u toni ? 3 milijarde tona). Mozete sami da procijenite umne sposobnosti “eksperata” koji Vam objasnjavaju, zbog cega je cijena nafte skocila za 10 dolara za barel. Ovo se odnosi na 99% bilo kakvih drugih drugih informacija od finansijskih eksperata sa fondovskih trzista. I, sada sami mozete ocijeniti ko i koliko je zaradio na toj novosti.
Sada o visokim cijenama nafte.
Poslednih 8-10 godina jedini razlog visokih cijena nafte je bilo to sto su visoke cijene u tom intervalu rjesavale iste zadatke kao i trziste fondova, t.j. povezati dolarsku masu, ali, za razliku od trizista fondova-za realnu robu.
Nafta je idealan izbor za povezivanje ogromne mase novca. Moze se napraviti greska u izboru objekta i povecati cijena za robu, koja u slucajevima prevelikog dizanja cijena kupci nece odluciti da je kupuju. Nafta je jedina roba od koje kupci nikada ne odustaju. Cak i obicnog covjeka koji koristi svoj automobil, je nemoguce ponovo vratiti da se koristi tramvajem. Bice spreman da gladuje kako bi za ustedjene pare kupio benzin i nastavio da se vozi. Treba znati da se 69% nafte preradjuje u beznin i dizel gorivo. Pri tome, naftom se vezuju pare ne samo velikih kompanija, nego i obicnih gradjana, tim prije sto je u zadnjih 10 godina do ruku obicnih gradjana doslo jako mnogo gotovine, i taj novac je poceo da postaje opasnost za dolar, t.j. osnovnu robu vlasnika FRS. Osim direktnog povezivanja nekoliko triliona dolara, visoke cijene nafte su idealno sredstvo za podizanje cijena svih ostalih roba (prehrambenih artikala, proizvoda masinogradnje, itd.), s obzirom da u svima njima ima elemenata energetike i prevoza. Taj dodatni porast cijena svake godine je omogucavao da se poveze jos nekoliko triliona dolara. Tako da je
jedini razlog za veoma visoke cijene nafte bio u direktnoj zainteresovanosti SAD, odnosno onih koji su stampali dolare. Bilo je potrebno na nekoliko godina pomaci pocetak rusenja piramide i obaviti dobre pripremne radnje za “kontrolisano rusenje” svjetske privrede.
A da bi moguce bilo enormno podici cijene i dati ubjedljivo objasnjenje bio je organizovan rat u Iraku toboze za dobijanje “jeftine nafte”. Amerikanci uopste nijesu usli u Irak zbog kontrole naftnih polja, vec da nafta iz Iraka ne bi nekoliko godina dolazila na svjetsko trziste, cime je nestabilnost u tom region i uticala na porast svjetskih cijena za naftu.
Idemo dalje.
Vrlo smijesno je bilo tokom proljeca i ljeta 2008. Godine, pratiti saopstenja kako specijalna komisija SAD trazi spekulante na berzama, koji su proglaseni za krivce zbog visokih cijena za naftu, a od kojih ispasta privreda SAD. Uzgred receno, spekulante nijesu ni nasli. Ne treba kriviti vlasnike FRS SAD. Jednostavno, to su jako pametni ljudi, koji su stvorili za sebe velike, bolje receno fantasticne mogucnosti (i finansijske, i politicke, i vojne) kako bi uticali na svijet. Oni nijesu obavezni da uzimaju ulogu Boga i da se brinu o cijelom covjecanstvu. Oni se nijesu nikome obavezali i ni pred kim nemaju nikakvih obaveza. Oni jednostavno rade svoj biznis i prave za sebe mehanizme porasta i cvjetanja tog biznisa. Cilj ovog clanka nije da bi se neko osudio, cilj je da se svijet pokaze onakvim kakvim je i da se pruzi pomoc da sacuvaju novac oni koji su ga zaradili teskom mukom i ustedjeli nevelike sume po danasnjim mjerilima: od 100 hiljada do 1-2 miliona dolara. Sacuvati ih u slamarici je dosta tesko. Ali, o tome malo kasnije. A sada da nastavimo.
Da, da li znate na koji se nacin odredjuju takozvane “berzanske” cijene zlata?
Vjerovatno mislite da se vrsi trgovina na berzi zlata i odnos cijene ponude I traznje predstavlja berzansku cijenu? Grijesite! Cijenu zlata odredjuju veoma pametni i postovani ljudi (pisem ovo bez ikakvih aluzija, vec sasvim ozbiljno, s obzirom da su ljudi koji su napravili ovaj mehanizam, stvarno pametni I uticajni).
Cijene zlata odredjuju clanovi porodice Rotsild, koji se sakupljaju u svojoj londonskoj vili i na osnovu berzanskih zahtjeva, cije “porijeklo” znaju samo oni, odredjuju koliko treba da kosta zlato. Prije nekih 6-7 godina u mislima sam im aplaudirao kada su oni lagano cijenu zlata spustili na 250 dolara za jednu trojnu uncu. Nakon toga kao potezom carobnog stapica pojavio se niz napisa o tome da je zlato prestalo da vrsi funkciju garanta i obezbjedjenja zlatnih rezervi i da centralna banka treba da se oslobodi od zlata. Na osnovu toga centralne banke Svajcarske i Engleske su investitorima prodale po polovinu svojih zlatnih rezervi, ako ne grijesim to je bilo oko 2500 tone (pokusajte da se dosjetite ko je otkupio te kolicine). Stvar je u tome, sto to nijesu uradile samo banke Engleske i Svajcarske. Ja tada nijesam mogao da ozbiljno pratim svu situaciju, jer tada nijesam imao internet, a stampa i casopisi o tome nijesu pisali mnogo.
Nakon toga u periodu od nekih 3 godine cijena zlata je porasla na preko 1000 dolara za uncu! Sada se krece u okvirima 750-800 dolara. Ali, ne brinite, kada nastane potreba ona ce narasti na dvije-tri hiljade dolara za uncu. Vjerovatno ta cifra nece biti u dolarima, vec u nekim drugim parama koje ce zamijeniti dolar.
|
Re: Amerika (ni)je (vise) Amerika ?
