Citat:
Da se razumemo:
Kradja je otudjivanje necije imovine bez znanja vlasnika.
Otimanje je nezakonito otudjivanje necije imovine uz njegovo znanje, ali bez njegove
(neophodne) saglasnosti.
Pljacka je otudjivanje necije imovine uz njegovo znanje i uz njegovu "saglasnost" pod
nezakonitom prinudom.
Prevara je obmanjivanje nekoga da bi se postiglo nesto.
Ja ne znam odakle ove definicije.
KRADJA je protivpravno prisvajanje tudje pokretne stvari, u namjeri da se njenim prisvajanjem
sebi ili drugom pribavi protivpravna imovinska korist. "ZNANJE VLASNIKA" nema nikakav uticaj
na ovo krivično dijelo, niti ulazi u njegovo biće.
OTIMANJE, kao krivično dijelo, naše krivično zakonodavstvo ne poznaje. (Postoji krivično
dijelo teška kradja, kada je krivično dijelo obične kradje izvršeno na naročiti opasan ili
naročito drzak način - laički se moze reći da je takva kradja izvršena "otimanjem" tuđe
pokretne stvari.)
PLJAČKU, kao krivično dijelo, naše krivično zakonodavstvo takođe ne poznaje. (Postoji krivično
dijelo razbojništvo, koje se od krivičnog dijela krađe razlikoje po tome što se kod njega
pojavljuju elementi sile i prijetnje da će se napasti na život ili tijelo nekog lica, a
upotrijebljena sila ili prijetlja je sredstvo za ostvarenje kradje. Slično je i krivično dijelo
Razbojnička krađa, ali se za razliku od razbojništva sila i prijetlja ispoljavaju nakon krađe,
da bi se ukradena stvar zadržala.)
PREVARA je krivično dijeli koje se sastoji u dovođenju nekog lica u zabludu lažnim
prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica i time ga navodeći da nešto učini ili ne učini na
štetu svoje ili tuđe imovine.
Citat:
Bogme, utaja je peta stavka na tom spisku. A ovde je reč o utaji. Ako sam dobro razumeo
Z0RAN-a, utaja je krivično delo bez obzira na to kako je počinilac došao do prilike da izvrši
to krivično delo (npr. greškom službenice).
Modaliteti sticanja protivpravne imovinske koristi su različiti. U posebnom dijelu krivičnog
prava. tj u grupi krivičnih dijela protiv imovine postoji preko 10 krivičnih dijela, u čije
biće ulazi protivpravno sticanje imovinske koristi.(npr. iznuda, ucijena, zelenaštvo...)
Kod kriv. djela utaje tj. ovog stava koji je nama bitan u ovom konkretnom slučaju bitni
elementi su : tuđa pokretna stvar, ucinilac je do te stvari došao slučajno ili je tu stvar
našao, protivpravno prisvajanje te stvari, i namjera da se prisvajanjem stekne protivpravna
imovinska korist. Ukoliko je učinilac namjerno stvarao priliku da otuđi neku stvar krivično
dijelo utaje ne može postojati, već će postojati neko teže krivično dijelo iz glave krivičnih
dijela protiv imovine.
Ovaj stav krivičnog dijela utaje, gdje učinilac slučajno dolazi do stvari ili je nalazi, i kao
takvu je prisvaja, predstavlja lako krivično dijelo(što se može vidjeti iz visine zaprijećene
kazne)upravo iz razloga jer učinilac nije stvarao situaciju da dođe do stvari, već je ta
situacija nastala spontano, nezavisno od učinioca.
Citat:
Dr.sima:
Clan 4 kaze ko tudju POKRETNU STVAR ... znaci ne pominje se novac...
Novac jeste pokretna stvar, a u koliko nije u vlasništvu učinioca, onda je i tuđa pokretna
stvar.
Pod pojmom pokretne stvari podrazumjeva se svaka stvar koja se moze pomjeriti sa jednog mjesta
na drugo.
Citat:
Nedeljko:
Da li ovo vazi i za banke i menjacnice koje se "hvale" time da reklamacije ne primaju?
Važi i za njih. To što su oni okačili neko INTERNO pravilo, ne oslobadja ih krivične
odgovornosti ukoliko ih neko tuži i ukoliko se na sudu dokaže da su nešto utajili.
Citat:
Dr.sima: Jos nesto,
Ko tuđu pokretnu stvar koju je NASAO ili do koje je SLUCAJNO došao protivpravno prisvoji ...
Ovo moze da se tumaci na vise nacina, npr. niti je nasao, niti je slucajno dosao do nje, posto
mu je salterska radnica DALA izvesnu kolicinu novca koju je ONA duzna da prebroji a STRANKA
nije, ne moze se govoriti o bilo kakvoj odgovornosti stranke (a sve ovo vazi u slucaju da MOZE
da se dokaze da je salterska radnica dala pogresnu kolicinu novca ili jos bolje, da je stranka
uzela vecu kolicinu novca, jel ako ne moze da se dokaze da je data pogresna kolicina novca,
mozda je salterska radnica stavila novac u svoj dzep...).
U ovom slučaju o kom govorimo, ovo je tipican primjer SLUČAJNOG dolaženja do stvari.
Moze se govoriti o krivičnoj odgovornosti, s obzirom da su ostvareni svi elementi bića
krivičnog dijela utaje(naravno pod uslovom da se umišljajno prisvaja navedena suma novca, što
je u ovom slučaju i vjerovatno, s obzirom da na poziv banke ucinilac odbija da vrati ono što mu
je greškom isplaćeno.) Već sam naveo da se bas ova situacija navodi kao udžbenički primjer
stava 4 utaje.
Dokazivanje ovog dijela je potpuno druga stvar i teško je dokazivo, osim ako kod ucinioca
nijesu pronadjene novcanice, sa onim serijskim brojevima koje su prethodno naveli službenici
banke, ili eventualno ako postoji neka mogućnost dokazivanja da je isplaćeno više, a vezano za
video nadzor.
U svim ostalim slucajevima vazi pravilo "tvoja rijec protiv moje rijeci" tako da u vecini
slucajeva ucinilac se oslobadja, osim ako se ne radi o visestrukom povratniku, pa smisljeno
iznosi takvu odbranu, kako bi izbjegao krivicnu odgovornost.
Re: Isplata u meridian banci
