Srodne teme
Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

FAQ - Networking

[es] :: Enterprise Networking :: FAQ - Networking
(TOP topic, by markom)

[ Pregleda: 39299 | Odgovora: 13 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

Gojko Vujovic
Amsterdam, NL

Administrator
Član broj: 1
Poruke: 13651



+165 Profil

icon FAQ - Networking06.03.2002. u 14:16 - pre 268 meseci
Networking
Često postavljana pitanja i odgovori na njih.
 
Odgovor na temu

B o j a n
eCTRL
EU

Član broj: 1178
Poruke: 2925
*.verat.net

Jabber: bc@default.co.yu
Sajt: default.co.yu/~bc


+1 Profil

icon Re: FAQ - Networking20.04.2002. u 00:55 - pre 267 meseci
Q: Kako mogu da nadgledam saobracaj na dnevnom/mesecnom nivou ?
A: Najlakse pomocu grafikona koji iscrtava saobracaj u vidu chart-ova.

Software:
MRTG: Multi Router Traffic Grapher

::: http://people.ee.ethz.ch/~oetiker/webtools/mrtg/

Potreban: SNMP, gd(compile time), zlib (compile time), libpng (compile time)

Primer:


"It's okay, I'm just admiring to the shape of your skull!" -- Dr. Gonzo
 
Odgovor na temu

WinterMute
Slobodan Jovanović
Obrenovac

Član broj: 747
Poruke: 113
*.verat.net

ICQ: 85025545
Sajt: https://github.com/sjovan..


+2 Profil

icon Re: FAQ - Networking21.04.2002. u 13:09 - pre 267 meseci
Q: Sta je to OSI Model?


A: International Organisation for Standardization (ISO) je razvila OSI (Open Systems Interconnection) referentni model 1977. godine.Danas je OSI siroko prihvacen model za razumevanje i implementiranje mrezne komunikacije.
OSI model pokusava da definise pravila mreznog komuniciranja,konkretno:

- Kako mrezni uredjaji kontaktiraju jedni druge i, ako govore razlicitim jezicima kako komuniciraju.
- Metode po kojima mrezni uredjaj zna kada da pusta podatke a kada da ne pusta.
- Metode koje osiguravaju da su mrezne transmisije primljene korektno i od strane pravog primaoca
- Kako je fizicki transmisioni medijum uredjen i povezan.
- Kako mrezni uredjaji da odrze odgovarajuci protok podataka.
- Kako su bitovi predstavljeni na mreznom medijumu.

OSI je u stvari samo KALUP koji moze da se iskoristi da bi se bolje razumele kompleksne interakcije izmedju raznih uredjaja u mrezi i on definise sta sve treba uraditi i koje protokole koristiti na svakom od sedam slojeva modela.
Sedam slojeva su:

- Aplication (Layer 7)
- Presentation
- Session
- Transport
- Network
- Data link
- Physical (Layer 1)

Tok paketa podataka (od posiljaoca ka primaocu) je: od sedmog do prvog sloja, na zicu (ili etar), pa od prvog do sedmog sloja respectively ;)

Na aplication sloju se ubacuju originalni podaci (u paket) pa se onda na svakom sledecem sloju dodaje po jedno zaglavlje (Presentation header,Session header,Transport header,Network header,DataLink header) i tako do Physical layer-a koji predstavlja hardver;a sa druge strane zice se desava to isto samo u obrnutom redosledu.

Na primer, TCP/IP mreze su jedne od onih koje podrzavaju OSI model,TCP predstavlja Transport Layer a IP je Network Layer.

We look into the net, and the net is growing wide and wider.
 
Odgovor na temu

WinterMute
Slobodan Jovanović
Obrenovac

Član broj: 747
Poruke: 113
*.dial.InfoSky.Net

ICQ: 85025545
Sajt: https://github.com/sjovan..


+2 Profil

icon Re: FAQ - Networking23.08.2002. u 14:23 - pre 262 meseci
Q:Kako funkcionise ARP resolution?

A:
Ovo je txt koji mi je sluzio kao podsetnik u skoli za ARP i iz njega su izostavljene definicije termina kao sto je MAC, NIC, IP, Router, Paket, Subnet, LAN, Broadcast; upoznajte se sa ovim recima pre nego sto nastavite da citate.
____________________________

ARP - naj sazetije moguce
____________________________
|------|
|Data |
|------|
| IP |
|------|
| MAC|
|------|

Predpostavimo da imamo potrebu da prebacimo IP paket sa jednog kompjutera (C1) na drugi (C2).
Paket je nalik ovom gore i sastoji se od samih podataka, IP zaglavlja i MAC zaglavlja.
ARP je akronim od Adress Resolution Protocol i funkcionise na sledeci nacin:
-C1 koji pokusava da posalje paket koristi vec ugradjenu implementaciju ARP protokola da bi uporedio destinacionu IP adresu sa svojim cache-om, ako ne nadje odgovarajucu destinacionu MAC adresu, salje broadcast na LAN; ako je opet ne nadje, u zaglavlje stavlja MAC adresu rutera koji dalje prosledjuje paket.
-Ruter izvrsava isti postupak i u zaglavlje stavlja ili MAC odredisnog NIC-a (mrezne karte) ili MAC sledeceg rutera (next-hop router).
-Odredisni NIC (NIC na C2) prima paket koji u source MAC zaglavlju ima adresu "svog" rutera (rutera koji je u istom subnet-u).
-Da bi C2 odgovorio C1 ponavlja se ovaj postupak, ovoga puta malo brze jer se MAC adrese sada nalaze u ARP cache-u.
We look into the net, and the net is growing wide and wider.
 
Odgovor na temu

markom
Marko Milivojević
Network Engineer
Google
Mountain View

Član broj: 18427
Poruke: 4227
*.margmidlun.is

Sajt: https://markom.rs


+16 Profil

icon Re: FAQ - Networking02.09.2002. u 17:57 - pre 262 meseci
Zapravo, TCP/IP ne funkcionise po OSI modelu, vec je koriscen kao referenca za kreiranje istog. TCP/IP mreze funkcionisu po tzv. DOD (Department of Defense) modelu, koji ima samo 4 sloja. Zato je po nekad tesko mapirati neke OSI nivoe na TCP protokole (na primer Session).
 
Odgovor na temu

markom
Marko Milivojević
Network Engineer
Google
Mountain View

Član broj: 18427
Poruke: 4227
*.markom.info

Sajt: https://markom.rs


+16 Profil

icon Re: FAQ - Networking09.09.2003. u 04:11 - pre 250 meseci
Q: Podela IP adresa na manje mreze (subnetting)
A: #1/2

Da bi se fundamentalno razumeo subnetting, potrebno je poznavati osnove IP adresiranja. Za to je najbolje konsultovati RFC791 -- ftp://ftp.ripe.net/rfc/rfc791.txt.


DEO #1: (deo #2 u sledecoj poruci)

Klasne mreze i namena netmaski

Originalni dizajn IP adresa prepoznaje nekoliko razlicitih klasa IP adresa. Ove klase razlikuju se kako po svojoj velicini (A, B, C), tako i po svojoj nameni (D, E). Za potrebe subnettinga, potrebano je razumeti razlike u velicini. Dakle, necemo se baviti drugim razlikama izmedju IP adresa.

Osnovne klase IP adresa su:

A: Osnovna maska: 255.0.0.0 (8 bita), opseg: 1.0.0.0 do 126.0.0.0, broj mreza: 27 - 2
B: Osnovna maska: 255.255.0.0 (16 bita), opseg: 128.1.0.0 do 191.254.0.0, broj mreza: 214 - 2
C: Osnovna maska: 255.255.255.0 (24 bita), opseg: 191.0.1.0 do 223.255.254.0, broj mreza: 221 - 2

Prva stvar koju se covek zapita kad vidi netmasku je: "cemu ovo zapravo sluzi?". Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, problem se mora sagledati van konteksta samih IP adresa. Poenta IP adresiranja je da se omoguci komunikacija izmedju dva uredjaja na (IP - Internet) mrezi. Da bi ta dva uredjaja mogla medjusobno da komuniciraju, moraju ne samo da poznaju adresu onog drugog, vec da znaju putanju (rutu - route) do odredista. Primer ispod je jednostavan:
Code:

[A]---[B]

Racunar A je direktno vezan sa racunarom B. Problem sa znanjem putanje gotovo da ne postoji. Medjutim, stvari u realnosti nisu tako jednostavne:
Code:

[A]---[v]---[w]---[x]---[B]
       |  X  |
      [y]---[z]

U primeru iznad, ne samo da A nema direktnu vezu sa B, vec postoji vise od nekoliko mogucih putanja od A do B. Svaka od imenovanih tacaka na dijagramu (X je oznaka za vezu izmedju w-z, y-x, prim. aut.) ima najmanje po jednu IP adresu. Da bi podaci od A stigli do B, da li A mora da zna punu putanju do B ili je dovoljno da zna putanju do [v]? U konkretnom slucaju, problem je jednostavan. Znatno kompleksniji problem se predstavlja pred, recimo [v]. Gde ce on da posalje paket? Iako bi ocigledno bilo da je odrediste [w], to zavisi od mnogo faktora. Da se ovo ne bi pretvorilo u veliko razmatranje o rutiranju, pretpostavimo da je putanja nebitna. Pogledajmo primer ispod:
Code:

[A]---[v]---[w]---[x]---+---[B]
             |  X   |   |
            [y]---[z]   +---[C]
                        |
                        +---[D]
                        |
                         ...

Dakle, iza [x] imamo ne samo B, vec C, D, E, F... Ako uzmemo u obzir da je moguci broj IP adresa preko 2000000000 i da su sve 32bitne, ako bi svaki uredjaj na mrezi znao putanju do svih adresa, dolazimo do problema da uredjaji moraju da imaju stravicno mnogo memorije da bi imali sve te informacije. Posebno sto pored same adrese moraju imati i podatke o putanji. Kako resiti ovaj problem?

Odgovor je netmaskama. Netmaske su nacin da se na jednostavan nacin referencira vise IP adresa. Kako netmaske funkcionisu? Pogledajmo primer jedne IP adrese:

212.54.211.1

Predstavljena binarno, ova adresa je: 11010100.00110110.11010011.00000001

Predpostavimo da je to IP adresa naseg racunara [B] u gornjem primeru. Neka su [C], [D] ... svi uvecani za 1. Dakle, imamo:

B: 212.54.211.1
C: 212.54.211.2
D: 212.54.211.3
...
Z: 212.54.211.254

Kako je ova IP adresa iz klase C (vidi tabelu sa klasama iznad), osnovna maska je: 255.255.255.0. Maska predstavljena binarno je:

11111111.11111111.11111111.00000000

Ako uradimo logicko "I" adrese B i maske:
Code:

11010100.00110110.11010011.00000001 (212.54.211.1)
11111111.11111111.11111111.00000000 (255.255.255.0)
-----------------------------------
11010100.00110110.11010011.00000000 (212.54.211.0)

Ponovimo isto i za C:
Code:

11010100.00110110.11010011.00000010 (212.54.211.2)
11111111.11111111.11111111.00000000 (255.255.255.0)
-----------------------------------
11010100.00110110.11010011.00000000 (212.54.211.0)

ili pak Z:
Code:

11010100.00110110.11010011.11111110 (212.54.211.254)
11111111.11111111.11111111.00000000 (255.255.255.0)
-----------------------------------
11010100.00110110.11010011.00000000 (212.54.211.0)

U sva tri slucaja, dobijamo isti rezultat! Dati rezultat je najveca zajednicka adresa za sve racunare od A-Z. Ova adresa se zove "network" adresa. Dakle, u primeru nase mreze iznad, racunar A (kao i svi ostali uredjaji na putanji) ne mora da zna putanju do svih racunara B-Z, vec samo do mrezne adrese svih njih.
Network adresa je jedna od dve specijalne adrese u IP svetu. Druga specijalna adresa je tzv. "broadcast" adresa. Za razliku od mrezne adrese koja ima sve binarne 0 na kraju (host polje IP adrese), broadcast adresa ima sve binarne 1 u host polju. Dakle, broadcast adresa za nas primer je 212.54.211.255. Namena broadcast adrese prevazilazi nameru ove poruke.

Pogledom na masku iznad vidimo da njom "pokrivamo" 256 adresa. Sta ukoliko nasa mreza ima manje racunara? Ovde dolazimo do osnovnog problema kojim se ova poruka bavi - subnettingom. Subnetting (neki nakaradan prevod na nas jezik bi mogao da bude podmrezavanje) je proces kojim se iz default "host polja" pozajmljuje odredjeni broj bitova i dodaje masci, kako bi se mreza podelila na manje funkcionalne (administrativne) celine.
Recimo da se u nasem primeru iznad, krajnja mreza sastoji od pedeset racunara sa adresama 212.54.211.1 - 212.54.211.50. U tom slucaju, preko 200 adresa sa default maskom bi bilo neupotrebljeno. Ovaj problem se moze resiti tako sto bi se mreza podelila u subnete.

Najmanji subnet koji moze da opsluzi 50 racunara je od 64 adrese (26). Iznad sam spomenuo da je subnetting proces pozajmljivanja bitova iz host polja i dodavanja masci. Dakle, da bismo imali subnet od 64 adrese, nama je potrebno 6 umesto 8 bitova za host. Dakle, masci treba dodati 2 bita.

Pogledajmo kako to izgleda.

Network adresa:
212.54.211.0

11010100.00110110.11010011.{00}000000 (212.54.211.0)
11111111.11111111.11111111.{11}000000 (255.255.255.192)

Sa {} su oznaceni pozajmljeni bitovi. Ovo polje bitova se naziva "subnet polje".

Da bi nasa mreza ispravno funkcionisala, svaki racunar na mrezi je potrebno da ima konfigurisanu netmasku iznad. Promena netmaske sa default maske nam stvara jos jedan problem. Broadcast adresa vise nije ista! Da podsetim, broadcast adresa u host polju ima sve binarne 1. Pozajmljivanjem bitova za subnet polje, host polje je sad 6 bitova. Dakle, broadcast adresa je:

11010100.00110110.11010011.{00}111111 (212.54.211.63)

Uz malo srece ovo je do sada jasno. Sad sledi zaplet. Po klasnim pravilima subnettinga, ovaj primer iznad je NEISPRAVAN! Ovo je veoma specifican problem vezan za rutiranje. Naime, network adresa naseg subneta (212.54.211.0) je ista kao i adresa C klase 212.54.211.0. Ovo nije dozvoljena situacija. Jos jedna nedozvoljena situacija je pravljenje subneta koji u sebi sadrzi default broadcast adresu mreze (212.54.211.255). Ovo treba uzeti u obzir kao aksiom za klasne mreze! (offtopic: ako su se korisnici Cisco rutera zapitali zasto im ne radi defualt ruta, a problem se resi sa ip classless, objasnjenje pocinje od ovog aksioma).

Veoma cesto prakticno pitanje je, kako za datu adresu i netmasku odrediti koje su network i broadcast adresa. Ovaj problem cu prvo da objasnim binarno, a onda da otkrijem trik za veoma brzo racunanje bez konverzije u binarni sistem (na kraju drugog dela koji sledi u drugoj poruci - sutra).

Primer:

174.211.141.177
255.255.224.0

10101110.11010011.10001101.10110001 (174.211.141.177)
11111111.11111111.11100000.00000000 (255.255.224.0)

Logickim "I" dobijamo adresu mreze:

10101110.11010011.10000000.00000000 (174.211.128.0)
11111111.11111111.11100000.00000000 (255.255.224.0)

Ako u host polje (sva polja koja su u netmasci 0) stavimo sve 1, dobijamo broadcast adresu:

10101110.11010011.10011111.11111111 (174.211.159.255)

[nastavak sledi]

Marko.
 
Odgovor na temu

markom
Marko Milivojević
Network Engineer
Google
Mountain View

Član broj: 18427
Poruke: 4227
*.markom.info

Sajt: https://markom.rs


+16 Profil

icon Re: FAQ - Networking11.09.2003. u 02:49 - pre 250 meseci
Q: Podela IP adresa na manje mreze (subnetting)
A: #2/2

Bezklasna pravila subnettinga

Kako je vreme prolazilo, tako je Internet rastao. Sve vise firmi se povezivalo na mrezu. Mnoge od organizacija koje su se povezivale na Internet, imale su manje racunara nego sto su klasne granice (C: 28 - 2, B: 216 - 2, A: 224 - 2). Subnetting je resavao ovaj problem samo do izvesne granice. Zasto? Osnovni problem klasnog subnettinga je sto ne dozvoljava subnete razlicite velicine. Na primer, mrezu B klase: 142.14.0.0 je bilo moguce odeliti, recimo na 254 (28 - 2) mreze: 142.14.1.0, 142.14.2.0 ... 142.14.254.0 sa netmaskom 255.255.255.0. Pretpostavimo da je data B klasa bila dodeljena Internet provajderu kojem se javio korisnik koji u firmi ima samo 2 racunara, a zeli da se poveze na Internet. Provajder nije imao sta drugo da radi, vec da tom korisniku dodeli citav subnet od 256 adrese. Ako uzmemo u obzir da je korisnik od ovoga mogao da koristi samo 254, dakle 251 adresa je neiskoriscena!

Ubrzo je postalo jasno da Internetu predstoji ozbiljan problem - nedostatak IP adresa. Posebno IP adresa iz B klase.

Resenje problema se javilo uz pomoc dve tehnologije (pravilnije bi bilo reci dve teorije). Obe teorije bave se ukidanjem klasa IP adresa. Prva teorija je VLSM (Variable Length Subnet Mask - ftp://ftp.ripe.net/rfc/rfc1878.txt), a druga CIDR (Classless Inter-Domain Routing - ftp://ftp.ripe.net/rfc/rfc1519.txt).

Ukratko (za detalje pogledajte dva navedena RFC-a), ova dva RFC-a se bave mogucnoscu da se se omoguci deljenje kompletnog IP opsega (0.0.0.0 - 255.255.255.255) na razlicite delove, ne po klasama, vec provizorno. Dakle, ukidaju se "podklase" i citav adresni prostor se smatra jednom mrezom, koja se moze deliti na "provizorno" male delove, razlicite velicine (duzine). Ovime se bavi VLSM. CIDR je koncept koji omogucava uredjajima na mrezi (uglavnom ruterima) da medjusobno razmenjuju informacije o putanjama (ritama) u mrezi pritom imajuci u vidu izmenjena pravila.

Sa stanovista subnetovanja, bitno je shvatiti par osnovnih razlika u odnosu na klasna pravila:

- Odmah zaboraviti klase adresa. One ne postoje. Postoji samo jedna "klasa" - kompletan adresni prostor!
- IP adresa je jedan 32bitni broj - ne cetiri 8bitna broja.
- Ogranicenje za "mrezni" i "broadcast" subnet postoje i dalje. IP adrese iz subneta 0.0.0.0/255.0.0.0 i 255.0.0.0/255.0.0.0 su neispravne.

Iako nije netacno, kao netmaska se vise ne preporucuje upotreba tzv. "dotted decimal" formata (npr. 255.255.255.0), vec tzv. "prefix" format (/24). Prefix format nije nista drugo do informacija o tome koliko "konstantih" bitova ima u masci. Konstantni bitovi su bitovi postavljeni na 1. Tabela ispod je brz konvertor iz "prefix" u "dotted decimal" zapis:
Code:

Pr. Dotted decimal  Velicina
--- --------------- --------
/32 255.255.255.255        1
/31 255.255.255.254        2
/30 255.255.255.252        4
/29 255.255.255.248        8
/28 255.255.255.240       16
/27 255.255.255.224       32
/26 255.255.255.192       64
/25 255.255.255.128      128
/24 255.255.255.0        256
/23 255.255.254.0        512
/22 255.255.252.0       1024
/21 255.255.248.0       2048
/20 255.255.240.0       4096
/19 255.255.224.0       8192
/18 255.255.192.0      16384
/17 255.255.128.0      32768
/16 255.255.0.0        65536
/15 255.254.0.0       131072
/14 255.252.0.0       262144
/13 255.248.0.0       524288
/12 255.240.0.0      1048576
/11 255.224.0.0      2097152
/10 255.192.0.0      4194304
/9  255.128.0.0      8388608
/8  255.0.0.0       16777216
/7  254.0.0.0       33554432
/6  252.0.0.0       67108864
/5  248.0.0.0      134217728
/4  240.0.0.0      268435456
/3  224.0.0.0      536870912
/2  192.0.0.0     1073741824
/1  128.0.0.0     2147483648

Iako je na prvi pogled novi princip subnetovanja jednostavniji od klasnog (i jeste!), mnogima koncept bezklasnosti predstavlja problem. Razlog za ovo je klasna terminologija koja je jos uvek veoma u upotrebi. Vecina i dalje blok IP adresa od 256 adresa nazivaju "C klasom". Mnogi ljudi ovo rade bez obzira na to sto mnoge adrese zapravo originalno ni ne bi bile C klasa, vec subnet neke od B klasa (recimo: 147.91.75.0/24). Drugi koncept koji se javlja je mogucnost da se uz pomoc prefix notacija referencira veci adresni prostor od jedne klase, a da se pritom koriste adrese koje ocigledno pripadaju toj klasi. Primer: 194.250.64.0/23. Da bi se olaksao prelaz sa klasne na bezklasnu terminologiju, osmisljen je naziv "supernet" koji oznacava datu situaciju. Prakticno posmatrano, i subnet i supernet su nepotrebni izrazi. Najispravnije je koristiti izraz blok.

Generalna pravila za subnetovanje i dalje postoje. Svaki blok mora da da pocne od adrese koja za dat prefix (netmasku) u host polju ima sve binarne 0 i da se zavrsi na adresi koja u host polju ima sve 1. No, ne zaboravimo da se ceo adresni prostor tretira kao jednak - nema klasa!

Evo primera.

Od provajdera je dobijen blok IP adresa: 62.11.48.0/23. Potrebno je napraviti dva subneta za 50 racunara, jedan za 200, a ostatak prostora iskoristiti za point-to-point veze (ruter-ruter, dakle potrebne po dve adrese).

Za pocetak, kako dodeljeni blok izgleda binarno:
Code:

00111110000010110011000{000000000}
11111111111111111111111{000000000}

Obratite paznju da nisam koristio "." da razdvojim adresu i masku na oktete. To je zbog lakseg razumevanja. Takodje, obratite paznju da je host deo (oznacen sa {}) 9 bita. Pogledom na tabelu iznad, dobijamo da prefix /23 omogucava ukupno 512 adresa. 29=512. Za sad smo na dobrom putu. Nas problem kaze da nam je potreban jedan subnet za 200 racunara. Opet pogledom na tabelu, vidimo da jedini prefix koji nam odgovara je /24. Ako isto ponovimo za dva subneta od po 50 racunara, vidimo da je najblizi prefix /26. Za 4 adrese, prefix je /30[*]. Dakle, da bismo subnetovali nas blok, trebaju nam sledeci blokovi:

/24
/26
/26
/30
/30
...

Jedan koristan savet: Iako za to nema specijalnog razloga, obicno je lakse izvrisiti subnetovanje odredjenog adresnog prostora ukoliko se krene od najveceg ka najmanjem bloku. Ovo nije pravilo!

Dakle, imajuci u vidu date prefixe, kao i savet iznad, evo sta dobijamo kao rezultat naseg malog problema (ovo sto sledi je klasicno subnetovanje objasnjeno u prethodnom tekstu o klasnom subnetovanju - necu ponavljati objasnjenja):

Blok za 200 adresa:

Code:

62.11.48.0
00111110000010110011000000000000 62.11.48.0
11111111111111111111111100000000 /24

Ostaje:
00111110000010110011000100000000 62.11.49.0
11111111111111111111111100000000 /24

Odavde su nam je potrebna dva /26 bloka:

00111110000010110011000100000000 62.11.49.0
11111111111111111111111111000000 /26

00111110000010110011000101000000 62.11.49.64
11111111111111111111111111000000 /26

Preostaju nam /30 blokovi. Evo dva sledeca:

00111110000010110011000110000000 62.11.49.128
11111111111111111111111111111100 /30

00111110000010110011000110000100 62.11.49.132
11111111111111111111111111111100 /30

...

Kako bez konverzije u binarni sistem
Sav dosadasnji tekst je bazirao racunice na konverziji u binarni sistem i razumevanju osnovne binarne logike i aritmetike (binarno sabiranje). To moze predstavljati izvesan problem. Srecom, postoji i skracena metoda za brzo racunanje subneta (network i broadcast adresa) na osnovu date IP adrese i netmaske (ukoliko je dat prefix, pozeljno je znati tabelu konverzije prefix-netmaska napamet).

Da ne bih previse zalazio u teoriju, evo primera:

216.221.4.12/255.255.224.0

Da bi se izracunala network adresa, potrebno je napisati IP adresu i netmasku jednu iznad druge. Gde se u masci nalazi "255", prepisati broj iz IP adrese. Na mestu gde je u netmasci 0, napisati 0.
Code:

216.221.4.12
255.255.224.0
-------------
216.221.   .0

Ukoliko ne ostane praznina nigde, to je network adresa. Ukoliko ostane praznina, preostali broj u netmasci oduzeti od 256. Ovo je velicina mreze. U nasem primeru, velicina mreze je 32. Nazovimo ovaj broj mnoziocem. Da bismo dobili ispravan subnet. Potrebno je naci proizvod mnozioca koji je najblizi preostalom broju u IP adresi, a da je manji od tog broja. U nasem slucaju, ovo je 0. Dobijeni rezultat je network adresa:
Code:

216.221.4.12
255.255.224.0
-------------
216.221.0.0

Kad smo izracunali network adresu, izracunavanje broadcast adrese je veoma jednostavno. Na prvi oktet u network adresi koju se nalazi iznad broja koji nije 255 u netmasci dodati mnozilac umanjen za jedan. Sve ostale 0 u network adresi zameniti sa 255. U konkretnom primeru:
Code:

216.221.4.12
255.255.224.0
-------------
216.221.0.0
216.221.31.255

Evo jos jednog, mozda malo komplikovanijeg primera (koriscen algoritam iznad):
Code:

62.74.52.41         62.74.52.41         62.74.52.41         62.74.52.41
255.255.248.0  ==>  255.255.248.0  ==>  255.255.248.0  ==>  255.255.248.0
                    -------------       -------------       -------------
                    62.74.  .0     [8]  62.74.48.0          62.74.48.0
                                                            62.74.55.255

U primeru iznad, mnozilac je 8. Proizvod mnozioca koji nam je potreban je broj koji se dobija umnozavanjem 8, a da je proizvod najblizi, a manji od 52. Taj broj je 48. Broadcast adresu smo dobili tako sto smo na 48 dodali (8 - 1).

Do sledeceg pisanja,
Marko.

[*] U posednje vreme, mogucnost koriscenja /31 prefixa za point-to-point veze se polako uvodu u upotrebu. Ovo jos uvek nije siroko rasireno.


[Ovu poruku je menjao mdm dana 25.11.2003. u 12:26 GMT]
 
Odgovor na temu

nikolami

Član broj: 8257
Poruke: 6
*.datacom.co.yu



Profil

icon Re: FAQ - Networking25.11.2003. u 10:42 - pre 247 meseci
Citat:
mdm:
Q: Podela IP adresa na manje mreze (subnetting)
A: #2/2



Preostaju nam /30 blokovi. Evo dva sledeca:

00111110000010110011000110000000 62.11.48.128
11111111111111111111111111111100 /30

00111110000010110011000110000100 62.11.48.132
11111111111111111111111111111100 /30



Mala ispravka za primer dodele mreznih adresa za jedan blok od 200 adresa,
dva bloka od 50 adresa i 2 bloka za point-to-point veze.
Mislim da je pravilna vrednost adresa mreza za blokove /30
(point-to-point veze),koji su dati u primeru:
62.11.49.128 /30 i 62.11.49.132 /30.

Adrese 62.11.48.128 i 62.11.48.132 su vec ukljucene u
blok /24, tj. 62.11.48.0 /24.


Pozdrav,

Nikola
 
Odgovor na temu

markom
Marko Milivojević
Network Engineer
Google
Mountain View

Član broj: 18427
Poruke: 4227
*.lina.net

Sajt: https://markom.rs


+16 Profil

icon Re: FAQ - Networking25.11.2003. u 11:29 - pre 247 meseci
Tako je. Hvala na ispravci :-).

Marko.
 
Odgovor na temu

Ivek33

Član broj: 66174
Poruke: 2898



+66 Profil

icon Re: FAQ - Networking13.01.2007. u 16:18 - pre 209 meseci
Citat:
@marcom:
Osnovne klase IP adresa su:
A: Osnovna maska: 255.0.0.0 (8 bita), opseg: 1.0.0.0 do 126.0.0.0, broj mreza: 27 - 2
B: Osnovna maska: 255.255.0.0 (16 bita), opseg: 128.1.0.0 do 191.254.0.0, broj mreza: 214 - 2
C: Osnovna maska: 255.255.255.0 (24 bita), opseg: 191.0.1.0 do 223.255.254.0, broj mreza: 221 - 2

............malo sam zbunjen sa ovim dijelom posta. Mislim da se potkrala greška prilikom pisanja posta. ;-)
Klasa C počinje počinje sa BIN brojem 11000000 a to je DEC 192

Klasa A uključuje i adresu 127...... ali se ista koristi za loopback

BTW: pogledajte
http://www.bleepingcomputer.com/tutorials/tutorial37.html
http://www.cisco.com/warp/public/701/3.html
http://www.cisco.com/univercd/.../2020r21x/planning/appndxa.htm
http://technet2.microsoft.com/...359-9d0f-c8b012aa3a4b1033.mspx
http://www.ip-adress.com/whatis/privatip.php
http://computing-dictionary.thefreedictionary.com/IP+adress
http://www.faqs.org/docs/linux...087-2-issues.ip-addresses.html

na ovom linku možete dobiti informacije o IP adresi IP Decoder za koju želite saznati Klasu i ostalo.

BTW: Ciscove informacije su na slici.


 
Odgovor na temu

Gojko Vujovic
Amsterdam, NL

Administrator
Član broj: 1
Poruke: 13651



+165 Profil

icon Re: FAQ - Networking30.06.2009. u 16:13 - pre 179 meseci
Q: Ethernet Auto-sensing and Auto-negotiating?

A:
http://www.cites.illinois.edu/network/advanced/autosense.html
PDF mirror: https://static.elitesecurity.o.../ethernet_autosens-autoneg.pdf
Prikačeni fajlovi
 
Odgovor na temu

Social_E
N/A
Zagreb, RH

Član broj: 227089
Poruke: 2
*.adsl.net.t-com.hr.

Sajt: cisco-ccna.blog.hr


Profil

icon Re: FAQ - Networking02.07.2009. u 15:03 - pre 179 meseci

Posjetite blog http://cisco-ccna.blog.hr/ i čitajte sve vezano u osnove mreža i Cisco CCNA kurs!


 
Odgovor na temu

B3R1
Berislav Todorovic
NL

Član broj: 224915
Poruke: 794



+630 Profil

icon Re: FAQ - Networking27.10.2010. u 19:27 - pre 163 meseci
Zaista prelep uvod u problematiku mreza, protokola, adresiranja itd:

http://www.juniper.net/us/en/training/elearning/net_fun.html

Kurs moze da se prati online, a moze i da se download-uje i pokrene lokalno.
 
Odgovor na temu

B3R1
Berislav Todorovic
NL

Član broj: 224915
Poruke: 794



+630 Profil

icon Re: FAQ - Networking30.07.2014. u 11:27 - pre 117 meseci
Podela IPv6 adresa na manje mreze (IPv6 subnetting)
(po uzoru na Markov vodic za IPv4 subnetting)

Da bi se fundamentalno razumeo IPv6 subnetting, potrebno je poznavati osnove IPv6 adresiranja. Mada je za puno razumevanje teksta krajne pozeljno procitati punu specifikaciju IPv6 protokola -- RFC2460, ali ako nemate vremena dovoljno je procitati:

- IPv6 Addressing Architecture -- RFC3513
- IPv6 Global Unicast Address Format -- RFC3587

Format adressa

IPv4 adrese su 32-bitne i pisali smo ih u 4-bajtnoj formi - 192.0.2.3 == 11000000 00000000 00000010 00000011

IPv6 adrese su 128-bitne i njihovo pisanje u 16-bajtnoj formi nije bas mnogo prakticno - to bi izgledalo poput 32.1.13.8.0.19.0.4.2.0.0.3.0.0.0.1. Prilicno necitljivo, zar ne? Upravo zato, inzenjeri su posegli za heksadecimalnim brojevima, jer su em kraci, em laksi za prevodjenje iz binarne notacije. 128 bita IPv6 adrese najpre se razbije na 8 grupa od po 16 bita - tzv. "reci" (word == 2 bytes), a potom se svaka "rec" prevede u hex broj, direktnim prevodjenjem grupica po 4 binarne cifre (nibbles) - npr.:

0010 0000 0000 0001 : 0000 1101 1011 1000 : 0000 0000 0001 0010 : 0000 0000 0001 0011 : 0000 0000 0000 0000 : 0000 0000 0000 0000 : 0000 0000 0000 0000 : 0000 0000 0000 0001

Prevod: 2001:0db8:0012:0013:0000:0000:0000:0001

Citljivije? Mozda, ali ne bas previse. Srecom, vodece nule hex brojeva ionako nisu mnogo korisne - 0001 == 1, zar ne? Prema tome:
2001:db8:12:13:0:0:0:1

Ovo je vec mnogo bolje. Ali opet, moze i bolje. S obzirom da IPv6 adrese sadrze duge nizove nula, ako bismo ih izostavili ne bi bilo tesko rekonstruisati celu adresu, zar ne? AKo napisemo:
2001:db8:12:13::1

pa uzmemo deo adrese levo i desno od '::', lako cemo ukapirati da izmedju treba zamisliti tri niza nula (0:0:0). Bas kao sto kada napisesmo:
2001::1

lako mozemo da zakljucimo da se izmedju 2001: i :1 nalazi 6 blokova nula (0:0:0:0:0:0), jer adresa ima ukupno 8 reci. Na slican nacin, ako napisemo:
::

taj niz mozemo da zamenimo nizom od 8 nula-blkova, bas kao i
::1 == 0:0:0:0:0:0:0:1

ili:
2001:db8:: = 2001:db8:0:0:0:0:0:0

Izgleda mocno? Mozda, ali ne i svemocno. Sledeca adresa je totalno BESMISLENA:
2001:db8::1::2

jer moze da se protumaci viseznacno:
2001:db8:0:1:0:0:0:2
2001:db8:0:0:1:0:0:2
2001:db8:0:0:0:1:0:2

Upravo zato, zamena niza nula dvostrukom dvotackom (::) moze da se uradi samo JEDNOM unutar adrese - npr:
2001:db8:0:0:1:0:0:2 == 2001:db8::1:0:0:2 == 2001:db8:0:0:1::2

Sva tri gore navedena nacina zapisa su ispravna i legalna.


Podela IPv6 adresnog prostora

Kompletan IPv6 adresni prostor (:: - ffff:ffff:ffff:ffff:ffff:ffff:ffff:ffff) je podeljen ovako - vidi link: IPv6 adresni prostor.

Slicno kao i kod IPv4, adrese koje su na raspolaganju za globalno unicast adresiranje su podskup celog ovog prostora - one pocinju od 2000::, a zavrsavaju se sa efff:ffff:ffff:ffff:ffff:ffff:ffff:ffff i prica koja sledi odnosi se na njih. U tom opsegu neke adrese su rezervisane za posebne namene, bas slicno kao i npr. IPv4 adrese 127.0.0.1 ili 169.254.0.0, pa te adrese treba izbegavati. Pogledajte link gore za vise informacija, kao i pregled dodeljenih IPv6 unicast adresa po regionima.


Duzina mreznog prefiksa

IPv6 adrese ne poznaju kategoriju klasa. Adresiranje je totalno besklasno, adresa se sastoji iz mreznog prefiksa (subnet ID) i adrese hosta (interface ID). Duzina mreznog prefiksa se, slicno besklasnom IPv4 adresiranju, oznacava uz adresu - npr. 2001:db8::/32 oznacava da je duzina mreznog prefiksa 32 bita, a da se ostalih 96 bita moze koristiti proizvoljno - najcesce za pravljenje vise podmreza. Kombinacija ima zaista puno - npr. ako se biti 33-48 koriste za oznaku podmreze, a biti 49-128 za adresiranje hostova tada mozemo da napravimo podmreze tipa:

2001:db8::/48
2001:db8:1::/48
2001:db8:2::/48
...
2001:db8:ffff::/48

Znaci, ukupno 65536 subnetova, a u svaki subnet "staje" 2^96-2 = 1208925819614629174706174 racunara ...
Slicno tome, ako bite 33-64 iskoristimo za oznaku podmreze, a 65-127 za hostove dobijamo:

2001:db8:0:0/64
2001:db8:0:1/64
...
2001:db8:ffff:ffff/64

Ovde znaci bite 33-64 bita koristimo za oznaku podmreze, a bite 65-128 za adresiranje hostove, sto daje 4.2 milijarde podmreza sa po 18446744073709551614 racunara.

Kao sto vidite, ovde vise nema glavobolje kao kod IPv4 adresiranja - da li ce velicina subneta biti dovoljna da se u njega "spakuje" 50, 100 ili 1000 masina. To postaje irelevantno. Medjutim, IPv6 ima i neka skrivena pravila. Srecom, ta pravila nam samo olaksavaju posao!


Fiksni IPv6 subnetting -RFC3177

IPv6 protokol i vecina njegovih implementacija ce sasvim lepo raditi sa svim duzinama prefiksa - pocev od /128 do /1 i zaista nije nikakva greska da recimo koristite mrezu 2001:db8:a:b:c:d::/96 ili 2001:db8:a:b:c:d:e:ff00::/120. U ovom prvom slucaju dobijate ekvivalent IPv4 prefiksa /16 ("B klase"), jer poslednjih 16 bita menjate od 0x0000 do 0xffff; a u drugom slucaju dobijate ekvivalent IPv4 mreze /24 ("C klase") - poslednjih 8 bita menjate od 0x00 do 0xff (0-255). I kao sto rekoh, to nije nepravilno i svaka IPv6 implementacija bi morala sasvim lepo da se nosi s tim. Jedino pravilo je da se prva i poslednja adresa u tom nizu (gde "Interface ID" ima sve nule ili sve jedinice) ne moze da koristi za adresiranje hostova. Bas kao i kod IPv4.

Medjutim, iz razlicitih razloga ljudi su odlucili da IPv6 adresama raspolazu malcice lezernije. Jedan od razloga je cinjenica da IPv6 podrzava mehanizam automatskog racunanja adrese interfejsa - za svaki interfejs racunara kernel sam moze da izracuna IPv6 adresu zavisno od MAC adrese interfejsa. Automatsko jednoznacno mapiranje IPv6 <=> MAC zahteva 64 bita (tzv. EUI-64 postupak), pa je usvojeno da je minimalni praktican IPv6 subnet = /64. Jedini izuzetak od tog pravila su /128 adrese koje mogu da se koriste za loopback interfejse. Mada mnogi operateri u praksi koriste /126 za point-to-point linkove (analogno /30 u IPv4 svetu); takav nacin nije bas preporucljiv, mada ne skodi i uglavnom radi bez problema. Ponegde sam vidjao i /125 - zatreba im 6 adresa, pa kao IPv4 /29 ... ruzno! Koriscenje /127 prefiksa (ekvivalent IPv4 /31) nije preporucljivo iz vise razloga (vidi: RFC6164), mada i to lepo funkcionise i vidjao sam i takve stvari.

Ukratko, trenutno vazeca preporuka je: /64 po svakom logickom segmentu (brodcast domain), cak i na point-to-point linkovima !!!.

Posto svaku slozenu mrezu cini vise logickih segmenata (broadcast domena, VLAN-ova itd.), pitanje koje se postavlja jeste: koliko nam adresa treba?

Starija preporuka - RFC3177 - je bila:

- /16 - /23 - Opseg koji IANA dodeljuje regionalnim registrima (RIPE, ARIN, APNIC, AFRINIC, LACNIC ...)
- /32 - Opseg koji regionalni registri dodeljuju Internet provajderima (ISP Allocations)
- /48 - Opseg koji provajderi dodeljuju krajnjim korisnicima
- /64 - Opseg koji se koristi na jednom logickom segmentu mreze, bez obzira na broj uredjaja na tom segmentu.

To je omogucavalo da svaki krajnji korisnik dobije 64-48=16 bita za adresiranje svojih subnetova, dok je provajderu posao bio lak - svakom korisniku daje po jedan /48, a korisnicima koji imaju vise od 65,536 mreza daje vise /48 blokova:

+-----------------------------------------+----------------------+---------------------+---------------------------------------------------------------------------------+
| Global Anycast IPv6 ISP Allocation | Customer Assignment | End User Subnet ID | IPv6 Interface ID |
| (24-32 bits) | (16 bits) | (16 bits) | (64 bits) |
+-----------------------------------------+----------------------+---------------------+---------------------------------------------------------------------------------+
| 0010 0000 0000 0001 0000 1101 1011 1000 | 1111 0000 0000 1101 | xxxx xxxx xxxx xxxx | hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh hhhh |
+-----------------------------------------+----------------------+---------------------+---------------------------------------------------------------------------------+
| 2001:0DB8:::/32 | 0000 - FFFF | 0000 - FFFF | 0:0:0:0 - FFFF:FFFF:FFFF:FFFF |
+-----------------------------------------+----------------------+---------------------+---------------------------------------------------------------------------------+
|<------------------ /32 ---------------->| | |
|<------------------ /48 --------------------------------------->| |
|<------------------ /64 ------------------------------------------------------------->|

Znaci, provajder dobija blok (tzv. ISP Allocation) velicine /24 - /32 od regionalnih Internet registara (RIR - RIPE/APNIC/ARIN itd.) - npr. 2001:db8::/32, koji deli na svoje korisnike (do ukupno 65536 njih), svakom po /48:
2001:db8:0::/48
2001:db8:1::/48
...
2001:db8:fffff::/48

A svaki korisnik moze da adresira po 65536 mreznih segmenata:
2001:db8:f00d:0::/64
2001:db8:f00d:1::/64
...
2001:db8:f00d:ffff::/64

sto daje:

Custoemr IPv6 prefix First /64 subnet Last /64 subnet
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Alpha 2001:db8:0::/48 2001:db0:0:0000::/64 2001:db8:0:ffff::/64
Beta 2001:db8:1::/48 2001:db0:1:0000::/64 2001:db8:1:ffff::/64
Gamma 2001:db8:2::/48 2001:db0:2:0000::/64 2001:db8:2:ffff::/64
Delta 2001:db8:3::/48 2001:db0:3:0000::/64 2001:db8:3:ffff::/64
Epsilon 2001:db8:4::/48 2001:db0:4:0000::/64 2001:db8:4:ffff::/64

Medjutim, novija preporuka - RFC6177 je fleksibilnija, jer provajderu daje mogucnost da svojim korisnicima dodeljuje blokove izmedju /48 i /63. Samim tim prica o subnetovanju postaje nesto teza, jer se postavlja pitanje koliko adresa dodeliti za mrezu. A preporuka je dosta fleksibilnija:

- /16 - /23 - Opseg koji IANA dodeljuje regionalnim registrima (RIPE, ARIN, APNIC, AFRINIC, LACNIC ...)
- /32 - /47 - Opseg koji regionalni registri dodeljuju Internet provajderima (ISP Allocations)
- /48 - /63 - Opseg koji provajderi dodeljuju krajnjim korisnicima
- /64 - Opseg koji se koristi na jednom logickom segmentu mreze, bez obzira na broj uredjaja na tom segmentu.


Varijabilni IPv6 subnetting - RFC6177

Kao sto smo to vec rekli, za razliku od IPv4 sveta u IPv6 adresiranju nema smisla govoriti o broju hostova na mrezi, vec broju logickih segmenata mreze, odnosno nezavisnih broadcast domena na mrezi. Za razliku od IPv4 sveta gde smo brojali hostove, pa smo, na primer, za 50 hostova morali da izdvojimo 64 adrese (odnosno jedan /26) - ovde broj hostova ne igra nikakvu ulogu, vec iskljucivo broj segmenata. Ako posmatramo klasicni IPv4 plan adresiranja:


Segment Name VLAN ID Hosts IPv4 Subnet
----------------------------------------------------------
Operations 100 700 198.18.20.0/22
Engineering 101 150 198.18.24.0/24
Finance 200 100 198.18.25.0/25
Management 500 80 198.18.25.128/25
Public WiFi 2000 500 198.18.26.0/23

gde smo svakom segmentu morali da dodelimo IPv4 subnet zavisno od velicine, kod IPv6 to ne igra nikakvu ulogu - jednostavno svaki segment dobija po jedan /64:

Segment Name VLAN ID Hosts IPv4 Subnet IPv6 Subnet
-----------------------------------------------------------------------------------
Operations 100 700 198.18.20.0/22 2001:db8:f00d:0::/64
Engineering 101 150 198.18.24.0/24 2001:db8:f00d:1::/64
Finance 200 100 198.18.25.0/25 2001:db8:f00d:2::/64
Management 500 80 198.18.25.128/25 2001:db8:f00d:3::/64
Public WiFi 2000 500 198.18.26.0/23 2001:db8:f00d:4::/64


Jedino pitanje koje se postavlja jeste: koliko /64 blokova dodeliti mrezi, odnosno koja minimalna velicina IPv6 prefiksa pokriva potrebe mreze?


Prefix Ukupno segmenata
------ ----------------
/64 1
/63 2
/62 4
/61 8
/60 16
/59 32
/58 64
/57 128
/56 256
/55 512
/54 1024
/53 2048
/52 4096
/51 8192
/50 16384
/49 32768
/48 65536


Pri tome vodite racuna da svaki segment, cak i onaj gde ste kod IPv4 koristili /30 ili /31, ovde dobija po jedan /64.

U gornjem primeru, korisnik ima 5 segmenata, najmanji stepen broja 2 veci od 5 je 8, sto znaci da bi provajder tom korisniku trebalo da dodeli jedan /61 prefiks.

Pretpostavimo da provajder ima mnogo korisnika, svakome treba izmedju 1 i 65536 mreznih segmenata. Pretpostavimo da prvih 5 korisnika ima potrebu za: 1000, 500, 200, 100 i 50 subnetova. Provajder mora da mu dodeli:


Custoemr Segments IPv6 prefix First Segment Last Segment
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Alpha 1000 2001:db8:0::/54 2001:db0:0:0::/64 2001:db8:0:3ff::/64
Beta 500 2001:db8:400::/54 2001:db0:0:400::/64 2001:db8:0:7ff::/64
Gamma 200 2001:db8:800::/56 2001:db0:0:800::/64 2001:db8:0:8ff::/64
Delta 100 2001:db8:900::/57 2001:db0:0:900::/64 2001:db8:0:97f::/64
Epsilon 50 2001:db8:980::/58 2001:db0:0:980::/64 2001:db8:0:9bf::/64


Prva dva reda ne izgledaju tako tesko. Ali poslednji je prava nocna mora:

2001:db8:0:0980::/64
2001:db8:0:0981::/64
... (izbrojimo do 64) ...
2001:db8:0:09bf::/64

Da barem imamo 16 prstiju bilo bi lakse, ali nemamo. Imamo 10, a to bas i ne ide tako lako. Srecom, tu su razni alati koji nam mogu pomoci u tome.

Ali mnogi ISP to rade definitivno prostije! Kako?


Hibridni fiksno-varijabilni model

Svaka hex cifra u IPv6 adresi oznacava tacno 4 bita. 4 bita omogucavaju adresiranje 16 mreznih segmenata, 2*4=8 bita omogucavaju 256 mreznih segmenata itd. To daje nesto prostiju tabelu - tako sto cemo izbaciti sve prefikse cije duzine nisu deljive sa 4 i uvesti nove, jednostavnije kriterijume za raspodelu adresa:

Prefix Ukupno segmenata Namena
------ ---------------- -------------------------------------------------------------
/64 1 - point-to-point linkovi, male mreze, ne preporucuje se za krajnje korisnike
/60 16 - kucni (rezidencijalni) korisnici, multi-play
/56 256 - kucni (rezidencijalni) korisnici, male kancelarije (SOHO) - vecina ISP ovo daje kucnim korisnicima umesto /60
/52 4096 - mala i srednja preduzeca (SME)
/48 65536 - mali ISP, velika preduzeca

Sada dobijamo nesto laksi posao - korisnicima dodeljujemo /48, /52, /56, /60 ili /64:

Custoemr Segments IPv6 prefix First Segment Last Segment
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Alpha 1000 2001:db8:0::/52 2001:db0:0:0::/64 2001:db8:0:0fff::/64
Beta 500 2001:db8:0:1000::/52 2001:db0:0:1000::/64 2001:db8:0:1fff::/64
Gamma 200 2001:db8:0:2000::/56 2001:db0:0:2000::/64 2001:db8:0:20ff::/64
Delta 100 2001:db8:0:2100::/56 2001:db0:0:2100::/64 2001:db8:0:21ff::/64
Epsilon 50 2001:db8:0:2200::/56 2001:db0:0:2200::/64 2001:db8:0:22ff::/64

Ovo se vec mnogo lakse racuna, a algoritam je krajnje jednostavan:

1. Napisemo punu IPv6 adresu prvog /64 bloka koji dodeljujemo korisniku - npr:

2001:0db8:0000:0000::/64

2. Posmatramo potrebnu velicinu bloka za korisnika - to moze biti /48, /52, /56, /60 ili /64:

/48 - Fiksiramo prvih 12 hex cifara, ostatak je promenljiv - 2001:0db8:0000:xxxx::/64, xxxx = 0000-FFFF
/52 - Fiksiramo prvih 13 hex cifara, ostatak je promenljiv - 2001:0db8:0000:0xxx::/64, xxx = 000-FFF
/56 - Fiksiramo prvih 14 hex cifara, ostatak je promenljiv - 2001:0db8:0000:00xx::/64, xx = 00-FF
/60 - Fiksiramo prvih 15 hex cifara, ostatak je promenljiv - 2001:0db8:0000:000x::/64, x = 0-F
/64 - Fiksiramo prvih 16 hex cifara, nema promenljivih - 2001:0db8:0000:0000::/64, x = 0-F

Sada pogledajmo p rimer. Prvom korisniku treba jedan /52 blok.
Prefiks provajdera je 2001:0db8::/32, prvi segment raspoloziv za korisnika je: 2001:0db8:0000:0000::/64
Fiksiramo prvih 13 cifara u adresi i to daje pocetnu adresu: 2001:0db8:0000:0000::/64
Krajnju adresu dobijamo tako sto crvene cifre zamenimo sa 'f': 2001:0db8:0000:0fff::/64

Sledecem korisniku trakodje treba /52 blok.
Prva raspoloziva adresa nam je: 2001:0db8:0000:1000::/64
Fiksiramo prvih 13 cifara u adresi i to daje pocetnu adresu: 2001:0db8:0000:1000::/64
Krajnju adresu dobijamo tako sto crvene cifre zamenimo sa 'f': 2001:0db8:0000:1fff::/64

Sledecem korisniku trakodje treba /56 blok.
Prva raspoloziva adresa nam je: 2001:0db8:0000:2000::/64
Fiksiramo prvih 14 cifara u adresi i to daje pocetnu adresu: 2001:0db8:0000:2000::/64
Krajnju adresu dobijamo tako sto crvene cifre zamenimo sa 'f': 2001:0db8:0000:20ff::/64

Slicno i za naredna tri korisnika.

Ali sta biva kada dobijemo novog korisnika kome treba 2000x /64 blokova:

Custoemr Segments IPv6 prefix First Segment Last Segment
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Eta 2000

Prva raspoloziva adresa nam je: 2001:0db8:0000:2300::/64.
A korisniku treba /52 blok.
Akio bismo fiksirali prva 52 bita, odnosno 13 hex cifara, dobili bismo: 2001:0db8:0000:2300::/64.
Ovde ocigledno imamo problem, jer su nam hex cifre 14-16 (biti 53-64) potrebne da budu totalno slobodne, da mozemo da ih menjamo od 000 do fff. A ovde ne mozemo, jer je 14. hex cifra 3, a ne 0.

Resenje je opet jednostavno - odaberemo prvi sledeci potpuno slobodan /52 blok:

2001:0db8:0000:0000::/52 - Popunjen
2001:0db8:0000:1000::/52 - Popunjen
2001:0db8:0000:2000::/52 - Delimicno popunjen
2001:0db8:0000:3000::/52 - Slobodan / prazan

Korisniku znaci sleduje: 2001:0db8:0000:3000::/52
Prvi segment: 2001:0db8:0000:3000::/64
Poslednji segment: 2001:0db8:0000:3fff::/64

Znaci:

Custoemr Segments IPv6 prefix First Segment Last Segment
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Eta 2000 2001:db8:0:3000::/52 2001:db8:0:3000::/64 2001:db8:0:3fff::/64

Ako sada uleti naredni korisnik kome treba mali blok - npr. /56, njemu mozemo da dodelimo 2001:0db8:0000:4000::/56.
Medjutim, unutra 2001:0db8:0000:2000::/52 bloka ostalo nam je dosta "rupa" u koje mozemo da smestimo tok korisnika.
Prvi raspolozivi blok adresa unutar 2001:db8:0:2000::/52 nam je: 2001:0db8:0000:2300::/56 i on se uklapa idealno.

Ali, ako nam se sada pojavi izuzetno veliki korisnik kome treba /48 moracemo da "skocimo" na: 2001:0db8:0001::/48, sto je prvi slobodni /48 blok.

[Ovu poruku je menjao B3R1 dana 30.07.2014. u 15:00 GMT+1]
 
Odgovor na temu

[es] :: Enterprise Networking :: FAQ - Networking
(TOP topic, by markom)

[ Pregleda: 39299 | Odgovora: 13 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Srodne teme
Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.