Danko, znaš zašto? Zato što mi nismo Amerika, već se naš autorski zakon ugleda na „evropske“ zakone — preduzeće ne ume bilo šta da napravi, već to moraju da urade ljudi.
Pogledaj u tom istom zakonu kako se to reguliše (kada je autor „u radnom odnosu“). To i dalje ne znači da preduzeće može da dobije
sva prava.
A nisam uopšte ciljao na naznačavanje imena, već na druge stvari. Pre svega, autor ne može da prenese neka moralna prava, ukoliko smatra da je njegov ugled povređen (i to dokaže, naravno), može čak da zahteva i vraćanje i imovinskih prava koja je ranije ustupio i plaćanje odštete, itd. Ako naknadno zaradite od tog programa više nego očekivano, čak zadržava i pravo da traži udeo u zaradi.
Sve u svemu, zahtev koji si postavio („ne polaže nikakva prava na taj program“) je protivrečan zakonu o autorskim pravima. Sad, koja prava tebe zanimaju je već druga stvar.
U svakom slučaju, sumnjam da ćeš imati mogućnosti da proveriš da on nije slučajno odneo taj program kući, osim ako ubaciš tačku u ugovor kojim ti se dozvoljava da mu pretreseš kuću kada god poželiš :-)
PS. „Isključiva“ prava su prenosiva prava — potraži ona „neisključiva“.
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.