Pratim ovu temu već dva dana, ali nisam hteo da se ubacujem, jer nisam imao vremena da pročitam kompletan tekst, pa da ne lupam napamet. Evo sad pročitah i stvarno ne vidim čemu tolika frka. Ja sam mislio da piše ko zna šta sve tamo, ali ono su zapravo neke sasvim normalne stvari. Možda se u nekoj normalnoj zemlji, gde su ljudi malo emancipovaniji takve stvari podrazumevaju, pa ih nema potrebe naglašavati, ali u Srbiji tako nešto je itekako potrebno, Ne znam koliko ste imali prilike da radite ili sarađujete sa nekim domaćim firmama, ali kodeks ponašanja je u dosta slučajeva očajan. Ja bih i njima uveo takav kodeks. Samo primera radi... evo šta sam sve doživljavao u poslednjih par godina:
- Zove me direktor jedne domaće firme i započinje razgovor rečima "E, zdravo, jel to taj i taj ? E, vidi batice, dobio sam broj od tog i tog, kaže mi da radiš to i to...". Znači, ni dobar dan, ni kako ste, a oslovljava me sa "batice", kao da smo zajedno čuvali ovce.
- Odem na sastanak sa nekakvim menadžerom jedne firme, trebao da se radi neki softver i objasni on meni šta sve treba i ok, krenem ja da mu objašnjavam kako to može da se izvede i koliko bi koštalo, kad će on, citiram "Pu jebem ti lebac, pa zašto tolko, jel ima neka jeftinija varijanta ?". Mislim, postoji toliko načina da se kaže da ti cena ne odgovara koji ne uključuju psovanje, recimo "Znate, nama se ta cena ne uklapa u budžet, pa sam hteo da pitam može li neka jeftinija varijanta, koja bi uključila neke kompromise" ili slično, a zašto je baš odabrao da psuje lebac ne znam.
- Skoro me zove jedan privrednik kome sam pre jedno godinu dana radio neki softver za vođenje magacina i počinje razgovor rečima "Gde si bre druže, jesi slobodan sutra da dođeš da se vidimo, treba nešto da doradiš ono što smo radili ?". Dakle, opet bez dobar dan, bez ikakvog poštovanja, i još me naziva drugom iako smo se videli jednom u životu i to pre godinu dana.
- E ovaj slučaj me je zaprepastio. Zove me drugar koji radi u jednoj ne baš tako maloj firmi i pita me da li može da dođe sa menadžerom te firme kod mene, pošto im treba neki tracker da prate učinak zaposlenih, pa im on preporučio mene, pa bi da vide šta i kako, i koliko bi koštalo, blablabla... rekoh nema problema. I dođu tako oni, a ja bio sa devojkom i sedimo tako mi, pričamo o poslu i u jednom trenutku ona ode to toaleta, kad će ovaj meni "Uuuu dobra ti ova mala, kladim se da ne silaziš sa nje, a ?" i tapše me po ramenu i još nastavlja "Ja sam baš skoro vozio neku klinku, da viš kakvu guzu ima... pa ne bih je skidao sa...", samo što nije počeo da mi bali po tepihu. Verovatno čovek samo pokušava da bude poslovan, s tim što ja ne radim u porno industriji, pa se malo zeznuo.
- Ulazim u kancelariju jednog direktora ili šta je već, i prvo što mi upada u oči je kalendar dimenzija jedno pola metra sa metar sa koga sevaju gole sise i guzice na kome piše "Playboy". Mislim, ne kažem da sam nešto gadljiv na to, ali da je neukusno i neozbiljno tako nešto držati u kancelariji jeste. Možda je to normalno za automehaničarsku radnju, ali ovo je poslovna kancelarija majku mu.
I uopšte, bilo je dosta takvih slučajeva, da ne davim sad. I to su još kao direktori i menadžeri, pa mogu samo da zamislim kakvi su im radnici... Dakle, Srbiji treba jedan takav kodeks... i uopšte ne vidim šta je sporno u njemu... pogotovo kada su u pitanju osiguravajuće kuće, gde se praktično prodaje magla (ne u bukvalnom smislu), tj. nešto neopipljivo, nešto što ne možeš odmah da isprobaš, staviš u džep i nosiš kući. Isto kao i kod banke. Zato i važe slični kodeksi u oba sektora. Jednostavno, ono što prodaje ovakve usluge jeste odnos prema klijentu, način komunikacije, izgled... Zbog svega toga, ne može se porediti posao agenta jedne osiguravajuće kuće sa poslom recimo programera u IT sektoru neke firme. Upravo zato i postoje sve one odredbe i saveti da se ide na vreme na spavanje, da se dolazi na posao 15 minuta pre vremena itd. Mislim, realno, jednom programeru u najvećem broju slučajeva ne znači ništa dal će da dođe sa podočnjacima na posao, dal će da bude nešto ekstra sređen ili čupav, dal će nosi odelo ili pantalone i kariranu košulju, dal će da dođe 15 minuta ranije ili sat vremena kasnije... on jednostavno ne mora da bude sređen, jer nema kontakt sa klijentima i ne mora da dođe tačno na vreme, jer uvek može to da nadoknadi bez posledica. A jedan agent osiguravajuće kuće koji će ceo dan razgovarati sa klijentima, jednostavno mora da bude lepo obučen, da bude namirisan, očešljan, čist, da pazi na zadah... a ako zakasni i samo 15 minuta, može da napravi havariju na poslu, jer se sa klijentima obično zakazuju sastanci i po nedelju dana unapred u tačno određeno vreme. I ovaj ako je zakasnio 15 minuta, to automatski znači da će kasniti i kod klijenta tih 15 minuta, a to gotovo sigurno znači kašnjenje i kod drugog, pa se recimo kod trećeg desi nešto nepredviđeno ili trebaju neka dodatna objašnjenja, pa kod četvtog zakasni još više... dok stigne do poslednjeg klijenta, kašnjenje može da bude i do sat vremena što svakako nije dobro na posao. I zamisli sad da on dođe na posao sat vremena kasnije.
Takođe, ono što se tiče direktora i sklanjanja... deluje malo nebulozno priznajem, ali znajući koliko se u Srbiji poštuje direktor, mislim da je itekako potrebna stavka, barem dok ne dostignemo određeni mentalni nivo gde će se ovako nešto podrazumevati. Problem je u samoj definiciji direktora kod nas i u normalnom svetu... direktor (tačnije menažment) je u svetu neko ko najviše radi od svih i vodi računa o gotovo svim aspektima poslovanja... o radnicima, o finansijama, o imidžu firme, o politici fime, održavaju sastanke, traže nove saradnike... i normalno da im je vreme kritičnije od nekog radnika koji je krenuo na pauzu za kafu ili ide da isfotokopira neki dokument... i sasvim je normalno da ih treba propustiti u hodniku ili im dati prednost kada im treba lift... jer ako on zakasni na sastanak firma može da izgubi milione... dok ako ovaj ne stigne da isfotokopira dokument može u najgorem slučaju da izgubi 2 minuta svog vremena zato što je eventualno zastao u hodniku ili morao da se vrati liftom na željeni sprat... Dakle, ne radi se o tome da se neko oseća kao Bog ili glumi Boga, već o prioritetima... Ali kao što rekoh, problem nastaje u definiciji direktora (menadžmenta) jer je u Srbiji to neko ko prima velike pare, a došo je preko veze i ne radi ništa nego po ceo dan pije kafe, šetka se po firmi, guzi sekretarice, vozika službenim autom... Samim tim gomila radnika je ljubomorna na njih i skroz je u fazonu "ma ko je bre on, šta ja njemu da se sklanjam, e baš neću, nek zaobiđe on mene...". Da se razumemo, i ja mislim da deluje smešno što tako nešto mora eksplicitno da se naglašava u nekom dokumentu, jer bi trebalo da se podrazumeva, ali očigledno da je u Srbiji potrebno tako nešto, upravo zbog takvog mentaliteta kakav je, a da je zaista takav, uverio sam se više puta... Pa meni su se više puta drugari i poznanici bukvalno hvalili kako su ispresecali direktoru put na parkingu, pa je ovaj izgubio pola sata ili kako su mu maznuli lift ispred nosa ili kako su namerno odugovlačili da mu odnesu neki dokument, po sistemu "ko ga hebe, nek čeka Ceca"... i slično. Mislim, stavite se vi u situaciju direktora ili menadžera osiguravajuće kuće koji žuri na sastanak sa predstavnikom neke firme sa kojom treba potpisati ugovor vredan 5.000.000 evra, a da vam mazne lift neki Pera agent koji žuri da potpiše ugovor sa nekom babom koja je rešila da osigura unuka na 20 evra. Ne kažem da ta baba nije važna kao klijent, ali neki prioriteti valjda treba da postoje.
Što se tiče onoga o neizlaženju tačno u minut, ja nigde ne vidim da piše da je to obaveza, već savet i to jako dobar savet ako smem da primetim. Mislim, ako pogledamo realno, ako je cilj ne izgubiti slobodnog vremena, onda je bolje sačekati 15 minuta, pa izaći kao čovek, nego ako bi svi izašli tačno u minut, pa napravili kolaps i na izlazu i na parkingu i tako svi izgubili po pola sata, prvo dok izađu, pa posle dok se isparkiraju.
Takođe, što se tiče onoga o prekovremenom radu, hebi ga, u osiguravajućim kućama se to zaista podrazumeva, jer ne možeš da završiš planirani posao, pa taman da imaš propeler u guzici, a ako svaki dan ostavljaš po malo nedovršenog posla, ode tebi ceo vikend na to, pa ti izađe na isto. Slično je i u IT svetu. Svako ko je radio na nekom ozbiljnijem projektu zna šta znači kad pritisnu rokovi. Pa tada se radi i po 16 sati dnevno ponekad. Hebi ga, takav je posao. Bitno je samo da se taj prekovremeni rad plati, što verujem da i jeste slučaj u Delta osiguranju. Ko ne želi da radi prekovremeno, onda treba da bira neki drugi posao, recimo u trgovini gde radnje imaju fiksno radno vreme i tačno znaš kada počinješ i kada završavaš... ili radiš kao freelancer kada možeš da biraš kada ćeš i koliko da radiš...jednostavno, sve ima svoje.
Da rezimiram, i ja lično smatram da je ovaj dokument u neku ruku smešan i može da deluje ponižavajuće, ali sa druge strane rado bih ga uveo u neke firme sa kojima sam imao prilike da sarađujem. Meni takav dokument ne treba, jer znam kako da se ponašam. Nikad mi se nije desilo da nazovem nekoga koga ne poznajem i da mu kažem "E zdravo", nego uvek isključivo "Dobro jutro", "Dobar dan" ili "Dobro veče" zavisno od doba dana. Pa čak i roditelje nekih mojih drugova koje znam sto godina i sa kojima i sedeo i pričao hiljadu puta, pa i noćio kod njih i dalje oslovljavam sa "vi" i kažem "Dobar dan" kada ih sretnem ili nazovem telefonom. Ali nekim ljudima očigledno treba nacrtati da "domaćinsko" ponašanje nije dobro za biznis, bez obzira što ga i mnogi direktori, pa i političari koriste.
I za kraj, složio bih se sa markomom i Ivanom... kome se ne sviđaju ti uslovi, jednostavno nek se ne zapošljava u firmi koja se bavi osiguranjem (predpostavljam da slični kodeksi ponašanja važe i u drugim osiguravajućim kućama), niti u banci i rešen problem. Ima toliko poslova gde možeš biti obučen onako kako želiš i ponašati se u skladu sa tim. Recimo automehaničaru je dozvoljeno da bude prljav, da veša gole ribe po zidovima i obraća se klijentu sa "Zdravo, brate, šta je problem ?". Isto tako ako se zaposliš u nekom magacinu, garantujem da niko ne propisuje u čemu ćeš doći na posao... ionako ćeš da nosiš kombinezon... Uostalom, bilo koji posao koji se ne radi sa klijentima, ili gde se radi sa klijentima, ali onima koji ne očekuju da budeš u odelu i paziš na svaku reč ti dozvoljava dovoljno lične slobode u oblačenju (i svlačenju) i ponašanju, pa biraj. I ja sam imao više prilika da se zaposlim i u osiguravajućoj kući i u banci, pa jednostavno nisam, jer to nije za mene... ne osećam se prijatno u odelu, ne mogu uvek da budem uljudan i kulturan, čak i kada je klijent prema meni neljubazan i neprijatan, ne mogu da pazim na svaki minut kada ću doći na posao, ne volim velike kolektive gde se stalno sudaraš sa ljudima na hodniku, čekaš red na lift, uparkiravaš se po pola sata, paziš da se nekome ne zameriš, da ti ne podmetne nogu... itd. Zato sam jednostavno odabrao da radim kao programer i u firmu mogu da odem u 9 ujutru ili u 5 popodne, kako mi kad odgovara, nekad na poslu ostanem 5-6 sati, nekad 11-12, zavisno od potrebe, nekad mogu da radim i od kuće, leti mogu da dođem i u kratkim pantalonama i majici i niko ništa neće da mi kaže, ne radim preterano sa klijentima tako da mi nije preveiše teško da jednom ili dvaput nedeljno budem extra ljubazan i na silu ako treba...
Dakle, svi mi gradimo svoju sudbinu, i iako na neke stvari u životu ne može da se utiče, izbor posla nije jedna od tih stvari, tako da ne vidim problem. Svako nek bira firmu u kojoj će raditi ono što njemu odgovara i gde su uslovi onakvi kakvi njemu odgovaraju. Mislim, nisam čuo da neko puškom tera ljude da rade u osiguravajućoj kući. To jednostavno nije posao za svakoga.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti