Drago mi je da se ima ovakvih blogova, mada, treba pristupiti još malo profesionalnije a više realnije.
1. Pre bilo kakvog biznis plana morate znati kojim kapitalom raspolažete!
2. Poslovanje u realnost se ne poklapa baš uvek sa biznis planom, nekada je bolje, nekada totalno pogrešno i negativno u odnosu na ono što piše u biznis planu. Bio sam više puta na FONu, slušaju studente kako izlažu svoje biznis planove... Gađanja ciframa bez ikakvog osnova...
3. Procena prelomne tačke kao i vreme dostizanja iste bi trebalo da se radi pre završnih finansijksih izveštaja, pre početka (sastvavni deo plana) a ne na kraju, jer morate znati optimalnu količinu NAPLAĆENE prodaje (robe ili usluga) i predvideti fiksne i % varijabolnih troškova.
Primer: jedan moj komšija je hteo da otvori fast food, objasnio sam mu prelomnu tačku način da on to razume:
F. Troškovi: kirija 200 eur, firma sa računima 200 eur, 2 radnice 500 eur, ostali fiksni troškovi 100 eur = 1000 eur.
Pljeskavica njega košta 50 din (direktni troškovi sirovina) a prodajna cena je 100 din. Znači da on ima 50 din od 1 prodate pljeskavice prihoda. 1000 eur = 80.000 dinara troškova. 80.000/50=1600 pljeskavica da bi bio na nuli poslovanja, što je oko 64 dnevno (25 radnih dana), tj. 4 na sat, tj. 1 na 15 minuta. I tako mesec dana da bi bio na nuli...
Zato se treba posvetiti Internetu, ili bar smanjiti fiksne troškove i povećati produktivnost... Ekonomija je nauka ali nije baš tako u realnom poslovanju, posebno ne u Srbiji...
PS. Samo napred, super ti je blog! Javi se na PM, možemo da razmenimo iskustva što se konkretnog problema tiče!