Inače na konferenciji za štampu na kojoj je Mike Griffin, šef Nase, izneo puno detalja vezanih za povratak čoveka na Mesec održanoj 2005. rečeno je da su stotine ljudi marljivo radili i formulisali zadatke sa ultimativnim ciljem spuštanja na Mesec do 2018. godine. Sigurno će biti mnogo promena i varijacija, ali najvažniji detalji su sledeći:
- ukupni troškovi misije iznosiće oko 104 milijarde dolara (ili 55% novaca utrošenih na Apolo program (kad se uzme u obzir inflacija))
- četiri astronauta će na površini Meseca moći da provedu do 7 dana
- potpuni pristup Mesecu (Apolo je bio ograničen uglavnom na ekvatorijalne delove)
- na Mesec će se ići dva puta godišnje s mogućnošću da se u bliskoj budućnosti ostane i do 6 meseci
- na žalost mnogih, ovakav koncept u prvih nekoliko godina ISKLJUČUJE stalni boravak, odnosno, bazu, ali ta varijanta je realno ostvariva i za sada ostaje otvorena - Crew Exploration Vehicle (CEV) je u fazi razvijanja i predstavlja hibrid delova šatla i novih tehnologija. Moći će put svemirske stanice da pošalje 6 osoba ili 25 tona ukoliko leti bez posade.
- prvi CEV neće poleteti pre 2012. godine.
- ideja je da se astronauti iz CEV-a u Lunarni lender prebace u niskoj orbiti oko Zemlje. Potom se spuste na Mesec, posle sedam dana vrate, ponovo uđu u CEV i padobranom spuste na Zemlju. Za tih sedam dana CEV kruži oko planete bez posade.
- CEV je mnogo sigurniji od šatla sa šansom da dođe do katastrofalne greške jednom u 2000. Poređenja radi, dva šatla su eksplodirala u nešto više od 100 letova.
- razvija se nova generacija raketa nosača
- poslednji let šatla biće oko 2010. godine
- prava armada robota istaživača bi uskoro trebalo da krene put Meseca. Među njima su i veoma popularni roveri.
Nije bilo mnogo reči o misiji ka Marsu, ali je jasno da ukoliko sve prođe kako treba (što se retko kad desi) spuštanje na crvenu planetu može biti do 2030. godine.