Sava
Član broj: 6587 Poruke: 1501
|
Na predlog nekih forumaša opisaću kako pravim nutove i donje kobilice od prirodne kosti u domaćoj radinosti. Znači ovo nije profi izrada, već priručna izrada za svoje potrebe, s tim što moram da se pohvalim da su moji radovi ispali bolje od radova nekih izvikanih majstora i graditelja gitara koje sam video, a koji su naplaćeni nešto oko ili preko 20 Evra! Tačnije, bilo bi me sramota da nekome vratim gitaru sa onim što sam video, a kamoli da još i naplatim.
Prethodno da napomenem da su kod jeftinijih gitara ovi delovi od plastike različitog kvaliteta pa shodno tome manje ili više prljaju zvuk, a neki znaju i da se u potpunosti raspadnu. Plastika je jeftina i lako se pravi livenjem u kalupima. Takoreći svi materijali su bolji od ovih plastikica, a pogotovu prirodni kao što je goveđa kost, kažu da je odlična slonova kost, a najbolja fosilna. Postoje i veštački materijali kao što je TUSQ koj koristi Taylor na primer ili Micarta kod Martina ili Iworex kod Ibaneza. Ja sam koristio TUSQ (nabvljen kod Marića u Deligradskoj ulici, ali bojim se da je to bilo samo jednom i nikad više) i ovaj materijal je odličan. Prvo što ćete zapaziti je svetliji zvuk, ali zato osetno kristalniji od plastike. U prvom trenutku će vam se činiti da je manje basova, ali će te ubrzo shvatiti da je kod plastike to bilo samo mumlanje najdubljih tonova i prljanje ostalog dela spektra. Veoma sličan rezultat sam dobio sa goveđom (junećom) kosti koji je za nijansu tamniji od TUSQ-a, a sustain je odličan i verovatno maksimalan koliko to gitara dopušta.
Od alata sam koristio za sečenje testeru za metal (bonsek, bansek) i rezbarsku testericu (ona kao slovo "U" koju smo svi koristili na opštetehničkom obrazovanju). Za struganje koristim bušilicu sa gumenim diskom i raznim šmirglama, šmirgle finoće 150, 400 pa i 2000, ravnu ili truglastu turpiju širine oko 10 mm, stare žice za akustičnu gitaru iz komleta 13-ca i 10-ki, još bolje 9-ki. Dobro je imati i šrafštok ili bilo kakvu drugu stegu za materijal prilikom obrade. Potrebna je i neka vrlo ravna površina, deblje staklo ili sl., ja koristim profil od dur aluminijuma.
Od materijala se koriste tvrde goveđe ili juneće kosti (lakše se nabave) i to potkolenični deo, a verovatno su iskoristivi i neki drugi delovi. Testerom za metal isečemo potrebnu dužinu (10 cm npr.) i komade stavimo u šerpu sa nešto deterdženta da se kuvaju i to više sati. Moguće je to uraditi i nekim drugim sredstvima jer je cilj ubiti sve prirodne materije, ali deterdžentom istovremeno dobijemo i dobru izbeljenost. Lovci umeju da kosti (rogove) preliju vodonik-peroksidom (hidrogen) pa uviju maramicama i ostave neko vreme i na taj način postignu izbeljivanje.
Sada isečemo kost po dužini da bi smo dobili nešto nalik pločicama približnih dimenzija 10x3 cm. Zatim pravimo pločice odgovarajuće debljine (u mom i većini slučajeva to je 3 i 6 mm) i to je najteži, najprljaviji i najdosadniji posao. To radim na šmirgl šajbni. Pokazalo se da ne mora da se radi sa jako grubim šmirglama i da je oko 150 dovoljno. Ovo brušenje stvara mnogo prašine i miris isti kao kada nam zubar struže zub pa je dobro ovo uraditi negde napolju.
Prelazimo na finiji posao i prvo radimo donju kobilicu. Jako je bitno da nam je donja površina koštane pločice potpuno ravna i pod ravnim uglom sa bočnim stranama. Ovo je naročito bitno kod ozvučenih gitara sa piezo elementom ispod kobilice jer koska mora da pravilno naleže celom dužinom kako bi smo dobili jednaku jačinu svih žica. Ja ovo radim na idealno ravnoj površini dur aluminijuma na koji stavim šmirglu pa vučem kosku. Samo malo pažnje vam je potrebno i ovo će brzo biti gotovo. Izmerim tačnu širinu i isečem je pa zatim prislonim kost uz drveni deo kobilice koji ima neku krivinu pa olovkom naslonjenom na to drvo obeležim tu krivinu na koski, odnosno olovku držim tako da to obeležavanje bude cca 5 mmm iznat drveta. Tako smo dobili gornju krivinu i sada šmirgl šajbnom stružemo do te ivice. Sada olovkom približno označimo položaj žica pa oko h žice odmerimo po cca 5 mm na obe strane. Taj prostor sada stružemo turpijom prema spolja kako bi smo dobili kompenzaciju za h žicu. Zapravo potpuno preslikamo izgled onog dela gde prelaze žice originalne kobilice. Ostalo nam je samo da sastružemo sa obe strane prema sredini kako bi smo dobili oštru ivicu preko koje prelaze žice. Na kraju vodenom šmirglom 2000 u kupatilu pod vodom ispoliramo kost pa probamo. Nakon postavljanja skidamo i ponovo stružemo ako su žice previsoke. Pazite da ne preterate u spuštanju koske jer ne valja ništa podmetati ispod, bolje je uraditi novu. Da napomenem ovde kako nije od životnog značaja praviti kompenzaciju za h žicu jer greška nije zabrinjavajuća i kreće se u tolerantnim okvirima.
Prelazimo na nut. Prvo olovkom označite ivicu freatboarda na postojećem nutu jer će vam to pomoći kod struganja dubine nuta kasnije. Sada skidamo stari nut što je kod većine gitara neobično lak posao. Prislonimo komad daščice sa strane vrata na nut i lagano udarimo manjim čekićem. Lako će da otpadne, a ako ne ide sasvim lako ne primenujte veliku silu da ne uništite originalan nut, trebaće nam. Prethodno istruganu pločicu odgovarajuće širine (vrata) i visine (kao stari nut) sa idealno ravnom donjom površinom i kao kod originala istruganom krivinom strane prema glavi postavimo na mesto starog nuta. Lagano zategnemo E i e žicu i ocrtamo ima mesta. Skinemo nut, razdelimo prostor između dve oznake na ravne delove za preostale četiri žice. To je prirodan raspored. Drugi način je da prislonimo stari i novi nut jedan uz drugi i tankom tehničkom olovkom označimo položaj svih žica. Postavimo nut na mesto i ocrtamo liniju freatboarda. Sada rezbarskom testericom sečemo mesta za žice do dubine originalnog nuta, a tu će nam pomoći linije freatboarda koje smo ranije ocrtali. Testerom za metal proširimo mesta za deblje četiri žice sve vreme pazeći da ne preteramo sa dubinom. Sada uzmemo komad najdeblje žice iz starog kompleta 13-ca i stavimo u ram rezbarske testerice pa sa tim kao turpijom stružemo rupu debele E žice kako bi dobila zaobljenost, svaku sledeću rupu stružemo sledećom žicom iz kompleta. Jel`da sam genije, sam sam se setio, niko mi nije pokazao! Ovo sam sebi podižem moral kako bih završio tekst. Zapravo postoji set turpija za tu namenu, ali mora da se nabavi iz inostranstva, a za par nutova može i opisanom priručnom tehnikom. Poslednje dve rupe stružemo g žicom iz kompleta 9-ki ili 10-ki, bitno je da je žica motana. Uradimo poliranje s tim što poliramo i same rupe. Probamo nut bez lepljenja i po potrebi ga doteramo. Podešavanje visine nuta je ozbiljna stvar koja utiče na svirljivost, ali to možemo u manjoj meri da uradimo i kasnije. Ova tema prevazilazi zadato i koga zanima podešavanje nuta neka potraži na netu. Ovde nije takva tragedija kao kod kobilice ako preteramo sa dubinom jer pod nut možemo da podmetnemo parče tvrdog kartona kao bi ga podesili. Bolje i čistije je ako uradimo sve kako dolikuje i ništa ne podmećemo. Ostaje još samo nekim brzim lepkom (Locktite npr.) da ga zalepimo. U principu se lepi samo strana prema freatboardu.
Dosadno, komplikovano, zar ne? Pa jeste, ali uštedeli smo 40 Euro za jednu akustičnu gitaru, dobili bolji zvuk, a visinu žica i svirljivost gitare podesimo prema mogućnostima gitare i sopstvenom ukusu. Najzad, kada se jednom upustite u ovu avanturu kasnije ide brzo. Ja sada ako imam gotovu pločicu uradim donju koblicu za desetak mninuta. To kada hoću, a pošto sam lenčuga i neću molim da mi se ne obraćte za izradu, time se ne bavim. I ceo ovaj tekst bi bio znatno kraći i razumljiviji kada bi bio podržan fotografijama, ali...
|