@Dimkovic,
Citat:
Excuses, Excuses :-)
By all means, you may be excused. :)
Citat:
Estonija? Bombardovani su isto koliko i mi - 1 (ono 1999 ali, ako cemo iskreno, 1999 je Estonija vec bila daleeeko ispred Srbije, tako da argument i nije neki)…
Aman, je l’ moguce do sada razlikovati izmedju pitanja i argumenta, ili ponovo nastavljamo sa odbrambenom reakcijom na sve i svja , za svaki slucaj? Pitanje nije postavljeno da se odgovara svaki put, nego da se malo mucne za sebe.
Citat:
Elem, nema bas ovo puno veze sa pasosima, aye? Ili mozda ima ;-)
Naravno da ima. Kao sto si sam uspio da objasnis, oni mogu da se
dogovore svake godine, i da tokom te godine nesto urade; dok ovima uzme nekoliko godina da posteno sjednu za sto. Usput dok sjedaju, neko drugi im izmice stolicu, malo igranja macke i misa, dosta podmetanja, vise bavljenja administracijom i izborima nego konkretnim radom bla bla bla. Nesto sam izostavila? Slobodno dodajte.
Bitna stvar je sto je osam godina relativno kratko u ekonomskom smislu (ako se tako moze izraziti), pogotovo sto je debeo procenat infrastrukture zeznut u roku od tri mjeseca; dok su oni imali koju deceniju vise da se oporave od sravnjavanja i peglanja. Ako ces porediti, onda bar da to bude mjerodavno. Ni Njemacka nije preko noci postala ono sto jeste, pa cak i da se gleda kao bitan faktor – priznaces da nije isto kad setas istokom, i kad setas zapadom.
Kakve veze ovo ima sa pasosima (koja pticica ce chvakati)? Zemlja koja ima sredjenu vLaDu moze i sama postati sredjena, ako se ljudi dogovaraju i rade (a ne da defiluju na kutiji ili pricaju da rade). Znaci – mnogo veca sansa da se srede i pasosi, sem ostalih stvari. Divna stvar, zar ne? A ko bira sredjenu vladu? Ja bih rekla sredjeni ljudi. Pociste svoje dvoriste, i vide da li im se isplati da sjede i da cekaju nesto da se desi, ili da sami pokusaju maksimalno da srede sebe i svoju okolinu. Vjerujem da je i drugima primjetna opsta apatija koja vlada kad se desavaju izbori. Desavaju se svakih pet minuta, pa ljudi vise ni ne izlaze na izbore. Steta; jer da svi izadju, onda bi se znalo u kakvom je tacno s(r/t)anju zemlja.
I argument o sposobnosti ovih u Estoniji takodje ne drzi vodu – mogu ljudi biti sposobni u svom poslu, izuzetni strucnjaci – ali to nije dovoljno za timski rad. Estonci su sposobni da se
dogovore. Ovi (da ih ne nazovem tako, ali sta da se radi, najbolji termin koji ih opisuje) – egomanijaci, samo se in/direktno busaju u grudi k’o pecinski ljudi, o nekom radu sem licnih interesa – istinski, nema ni govora. Svako bi da ubere grozdje dok ga jos ima, jer se sve boje da ce nestati. Niko da nesto posadi i da pogleda dugorocne ciljeve, da svake godine mogu brati i ulagati; a ne! Mislim da ima zaista sposobnih ljudi, ali imaju falinke – losa komunikacija /interpersonal skills/ + nedovoljno su ostvareni kao ljudi da razumiju da i njima moze biti bolje u ono isto vrijeme kada i citavoj zemlji moze biti bolje (i da – moguce je da se obe stvari poklope, cudna mi cuda).
Pri ovakvom saznanju, ne vidim svrhu nerviranja oko nesredjenih pasosa, jer je to samo konsekvenca opsteg stanja.