Citat:
McKracken:
Citat:
Floyd:
McKracken, ne znam kome verujes ili kome ne verujes, ali samo cu da napomenem da je knjiga stampana 2002. godine, tako da znas ko ju je stampao. U svakom slucaju, ako to nije referentna literatura, moze se reci za bilo koju literaturu da nije referentna tako da je glupo da pricamo o bilo kakvim podacima.
Knjige za srenju skolu nisu referentna literatura jer u tim knjigama pise i da je Srbija bogata rudama :)
Ako pretpostavimo da se pod "pismenost" smatra znanje citanja i pisanja onda je cifra od 10% daloko veca od najvece cifre koju mnogi statisticari mogu da zamisle u najludjim nocnim morama. Taj procenat se u civilizovanim zemljama krece oko 0% (tacnije, ne krece se vec jeste 0%)
Ako racunas osnovno obrazovanje (koje je
obavezno) taj procenat ne premasuje 1% u civilizovanim zemljama.
Srbija i jeste bogata rudama, tacnije rudnim nalazistima, a to je geoloska cinjenica koja proistice iz (vulkanske) geomorfologije planina u centralnoj i istocnoj Srbiji. Problem je u
kvalitetu tih ruda (u odnosu na cenu procesa prerade i cenu krajnjeg proizvoda), kao i u istrazivanjima koja su jako davno vrsena poslednji put, a u medjuvremenu je nauka verovatno napredovala i bez nasih strucnjaka :). Uostalom, glavne face danas nisu one sirote zemlje treceg sveta koje su bogate rudama i u kojima stalno besni rat zbog kontrole nad tim rudama, nego one zemlje koje se uglavnom bave "finalnom obradom visoke dodatne vrednosti", tako da bi nase rudno bogatstvo moglo da nam koristi samo ako bismo ga upotrebili kao poligon za razvijanje inovativnih metoda u rudarstvu, metalurgiji i tehnologiji materijala, a ne za ne znam kako visok nivo izvoza materijala i poluproizvoda.
Mislim, ako smo vec mi neki posebno los, neobrazovan i nepismen narod (i nekulturan, sa trosnim poljskim veceima u dvoristima nasih vila :) ), to nema veze sa sadrzajem planina ovog parceta Zemljine kugle na kom od skora (u geoloskim razmerama vremena) zivimo.
Inace, posto je ova tema posvecena J.B.Titu, samo bih hteo da kazem da je ono sto je on radio bilo vrlo svrsishodno i korisno u to vreme. Ne samo da je ubrzano razvio industriju zemlje, vec je preko Pokreta Nesvrstanosti obezbedio siguran i povlascen izvoz za nju. Mislite li da bi inace iko prihvatio da kupi nasu robu, oruzje i gradjevinske usluge bilo gde u svetu? Obicno svako ko ne zna sta je dobro, kupuje ono sto je skupo, a sa renomiranom markom. "Made in YU" definitivno nikad nije spadala u vrhunsku kategoriju. Dalje, u situaciji "mexican standoff"-a dve supersile, najvecu slobodu su imali oni koji nisu bili vezani ni za jednu stranu. Naravno, kad je ta ravnoteza bila poremecena, ceo taj plan vise nije bio tako domisljat, zar ne? Da su tadasnji YU aparatcici imali iole mozga, primetili bi rane znake promena i priklonili bi se pobedniku na vreme, ali ko zna, mozda su jos tad napravljeni aranzmani za demontiranje SFRJ, jer ona je bila oruzarnica br.2 (posle SSSR-a) treceg sveta, koji je bio predvidjen za rekolonizaciju (upravo traje) kad budu uklonjene prepreke u vidu druge supersile. Osim toga, od svih
pinko zemalja, kod nas je najmanji procenat ljudi mrzeo komunizam i Ruse, jer nisu propatili toliko koliko ovi oko nas, a i osetili su poboljsanje zivotnog standarda u odnosu na vreme pre komunizma ('ajde, dobro: socijalizma), tako da bi smo uvek bili suvise veliki, suvise ugledni, suvise nepouzdani saveznik protiv "Imperije Zla".
BTW, sad kad je komunizam porazen, svi se pitaju kako je ikome ikada moglo da padne na pamet da je isti bolji od kapitalizma. Mislim da cemo mozda vec u ovoj generaciji saznati... da je za demokratski kapitalizam neophodna realna pretnja (suvisno je reci: nedemokratskog) komunizma. Neki od vas starijih se sigurno secaju da je komunizam prvobitno bio za demokratiju (utopijski socijalizam), ali negde u vreme K.Marxa su definitivno (iz ponovljenog iskustva!) shvatili da je demokratija gotovo uvek nemocna protiv moci novca. Ko zivi preko, sigurno iz prve ruke zna o cemu govorim:
nije "jedan covek, jedan glas" nego "kol'ko para, tol'ko i muzike", za razliku od komunizma gde je: "sto vislje u hijerarhiji, to vece privilegije".
U svakom slucaju, svako ko misli da ce mu kapitalizam ostvariti snove, verovatno jos nije "porastao" toliko da se nadje na ekranu radara "krupnijih riba", ili je do sada imao srece.
(Scena iz Simpsona: Simpsoni dolaze da tuze Mr.Burnsa, sa svojim jeftinim advokatom Lionelom Hacom. Mr. Burns pritiska taster, otvara se pregrada u zidu i izlazi desetak njegovih advokata. Hac vristi i bezi koliko ga noge nose...slucaj zakljucen)
U svakom slucaju, ideal demokratije je nedostizan, jer u svakom sistemu ustvari vlada
koncentrisana moc, samo je izvor te moci formalno drugaciji, ali uvek se svodi na neki sort algoritam stanovnistva, a poredak se cuva nasiljem (koje je propisano zakonom, koji je nametnula moc) ili pretnjom istim.
Jedina stvar koja ponekad (ali obicno to ne traje dugo) cini zivot laksim je kad moc koja je na vrhu piramide trpi realnu pretnju po svoj polozaj i realnu potrebu da odrzi lojalnost svog stada ili izazove zavist tudjeg stada ("Slobodni Svet" i "Gvozdena Zavesa").
Ne zaboravimo da je bravar osecao takvu opasnost na svom polozaju u centru globalne klackalice i da je uvek koristio samo minimum sile (kratko, brzo, sokantno + hapsenje vodja) i fleksibilni odgovor (popustanje, "pristajanje", infiltracija "umerenih vodja") kad bi se suocio sa protestima.
Moc se ne moze kontrolisati bez upotrebe vece moci, sto obicno samo pogorsa problem sa demokratijom, tj. nedostatkom iste ("Kad se otvori konzerva sa crvima, nemoguce je vratiti sve crve u konzervu, bez upotrebe vece konzerve!").