Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

Vredna alternativa: Olympus E-500 - test

[es] :: Digitalni fotoaparati :: Vredna alternativa: Olympus E-500 - test

[ Pregleda: 2941 | Odgovora: 6 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

Nebojsa Milanovic
Pančevo

SuperModerator
Član broj: 16
Poruke: 8305
*.3dnet.co.yu.



+1342 Profil

icon Vredna alternativa: Olympus E-500 - test12.05.2006. u 19:55 - pre 217 meseci
Veoma interesantan DSLR model za napredne amatere.


Olympus E-500 test


Na polju digitalne foto tehnologije Canon i Nikon diktiraju veoma dinamičan razvoj koga može da prati sve manji broj proizvođača, što dokazuje i bankrot nekoliko njih. Jedan od onih koji u tome uspeva, a ponekad i iznenadi veoma dobrim modelom je Olympus. Da bi neki brend danas mogao da zadrži svoje mesto pod Suncem, nije dovoljno samo da pravi paralele udarnim modelima lidera, nego i da razvoja svoja autentična rešenja. To je jedini način da se privuče određeni procenat kupaca kojima ne prija stereotip koga agresivno nameće vodeći japanski dvojac. Takvo stremljenje upravo karakteriše Olympus i može se reći da je inovativnost ono po čemu se on i prepoznaje.

2003. predstavio je svoj prvi DSLR E-1 donoseći u njemu dosta novosti među kojima bih izdvojio i dan-danas jedinstveni ultrazvučni čistač prašine sa senzora, čime je eliminisao jednu od najvećih neprijatnosti digitalnih refleksih aparata. Pored toga, uveo je i svoj 4/3 lens-mount za senzor dimenzija 17,3 x 13 mm čime mu FOV (popularno krop) faktor iznosi jednistvenih 2 umesto 1,5-1,6 kod ostalih. Osim što se time, pri istoj rezoluciji, smanjuje površina svakog elementarnog piksela, čime donekle slabi osetljivost na svetlost, to omogućava kompaktnije telo, a posebno objektive, samim tim i povoljniju cenu. Međutim, bez obzira na vrlo dobar kvalitet tela i objektiva, rezolucija, nivo šuma, izbor objektiva i brzina rada nisu bili na nivou konkurenata, što su osobine koje cene najzahtevniji kupci. Uočivši to, inženjeri u Olympusu su krenuli drugim putem, imajući u vidu novu narastajuću grupu potencijalnih korisnika. Nju čine mahom napredni amateri koji su radili sa kompakt aparatima, a do sada nisu želeli da uplovljavaju u DSLR vode zbog neprijatnosti i neizvesnosti koje taj čin sa sobom nosi. Bazični pravac razvoja svojih DSLR modela Olympus je usmerio ka toj grupi kupaca, a poslednji dokaz u prilog tome je činjenica da je upravo on nedavno predstavio prvi refleksni aparat sa živim LCD pregledom, E-330.

Pošto je on još uvek skup a i ruku na srce, nije baš najbolje realizovan, umesto njega na našem testu se našao trenutno jedan od najzanimljivijih predstavnika klase, model E-500.


Novine u odnosu na prethodni model:


Nasleđuje ne preterano znamenit E-300 koji je, po mišljenju autora testa, bio prilično neuspešan pokušaj da se da se dobije model povoljnije cene od (pre)skupog E-1. Kratko vrema razvoja ostavilo je priličan broj nesavršenosti na njemu, od kojih je veći broj na E-500 ispravljen. Nema potrebe da nabrajam sve razlike, ima ih zaista dosta. Počinju od daleko lepšeg fizičkog izgleda, gomile sitnih dorađivanja do, u kompletu sa dva kit-objektiva, nadasve povoljne cene. Jedino je senzor ostao isti, Kodak-ove proizvodnje sa 8 Mp, ali novi algoritmi za čišćenje šuma obećavaju čistiju sliku nego ranije.


Spoljni izgled i komande:


Pakovanje je veoma bogato: Osim tela aparata sa zaštitnim poklopcem tu su, svaki u svojoj kutiji, dva objektiva, velika litijum-jon baterija sa punjačem, međunarodno uputstvo zajedno sa primerkom na srpskom jeziku, nekoliko CD-ova sa pratećim softverom i dodatnim ilustrovanim uputstvima na DVD-ju, široki kaiš za udobno nošenje i svi potrebni kablovi. E-500 koristi xD ili Compact-flash memorijske kartice tip I i II i, kao što je uobičajeno u DSLR svetu, probna kartica ne spada u osnovni komplet. Podržava FAT 32 sistem tako da može da primi module i preko 2 Gb. Predlažem brzu CF varijantu kapaciteta najmanje 1 Gb.

Oba objektiva dolaze sa po dva poklopca i svojom zonericom (lens-hood), što nije uvek slučaj i kod daleko skupljih modela. Komplet je potpun.


Širokougaoni zum objetiv koristimo češće, a telezum za portrete i u specijalnim prilikama. On je i najprijatnije iznenađenje celog pakovanja, a već natpis made in Japan nagoveštava da njegova uloga nije samo formalna.

Rasponi objektiva su 14-45 i 40-150 mm iz čega zaključujemo da pokrivaju ukupan opseg 28-300 mm (35 mm ekv.), što je sasvim dovoljno ubedljivoj većini korisnika. Kvalitet njihove izrade (o optičkom kvalitetu kasnije), pogotovo telezuma, je vrlo dobar i prevazilazi osnovna kit rešenja drugih proizvođača. Imaju po dva prstena, širi gumirani zum prsten i uži plastični za manuelno fokusiranje. Smer za tu radnju biramo u meniju, ali nema nikakve informacije o trenutnoj udaljenosti.

Navoj im je metalni, što odražava nameru de ne budu samo puka dekoracija kit-paketa.

Da se maksimalno spreči lens-flare, a pri tom ne zakloni vidno polje, zonerica širokog zuma je u obliku cveta. Velikim dugmetom pored ležišta objektiva oslobađamo ga radi promene.

Blic se izvlači vrlo visoko što osigurava da na rastojanjima do par metara neće biti efekta crvenih očiju. Sa montiranim telezumom i njegovom zonericom, izgled E-500 je prilično ozbiljan.

Osim toga, može se reći i da je lep.

Olympus je smelo nastupio sa svojim formatom 4:3, nasuprot opšte prihvaćenom 3:2 koga su svi ostali preneli iz analognih vremena. Mada se neki verovatno neće složiti samnom, više mi se sviđa da odnos 4:3. Dugi niz godina sam radio sa 3:2 formatom i često mi se dešavalo da mi je snimak previše duguljast, da mi fali prostora po kraćoj strani, i u vertikalnoj i u horizontalnoj orijentaciji. Pri prelasku na digitalni domen i 4:3 format, primetio sam da bolje popunjavam snimak i imam manje praznog prostora na njemu. Osim toga, taj odnos bolje iskorištava vidno polje objektiva (teorijski, za to je najbolji kvadratni format, kao stari 6x6) omogućavajući da za istu površinu senzora objektivi budu manjih dimenzija, samim tim i jeftiniji. Ali ponoviću da je ovo stvar ukusa i navike.

Prednja strana je jednostavna. Upada u oči širok grip i njegova kvalitetna gumena tekstura. Crvena lampa odbrojava vreme do samookidanja i ujedno je prijemnik zraka daljinskog upravljača, a desno je dugme za oslobađanje objektiva. AF lampe nema, za tu svrhu se koristi ugrađeni blic. Kada bih mogao da biram, doplatio bih i umesto objektiva Zuiko 14-45 mm F3,5-5,6 za svaki dan uzeo odlični, a ne preterano skupi 14-54 mm F2,8-3,5, što bi budućim vlasnicima i bila moja preporuka za upgrade. Cela Zuiko digital serija objektiva je solidnog do odličnog optičkog kvaliteta, mada na žalost, nijedan od njih nema optičku stabilizaciju. Dodatni vertikalni grip nije moguće dokupiti, ali ne verujem da bi ga uz ciljnu klasu kupaca i kvalitet postojećeg, neko i poželeo. Telo je jedno od najlakših u klasi.

I sa gornje strane E-500 zadržava lepotu i pravilan oblik, ali bih tu ipak više voleo da tu vidim statusni LCD. Umesto njega, za prikaz svih funkcija i parametara se koristi glavni, što osim neophodnosti odmicanja aparata prilikom gledanja značajno troši i bateriju. Pored ugrađenog blica i zaštićenog kontakta za spoljni, tu je SSWF dioda koja plavom svetlošću ukazuje na aktivnost ultrazvučnog brisača prašine, glavni mode-dial sa prekidačem, kontrolni točak, dugme za kompenzaciju ekspozicije i okidač.

Zadnjom stranom dominira veliki 2,5-inčni LCD ekran vrhunskog kvaliteta. Ne samo da je velik, nego je i visoke rezolucije, kontrasta, oštre slike i širokog ugla vidljivosti. Premazan je antirefleksnim slojem i zaštićen providnom plastičnom maskom, a osvetljenost mu se podešava u širokom rasponu. Tastera nema puno, a znatno su većih dimenzija i udobniji za rukovanje nego na E-300, što rad čini bržim i preciznijim. Sa leve strane LCD-a vidimo pet dugmadi: za aktiviranje blica, ulaz u mod za pregled, brisanje, ulazak u meni i za biranje vrste i količine podatka koji se prikazuju na LCD-u. Tražilo ima gumeni okvir koji se može skinuti, a levo od njega je točkić za podešavanje dioptrije. Desno je važno AEL/AFL dugme, koje se može programirati u meniju, dok u modu za pregled njime pojedini snimak štitimo od brisanja.

Ispod je dugme za uključenje kontinuiranog moda snimanja ili samookidača, još dole četvorostrani kontroler sa razmaknutim tasterima i dugmetom OK u sredini kojim potvrđujemo izabranu komandu. U modu snimanja kontroler krije korisne prečice za brzi pristup kontrolama za balans belog, mod autofokusa, način merenja svetla i ISO vrednost. Nakon pozivanja bilo kog od tih parametara, njegovu vrednost menjamo levim i desnim tasterom kontrolera ili, još brže, palcem preko kontrolnog točka. U modu za pregled tasterima kontrolera skrolujemo po slici. U desnom gornjem uglu vidimo dva dugmeta od kojih je levo vrlo korisno. Držeći njega, okidačem trenutno fiksiramo balans bele boje pri bilo kakvom ambijentalnom osvetljenju. Desnim biramo jednu od tri fokusne tačke.

Donja strana otkriva ne baš precizno urađena vratanca za bateriju i u osi objektiva metalni navoj za stativ. Telo i široki kit zum su proizvedeni u Kini, čime se delimično objašnjava izuzetno povoljna nabavna cena.


Snimanje i pregled fotografija:


Prilikom svakog uključenja aktivira se ultrazvučni čistač i, sem što onemogućava trenutno snimanje, ničim više ne ometa funkcionisanje aparata. Zauzvrat, korisnika lišava neprijatnih mrljica na slikama koje potiču od prašine na senzoru i potrebe da se ona periodično čisti. Čudi me da nije ostavljena mogućnost da se podešavanjem u meniju čistač isključi čime bi se, po želji, i taj početni lag eliminisao. Ipak, u slučaju nužde, aparat ne treba gasiti, nego setovati kratko sleep vreme, jer je iz njega spreman za manje od sekunde.

E-500 lepo leži u ruci, rekao bih skoro isto kao šampion dobrog hvata u klasi, Nikon D 50. Rukohvat je dubok, širok i obložen gumom, što ne važi i za deo na zadnjoj strani za palac, ali i on se udobno smešta. Kućište je izrađeno od plastike, ali je po tome koliko je čvrsto jasno je da se ispod njega krije metalna šasija.

Autofokus je precizan i dovoljno brz te je zbirno gledano na nivou klase. Dobro se snalazi i kad je manje svetla, ali tada i aparat i objekat snimanja moraju biti nepomični. Pomoć je realizovana strobom blica koga je potrebno ručno dići. Ali, za razliku od nekih poznatih konkurenata, nakon upotreba blica za tu svrhu moguće je napraviti snimak bez njega. Osim startovanja, i burst mod se može oceniti sporijim, jer je sa najmanjom kompresijom moguće napraviti samo 5 snimaka nakon kojih sledi pauza. Tada moramo odmaći prst od okidača i započeti novi ciklus, što je moguće tek za nekoliko sekundi kad se bafer isprazni. Za utehu, ako se podesi jača kompresija, da fajlovi budu ispod 2 Mb, na raspolaganju nam je u kontinuitetu oko 2,5 snimka u sekundi. RAW mod je još sporiji, dozvoljava samo 4 snimka posle kojeg sledi još duža pauza. Ovo zavisi i od kartice, pa predlažem da se prilikom nabavke odlučite za najbržu.

Tražilo je malo, pri čemu sam format 4/3 dovodi do utiska da je ono po horizontali uže od uobičajenog, pa se čini da je još manje nego što jeste. Njegova površina je zaista u celini manja nego kod konkurencije, ali ne onoliko koliko se priča, nego onoliko koliko je i senzor manji. Ali treba reći da to dovodi da pri istom prečniku stakla (čitaj: ceni) objektiva njihova svetlosna jačina bude isto toliko veća. Tražilo poseduje tri fokus tačke, a sa njegove desne strane (više bih voleo da je ispod) su prikazani svi parametri snimanja i, pozivom pomoću prečice, ISO vrednost. Bilo bi bolje da su slova malo vidljivija, što predstavlja problem posebno na Suncu.

Plastični glavni mode-dial pruža precizan otpor prilikom okretanja što znači da neće biti njegovog nehotičnog pomeranja, što ne znači za kontrolni točak gde je to moguće. Veći problem, po mom mišljenju, predstavlja okidač kome nije najbolje odmerena sila za okidanje nakon izoštravanja pa mi se isprva dešavalo da nehotice okinem. Mada se greške smanjuju navikavanjem, ova pojava u početku pomalo umara jer povećava potrebnu koncentraciju tokom rada. Osim toga, kada napravim neželjeni snimak, ne mogu da ga obrišem u record review vremenu, nego jedino kasnije u Playback modu.

Merenje svetla je vrlo napredno, jer pored standardnog i Digital ESP proračunatog, postoji i spot 2% kao i spot u odnosu na senke ili svetle delove. Sve to se kombinuje sa preciznom korekcijom ekspozicije u širokom rasponu od ±5 EV sa koracima od 1/2 ili 1/3 EV. Za potpunu sigurnost, tu je i bracketing ekspozicije od 3 ili 5 snimaka međusobno pomerenih za 1/3 do 1 EV. ISO opseg seže od 100 do 1600 u ISO koracima takođe po 1 ili 1/3. Minimalno vreme otvaranja zatvarača je 1/4000 s, a maksimalno neuobičajenih 60 s, plus naravno bulb mod.

Nije potrebno naglašavati da su podržani svi manuelni modovi i gomila scenskih. Kontrola balansa belog je vrlo sofisticirana jer omogućava potpuno prilagođavanje najrazličitijim tipovima ambijentalnog osvetljenja. Osim nekoliko predefinisanih vrednosti i custom pozicije, dozvoljava vrlo precizno "tweak"-ovanje, bracketing kao i pomoću kontrolnog točka direktno setovanje u Kelvinima u ogromnom rasponu od 2000 do 14000 K. Od 2000 se kreće u sitnim koracima po 50 K, koji se kasnije povećavaju po 100 i 200, a na kraju su po 1000 K. Korisno je da sve to što pre naučite da koristite, jer Auto WB pri veštačkom svetlu prilično greši .

Ugrađeni blic je sigurno među najsnažnijim u klasi, podržava sve režime automatskog i manuelnog doziranja bljeska, a minimalno vreme sinhronizacije je 1/180 s. Hoće malo da podeksponira, ali to se lako reguliše kompenzacijom. U sobnim uslovima crvenih očiju nema, a ako ih na većim udaljenostima i bude, mogu se još u aparatu eliminisati "Red Eye Fix" opcijom u meniju. Posebno bih pohvalio funkciju mirror lock-up, često potrebnu prilikom studijskog, makro ili drugog ozbiljnog rada. Ona se ovde zove anti-shock, a vreme kada će se nakon dizanja ogledala zatvarač otvoriti može proizvoljno da se bira.

Olympus aparate bije glas da im korišćenje nije baš jednostavno, jer sitnih podešavanja ima zaista nebrojeno mnogo. Lično nemam ništa protiv toga, jer to korisniku omogućava visok stepen personalizacije. Nema potrebe da nabrajam sve funkcije, evo samo nekih: unutrašnja kompenzacija vinjetiranja objektiva i raznih digitalnih izobličenja slike, precizno biranje nivoa kompesije, vrlo širok spektar kontrola slike, precizno podešavanje balansa belog (Red/Blue, Green/Magenta) zajedno sa bracketing-om, bracketing blica i manuelnog fokusa, da li omogućiti okidanje bez potvde fokusa ili ne (korisno!), mapiranje hot-piksela, kontrola dinamičkog raspona, RAW razvijanje u aparatu...itd. Zato vam preporučujem da uputstvo pažljivo proučite i da ga držite pri ruci. Stekao sam utisak da se preteruje u kritici komplikovanosti menija, a uz malo prakse i iskustva lako se može prihvatiti logika i pozicije pojedinih opcija. Izdeljene su u 5 tabova, pri čemu svaka grana ima nekoliko članaka po dubini. Pazite samo kada pozajmljujete aparat drugome, opcija RESET je vrlo lako dostupna, a njenim nehotičnim aktiviranjem sledi Vam ponovno mukotrpno setovanje svih odabranih parametara. Pri traganju za željnom opcijom dosta pomaže veliki i kvalitetni LCD ekran.

Dodirom dugmeta INFO objedinjuje sve izabrane parametre, a možemo se odlučiti i za po broju podataka siromašniji, ali čitljiviji prikaz.

Pri pregledu fotografija njegovih 2,5 inča dijagonale i 215.000 piksela dolazi do punog izražaja jer omogućava, zajedno sa dodatnim opcijama, vrlo detaljan uvid u karakter snimljenog materijala. Pored toga, sam mod pregleda je, za razliku od nekih poznatijih konkurenata, veoma funkcionalno implementiran. U njega ulazimo pritiskom na tipku ispod one za aktiviranje blica. Pomoću kontrolera u DSLR maniru, znači veoma brzo, prelazimo sa jednog na drugi snimak. Kontrolnim točkom određujemo nivo zuma, a kada uđemo u zumiranje, tada opet kontrolerom šetamo po slici.

Dopala mi se mogućnost koja se ostvaruje dodirom leve od dve tipke u desnom uglu. Time se pojavi mali pravougaonik na slici, čiju poziciju na ekranu proizvoljno određujemo. Najpre njime izaberemo nivo zuma, što je zapravo isečak koji odgovara izabranom zumu. Tada kontrolerom brzo prelazimo sa snimka na snimak zadržavajući isti nivo zuma, što je veoma pogodno za brzu proveru tačnosti fokusa. Možemo pozvati i kalendar gde samo izaberemo datum i gledamo jedino slike napravljene tog dana. Podržana je i opcija da prikažemo istovremeno dva snimka, svaki na po pola ekrana i tako ih detaljno uporedimo. Količinu informacija koju želimo da vidimo biramo dugmetom INFO. Highlight/Shadow opcijama ostvarujemo poseban uvid u pre i podeksponirane delove snimka.

Da bi saznali ukupnu osvetljenost, histogram možemo konsultovati u velikom formatu

ili, zajedno sa svim ostalim vrednostima, izabrati njegovu precizniju četvorokanalnu varijantu.

Pre nego što vidite svoje fotografije na računaru prilično ćete se načekati, jer E-500 ima stari USB 1,1 priključak za download. To zaista čudi jer praktično svi novi, čak i kompaktni aparati, danas u tu svrhu koriste daleko brži USB 2,0 protokol. Čitač kartica se ovde nameće kao bolje rešenje.


Kvalitet fotografija:


Odličan kvalitet fotografija, visoka efektivna rezolucija, realne boje. Tip obrade slike podseća, ali ne previše, na one iz kompaktnih aparata, što je sasvim u skladu sa ciljnom grupom korisnika. Dinamički raspon je nešto slabiji nego kod najboljih u klasi, ali to je više plus za njih nego minus za E-500. TruePic TURBO procesor doprinosi vernosti slike uklanjanjući dobar deo neželjnih izobličenja (Moire, blooming, razne aberacije, itd.) još pre upisa na karticu.

Optički kvalitet širokougaonog kit-zuma je najmanje kao kod Canonovog na primer, a za telezum, obzirom na klasu, mogu reći da je odličan. U zajedničkom području, tj. pri kraju raspona širokougaonog praktično su jednaki što možemo videti iz sledećeg primera:

Wide crop Tele crop

Na žalost, oštrina širokog pomalo opada sa smanjenjem žiže, ne toliko u sredini, koliko u uglovima. Primerak na testu više je zamućivao levu stranu od desne, ali to ne znači da bi i kod nekog drugog bilo tako. Nasuprot tome, telezum je pokazivao jednaku, vrlo dobru oštrinu na svim žižama i po celoj površini formata tako da je taj objektiv, obzirom na činjenicu da se dobija zajedno sa aparatom, iznenađujuće dobar. Hromatske aberacije u standardnim uslovima nisam primerio ni sa jednim od njih.

Šum je nešto veći od konkurencije, posebno na visokim ISO vrednostima, što je posledica manjeg senzora i ipak nešto manje sofisticiranih algoritama čišćenja. Evo jednog težeg testa gde se njegov razvoj može pratiti. Da bi sve bilo jasnije, ukupna ekspozicija je namerno ispod optimalne. Ovo su 100% isečci:

ISO 100

"Glatka" slika, na nivou najboljih u klasi, a daleko bolja od bilo kog kompaktnog aparata.

ISO 200

Šum počinje da se pomalja, ali se i dalje vidi samo najtamnijim mestima i pri 100% pregledu.

ISO 400

Ovde ga ima već prilično, mada je snimak u celosti sasvim upotrebljiv.

ISO 800

Ovo je tačka gde počinju značajni problemi sa nivoom šuma, pa se ta pozicija može preporučiti samo u izuzetnim prilikama, nakon čega obavezno treba ići na čišćenje u specijalizovanim programima. Ko ne želi da gubi vreme na to, slične, ali ipak nešto slabije rezultate, dobiće koristeći opciju čišćenja šuma u aparatu. Ona solidno radi, sa nevelikim gubicima detalja.

ISO 1600

Ovu vrednost ne bih nikada koristio. Šuma ima previše i to posebno njegove kolorne komponente, teške za čišćenje, što u dobroj meri limitira efekte čak i naknadne obrade. Sa povećanjem ISO iznad 400 šum raste eksponencijalno, pa iskusniji korisnici verovetno neće prelaziti tu vrednost. Umesto toga, bolje je na njoj sliku podeksponirati, najbolje u RAW formatu, pa je kasnije pažljivo razvijati.


Konačna ocena:


Šta je dobro:

-Odličan kvalitet fotografija, visoka rezolucija, dobra reprodukcija boja, gladak ISO 100
-Brz autofokus, dobro se snalazi i sa manje svetla, precizan, ISO vrednost u tražilu
-Ultrazvučni čistač prašine sa senzora
-Obzirom na klasu, solidan optički kvalitet širokougaonog kit-objektiva, odličan kvalitet telezuma, oba sa metalnim navojima i štitnicima protiv prodora neželjenih Sunčevih zraka
-Veoma dobra ergonomija tela, stabilan hvat, dobro dampiran zatvarač, lep izgled, mala težina
-Precizno Digital ESP merenje svetla u 49 tačaka, može se na više načina programirati, merenje prema senkama ili svetlim površinama, 2% spot merenje
-Velik i vrlo kvalitetan LCD ekran
-Jak ugrađeni blic, potpuno manuelno kontrolisan, bez efekta crvenih očiju
-Mnoštvo naprednih kontrola omogućava visok stepen prilagođenja aparata ličnom profilu korisnika
-Napredne opcije pregleda i višekanalni histogram pružaju kvalitetan uvid u karakter snimaka
-Izuzetno precizna White-balance funkcija eliminiše neželjenu prebojenost snimaka pri bilo kakvom ambijentalnom svetlu
-Mirror lock-up mogućnost osigurava precizan rad
-Izuzetna vrednost celog kompleta za cenu


Šta je moglo biti bolje:

-Spor prenos slika na računar
-Za DSLR visok nivo i to pretežno kolornog šuma na ISO 800-1600
-Manji dinamički raspon od konkurencije
-Sa malom kompresijom spor burst mod, tek sa većom u proseku klase
-Auto WB se loše snalazi na veštačkom svetlu
-Nedostatak statusnog LCD-a
-Malo optičko tražilo, parametri prikazani u njemu bledi, na jakom Suncu nedovoljno čitljivi
-Porodica objektiva Zuiko digital nema nijednog optički stabilisanog člana


Zaključak:

Aparat, tačnije celo pakovanje, definitivno prevazilazi moja očekivanja i sasvim je u skladu sa projektovanom grupom kupaca. Nju prvenstveno čine oni koji su, zbog poznatih teškoća, do sada oklevali da uskoče u DSLR voz. Olympus E-500 dupli kit, osim zaokruženosti celog sistema, nudi i dodatna ohrabrenja da povuku taj potez. Spomenuću još uvek jedinstven ultrazvučni čistač prašine sa senzora, pokrivenost velikog raspona objektivima solidnog optičkog kvaliteta, super-kvalitetan LCD za pregled i mnoštvo mogućnosti podešavanja u skladu sa ličnim afinitetima. On, osim što ne zna šta je prljav senzor, nije čuo ni za front/back fokus problem ili nekompatibilnost sa raznim objektivima. Ovako nešto bi mogao, i to još lakše, da ponudi i npr. Canon, ali on to ne želi terajući kupce u mnogo više cenovne klase.

Ovaj aparat nije za najzagriženije DSLR fetišiste koji broje svaki milisekund fokusiranja ili zrnce šuma. Ali to i nije njegova ambicija. Predstavlja pravo osveženje na tržištu i ne sumnjam da će imati veliki uspeh, a on to u potpunosti i zaslužuje. Ni u čemu nije bitnije lošiji od proseka, u mnogo čemu je jedinstven, a nadasve je kompletan.




Nebojša Milanović

[Ovu poruku je menjao Nebojsa Milanovic dana 11.10.2008. u 15:40 GMT+1]
 
Odgovor na temu

AMomcil
Aleksandar Momcilovic
SW inzenjer
myVR Software
Oslo, Norveska

Član broj: 27189
Poruke: 773
*.80-203-27.nextgentel.com.



+1 Profil

icon Re: Vredna alternativa: Olympus E-500 - test12.05.2006. u 21:42 - pre 217 meseci
Odlican test, bravo Nebojsa.
Testovi ti postaju sve bolji, direktniji, a izrazavanje opustenije. Zaista dobro i detaljno deluje, puno informacija, pristup iz vise uglova, lako za citanje. Takodje mislim i na onaj paralelni D50/350D prikaz. Zadovoljstvo je pogledati.

Cini mi se da si samo propustio da kazes da se mogu kod E-500 parametri menjati direktno na INFO ekranu, pritiskom na OK taster. To strasno pojednostavljuje stvari i smanjuje potrebu ulaska u menije cak i za egzoticnije stvari. To bi posebno leglo u delu gde bas pricas o menijima i kako ih neki kritikuju. Takodje se ne secam da li si pomenuo da je manuelno fokusiranje prilicno specificno, elektronski, nisam uocio. Moram da priznam da se meni taj nacin MF-a prilicno dopao, mnogo mi je precizniji posle kraceg perioda navike.

Sto se stila tice, malo mi upada u oci u zakljucku testa da kada radis nabrajanje ne stavljas razmak posle crtice "-ovako", dok ja glasam da to izgleda "- ovako". Ja bih mozda voleo da bude malo vise pasusa, tj. vise odvojenih delova teksta, ali je sad to bas pitanje ukusa. Ne znam o cemu se radi, nekako mi citanje ne ide glatko, nevezano za stil pisanja, nego vezano za font, boje, duzinu pasusa, format web stranice, ne znam tacno.

Inace, cisto informacija koju sam malo pre video - poslednje procene kazu da je zahvaljujuci E-500 prosle godine Oly prodao oko 6.5% prodatih DSLR aparata - naspram Canonovih 50-ak% i Nikonovih recimo 37%. Ukupno oko 250.000 komada.
Ja i dalje vidim odlicnu buducnost Olympus standarda i ne slazem se sa idejom da bi "isto to mogao Canon, jos lakse". Fora i jeste u najmodernijem mountu, mogucnosti da se nadograde FW objektiva i blica, preko aparata i USB kabla. Ali i nemaju nasledje 15-20 godina starih objektiva koje treba podrzavati, krenuli su lepo od nule i sve je novo i moderno.
 
Odgovor na temu

martins

Član broj: 47534
Poruke: 59
*.ptt.yu.



Profil

icon Re: Vredna alternativa: Olympus E-500 - test13.05.2006. u 00:03 - pre 217 meseci
Da, slazem se da Nebojsa to dobro radi, samo nek nastavi. A i Nebojsa i Momcilo, zarez se ne stavlja ispred samoglasnika pogotovo ne ispred " i ", ma kakav da je kontekst recenice.
Eto rekoh i ostadoh na mestu.
Momcilo, font zavisi i od toga kako ti je namesten browser. Imas zumiranje text-a pa od toga mogu da zavise i novi redovi i olaksano citanje istog.
Ja bih samo jos dodao [ a u smislu sto boljeg pregleda onoga sto je u text-u ], da se ubaci i mini sadrzaj na pocetku, pa ako npr nekog interesuje shum na aparatu koji se testira da moze odma' da skoci na taj deo test-a. Takodje, podnaslovi u boji i stavke koje autor naglasava da budu na neki nacin oznacene. I naravno sto vise slika sa prakticnim primerima, to bolje

[Ovu poruku je menjao martins dana 13.05.2006. u 02:21 GMT+1]
 
Odgovor na temu

tarla

Član broj: 15527
Poruke: 1648



+42 Profil

icon Re: Vredna alternativa: Olympus E-500 - test13.05.2006. u 00:56 - pre 217 meseci
pohvale za test nema sta. svidja mi se ovaj "dil" Axel-Nebojsa i redovno citam sve sto napisu i jedan i drugi.


Jedino sto me razocarava kod ovog aparata je SUUUUUUM. Mnogo suma.... hocu cist ISO 800 ovo je po meni jako lose... stavise cini mi se da moj s5500 ima manje suma na iso 400 od Oly e500.


 
Odgovor na temu

Nebojsa Milanovic
Pančevo

SuperModerator
Član broj: 16
Poruke: 8305
*.3dnet.co.yu.



+1342 Profil

icon Re: Vredna alternativa: Olympus E-500 - test13.05.2006. u 11:34 - pre 217 meseci
Hvala svima, posebno Aleksandru, puno mi znače konstruktivna zapažanja, posebno zbog tvog višegodišnjeg DSLR staža u kojem si imao i Oly-ja E-1 pa mu poznaješ apsolutno sve cake.

Praktično sam razapet između većine onih koji bi hteli kraće i konciznije testove i malobrojnijih, uključujući mene, a vidim i tebe, koji bi voleli da se radi detaljnije.

Pokušavam da napravim kompromis između ta dva protivrečna pristupa, pa zato uvek ima stvari koje se još mogu reći, ali procenim da ovi prvi to ne bi podneli.

Što se fizičkog izgleda teksta tiče, ja ga predajem u preglednom Word fajlu (ovaj ima 14 strana), ali na sajtu ispadne zbijeniji i manje pregledan.

Detalj oko udaljenja crtice prilikom nabrajanja ću usvojiti, hvala.

Komentar na kraju da bi to Canon mogao lakše da ponudi potiče od činjenice da on sam pravi senzore, za razliku od Olympusa koji ih kupuje, a i serije su mu daleko veće, pa je samim tim u boljoj poziciji. Umesto da u najnižoj klasi ponudi ovako nešto, njegov 350 D ima nekoliko, rekao bih nepristojnih ograničenja (LCD, grip, kit objektiv, ranije softverska ograničenja na 300 D..) čime se kupci upućuju na daleko skuplji 30 D.

@martins, zarez se itekako stavlja ispred samoglasnika, pa čak i, mada ređe, ispred "i".

Ovo sa linkovanjem naslova je dobra ideja, preneću webmasteru, bilo bi dobro da se to usvoji, a on vrši i isticanje podnaslova drugim bojama. Što se tiče slika, nakon objavljivanja prvog testa sajt je bio oboren već posle nekoliko sati zbog prevelikih zahteva za download-om. Krajem ovog meseca konačno prelazi na novi hosting, pa će biti puno više prostora i slika.

@tarla, šum nije toliko velik kao što ti se učinilo. Imaj u vidu da je cela slika namerno podeksponirana, da bi se šum maksimalno video, što znači da je taj test koji sam napravio vrlo težak. Generalno na ISO 100-400 drži korak sa najboljima, a tek preko toga posustaje. U samoj rezoluciji je tik iza, po tom pitanju neprikosnovenog 350 D, a solidno je jači od D 50.



 
Odgovor na temu

tarla

Član broj: 15527
Poruke: 1648



+42 Profil

icon Re: Vredna alternativa: Olympus E-500 - test13.05.2006. u 20:03 - pre 217 meseci
jedno jos pitanjce. Posto su ti prosli kroz ruke i ovaj Oly i 350D i D50 itd, kakvim ti se cini mehanika u odnosu na ove ostale. Koliko je sposoban za neku zescu upotrebu? Ne mislim na neke ekstremne uslove nego uopste trajnost pokretnih dijelova.


 
Odgovor na temu

Nebojsa Milanovic
Pančevo

SuperModerator
Član broj: 16
Poruke: 8305
194.106.171.*



+1342 Profil

icon Re: Vredna alternativa: Olympus E-500 - test13.05.2006. u 20:42 - pre 217 meseci
Njihova mehanika je slična. Nijedan nije sposoban za teško učestalo (npr. svadbarsko) arčenje, ali će svaki od njih itekako dobro pokriti sve potrebe naprednog amatera.

 
Odgovor na temu

[es] :: Digitalni fotoaparati :: Vredna alternativa: Olympus E-500 - test

[ Pregleda: 2941 | Odgovora: 6 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.