Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

Sony DCR-HC 39E test

[es] :: Digitalne kamere :: Sony DCR-HC 39E test

[ Pregleda: 6634 | Odgovora: 11 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

Nebojsa Milanovic
Pančevo

SuperModerator
Član broj: 16
Poruke: 8305
194.106.171.*



+1342 Profil

icon Sony DCR-HC 39E test26.01.2006. u 14:44 - pre 221 meseci
Evo prikaza jednog malog vrlo simpaticnog kamkordera, test je takodje radila moja malenkost.


SONY DCR-HC 39E Digital handycam

Na polju digitalnih kamkordera Sony je, po mišljenju mnogih, već dugo na samom vrhu. To je važilo i dok se digitalni format Mini DV razvijao, ali i danas kada je dostigao punu zrelost. Postoji linija kamera koje već nekoliko godina imaju osnovne tehničke podatke kao i ova koja se našla kod nas na testu. Dakle, veličina CCD senzora oko 1/5", ukupna rezolucija 1,07 Mp, Carl Zeiss objektiv itd... Pitamo se, šta tu ima revolucionarno novo...

Osim obilja sitnih unapređenje postoji jedna i to vrlo važna stvar, a to je cena, tj. činjenica da je taj, za amaterske i kućne pojmove vrlo visok kvalitet, danas dostupan po ceni kakvu ljubitelji nisu ni u najsmelijim snovima mogli da predvide. Poznajem dosta ljudi koji su kamere slične ovoj pre samo dve-tri godine plaćali sumama i do tri puta većim od one po kojoj danas može da se nabavi HC-39. Da budem precizan, tada su one bile i gabaritnije, manje sofisticirane, po broju opcija siromašnije, a komplikovanije za korišćenje. Osim raznih unapređenja i pojednostavljivanja upotrebe, spoljne dimenzije kamkordera su toliko smanjene da se sada mogu nositi i po većim džepovima.

Ovaj model specijalno ima jednu osobinu za koju sam siguran da će se svideti ljubiteljima filmskog platna koji su i doveli do narastajućeg trenda prodaje wide-screen televizora. Naime, u potpunosti je podržan 16:9 format koji omogućava da svojom snimcima popunite ekran Vašeg wide televizora i time u svom domu na korak budete bliži bioskopskoj atmosferi.

Spoljni izgled i komande:

Kamera je zaista mala, što se može videti po tome kako staje u šaku.

Utisak kvaliteta izrade HC-39 je, za svoju klasu, veoma dobar. Korišćena plastika je dobrog kvaliteta a sam finiš vrlo dobar do odličan, što mogu reći za stranu gde je LCD ekran. Kamera dobro leži u ruci, a najvažnije komande, za start-stop i zum, su na pravom mestu.

Ispod LCD ekrana su W i T tasteri za zumiranje (ali samo jednom brzinom) i desni kojim biramo želimo li 4:3 ili Wide prikaz na ekranu. Posebno bih pohvalio levi taster uokviren crvenim prstenom koji slizi za Start/Stop snimanja. On je veoma koristan kada sa ekranom okrenutim ka gore snimamo nešto iz donjeg rakursa (npr. male životinje), jer nam tada glavni prekidač nije podesan. Kvalitet samog LCD-a je vrlo dobar, ne toliko po pitanju rezolucije, koliko po vidljivosti po sunčanom vremenu i sa strane, a ima i široke mogućnosti podešavanja pozadinskog osvetljenja i intenziteta i kvaliteta boja.

Odmah primećujemo jednu od najvećih novosti, a to je da je ekran touch-screen tipa na osnovu čega je izbačen stari točak koji smo koristili za kretanje kroz menije. Raspored funkcija unutar menija je približnan izvedbi sa točkom.

Lično bih voleo da postoji i alternativni način pristupa određenim funkcijama, a ne samo preko touch-screen-a, a verujem da će se samnom složiti i dobar procenat iskusnijih korisnika.
Sony možda i preteruje sa forsiranjem tog rešenja na mnogim uređajima, ali nakon određenog perioda navikavanja i njegovi protivnici ga prihvataju, iz razloga jednostavnosti. A to odavde još bolje vidimo jer:

Kada otvorimo ekran, navikli smo da ugledamo gomilu dugmića, a sada nema ničega, čak nijednog!

U pakovanju se dobija vrlo lepo postolje na koje kada stavimo kameru, oni se električno spoje i sve ulazno-izlazne priključke možemo tada koristiti sa njega. To su ON/OFF prekidač, USB port, DV i Audio/Video priključak, kao i konektor za punjenje baterije.

Objektiv ne možemo videti dok klizačem koji se nalazi levo sa strane ne uklonimo ugrađeni štitnik za njega. To rešenje je daleko bolje od starih poklopaca koji uvek prete da budu izgubljeni ili u najmanju ruku, ako se drže na končiću, stalno landaraju oko kamere.

Optiku potpisuje legendarni Carl Zeiss, ime koje ne ostavlja mesta sumnji u kvalitet, sa kojim Sony već dugo sarađuje kod svojih kvalitetnijih handycam modela. Svetlosna jačina je dobrih 1,8-2,5, a raspon 3-36 mm što u 4:3 režimu odgovara 40-480mm, a u režimu snimanja fotografija 48-576 mm (razlika potiče zbog unutrašnjeg pomeranja sočiva kao posledice promene moda). U wide režimu on je 46-628,5 mm odnosno 43,6-523,2 mm. Naravno, brojku koja označava da je digitalni zum apsurdnih 480x zaboravite i, najbolje odmah, u meniju ga u potpunosti isključite. Promer dodatnih sočiva ili filtera koji se mogu pričvrstiti je 25 mm.
Ispod natpisa Sony je stereo mikrofon i infracrveni senzor koji u PLAY modu prima talase daljinskog upravljača. U režimu snimanja pozivanjem funkcije Nightshot emituje nevidljive infracrvene zrake čime se omogućava na daljinama od nekoliko metara snimanje u potpunom mraku.

Sa leve strane je slot za ubacivanje Memory-stick DUO kartice na koji se beleže fotografije snimljenje i PHOTO modu ili kratki MPEG filmovi. To je novi Sony-jev format koji je manjih dimenzija nego poznati Memory-stick, što znači da Vaše kartice u starom formatu ovde ne možete upotrebiti. Obrnuto je moguće, ove nove uz pomoć adaptera možete koristiti u starijim uređajima. Memory-stick DUO možete nabaviti na tržištu, a za procenu koliki kapacitet Vam je potreban imajte u vidu da je jedna 1 Mp fotografija veličine nekoliko stotina kilobajta.

Remen je čvrst i omogućava preciznu regulaciju širine prema Vašoj ruci. Napravljen je od kvalitetne imitacije kože i prija na dodir.

Sa leve strane je glavni prekidač koji je drugačije dizajniran nego ranije i oslobađa se dugmetom u njegovoj sredini. Normalno je u položaju OFF kada se, ako je priključen kabl za napajanje, obavlja i punjenje baterije. Kada ga pomerimo, kamera se uključuje, ali ne postoje pojedinačni položaji za snimanje-reprodukciju-foto modove, nego pomicanjem prekidača na gore kamera ih sama menja dok ne dođemo do onoga koji nam tog trenutka treba. Iznad njega su tri signalne lampice sa natpisima radnih modova. Ovo rešenje je bolje nego ono na starijim generacijama, jer ne zahteva da pamtimo koji položaj odgovara kom modu, nego jednaostavno šetamo kroz njih pomicanjem prekidača samo u jednom smeru. Još iznad je okidač za snimanje fotografija u foto modu, desno zum-kontroler, a još desno prekidač kojim ulazimo u Nightshot mod, odnosno uključujemo infracrveno svetlo.

Malo ispod njega je poklopac koji krije jedan od razloga izuzetno povoljne nabavne cene HC-39. Naime, Audio/Video priključak je samo OUT, ali ne i IN, dakle može samo da šalje, ali ne i da prima signal. Nema mogućnosti digitalizacije Vaših starih video kaseta, što u momentu kupovine treba da imate na umu. DV priključka nema, koristi se onaj koji je na postolju, ali i on ima samo izlaz. Pored njeha je Lanc priključak (Local Application Control Bus System), kojim se omogućava eksterna kontrola kamere. Dole desno je mali zvučnik koji nam pruža audio uvid u snimljeni materijal.

Na vrhu zadnje strane je crno-belo elektronsko tražilo, standardnih dimenzija i kvaliteta, koje ima preciznu regulaciju dioptrije. Ne može se zakrenuti ka gore, što bih ja voleo, ali se izvlači oko 2 cm. To će nam trebati ako stavimo jaču, a samim tim i deblju bateriju od one koja se dobija u pakovanju. Ona je iz nove, FP serije, takođe manjih dimenzija od starih iz FM linije. Njen naziv je NP-FP 50, litijum-jon je tipa i sa svojih 680 mAh ima znatno veći kapacitet od onih koje se dobijaju sa slabijim modelima. Očekivana autonomija od oko 60 minuta se može skoro udvostručiti ako snimamo bez čestih uključenja/isključenja i nepotrebnog zumiranja. Povećaćemo je još više ako pri radu koristimo tražilo umesto LCD-a.

Sa leve strane je lampica koja signalizira punjenje, a sa desne taster kojim oslobađamo bateriju iz ležišta. Desno gore su tri lampice koje definišu trenutni radni mod. Nešto ispod već spomenutog glavnog prekidača je dugme sa crvenom tačkom za start/stop i klizač kojim otvaramo vratanca za kasetu. Sasvim na dnu je DC IN priključak za punjenje baterije.

Kao što je uobičajeno kod ovakvih kamer(ic)a, otvor za kasetu seže do dna i prekriva njegov priličan deo, pa izmena kasete bez skidanja kamere sa stativa nije moguća. Ovde još vidimo metalni (pohvalno) navoj za stativ, udubljenje koje sprečava pogrešan način stavljanja kamere na postolje i konektor sa svim kontaktima koji se spaja sa odgovarajućim na postolju. Mnogima će značiti i natpis Made in Japan na identifikacionoj pločici.

Sa gornje strane nailazimo na kontakt koji Sony naziva Advanced Accessory Shoe jer se može koristiti za blic, lampu (postoji i infracrvena, za produžavanje maksimalne distance snimanja Nightshot modu) ili mikrofon. Pohvaliću pametnu odluku da je, ako se ne koristi, prekriven poklopcem koji ga štiti od prljanja, prašine i oksidacije. Već sam spomenuo prekidač za Nightshot mod, zum-kontroler, kontrolne lampice i PHOTO taster sa snimanje fotografija. On funkcioniše kao i kod digitalnih fotoaparata, pritiskom do pola kamera fokusira, a naknadnim, nešto jačim stiskom, okidamo.

Skroz ka objektivu, na delu koji izgleda kao da je niklovan, je urezana "jačina" digitalnog zuma, čiju vrednost ne vredi ni pominjati. Interesantno da sve ove godine proizvođači istrajavaju u nonsensu da čela svojih, čak i mnogo uglednijih modela, narušavaju tim, često trocifrenim brojevima koji apsolutno ništa ne znače. Potpuno je svejedno da li je tu urezan broj 24, 120 ili 480x, jednako besmislen je bilo koji od njih.

Cela desna strana kamere je zaista luksuzno finiširana, a kada se postavi na postolje vrlo lepo izgleda.

Osim LCD ekrana, tu vidimo samo tri dugmeta: prvo je BACK LIGHT kojim povećavamo osvetljenost ekrana u slučaju snimanja u teškim uslovima (protivsvetlo), a drugo u režimu snimanja na LCD-u prikazuje ili sakriva podatke o snimanju. Zgodno je što njego možemo pritisnuti i kada je kamera isključena i time dobiti pregled stanja napunjenosti i prilično preciznu prognozu mogućeg vremena snimanja sa i bez uključenog LCD-a na ovakav način:

Treće je dugme EASY koje će se početnicima najviše svideti. Njime ulazimo u Auto mod snimanja gde je većina funkcija u meniju zaključana. To je uobičajena praksa u takvim režimima, jer onaj ko koristi automatiku ne treba ni da ima pristup mogućnostima za korekciju parametara snimanja, jer bi njihovom nestručnom upotrebom mogao dosta toga i da pokvari.


Snimanje:

Fokus je precizan i brzo reaguje na promene distance. Odmah pada u oči da je zum kontrola sasvim "smooth", te time omogućava vrlo precizno kadriranje i tečnu promenu zahvaćenog ugla snimanja. Veoma je nelinearna, što znači da joj brzina može varirati u širokom opsegu, u zavisnosti od toga koliki pritisak na nju primenimo. Time, malo iskusnija ruka, praktično profesionalno može da "pliva" kroz kadrove. Takođe, što je vrlo važno, potpuno je nečujna, pa na snimak ne unosi nikakav neželjeni audio šum, što je česta pojava kod lošijih modela. Zumiranje se može vršiti i pomoću komandi ispod LCD ekrana, ali tada se ono ne može dozirati, odnosno odvija se uvek istom brzinom.

Mnogi znaju da stabilizacija, odnosno kompenzacija neizbežnih sitnih pomeranja u toku snimanja predstavlja jednu od najbitnijih osobina kamera i velikoj meri utiče na video-kvalitet, a samim tim i opredeljuje konačnu ocenu. Ona se može i optički izvesti, ali to rešenje daleko prevazilazi cenovni i dimenzioni razred HC-39, pa ostaje da se uzdamo u njenu elektronsku varijantu.

CCD senzor je veličine 1/5.5", Advanced HAD tipa (Hole Accumulation Diode, Sony-jeva oznaka za poboljšani odnos signal-šum) i ima rezoluciju od 1,07 Mp što je nadprosečna vrednost. Od toga se 690 kp koristi za efektivni prikaz video materijala, a za snimanje digitalnih fotografija na raspolaganju je pun kapacitet. Pošto je tih 690 kp znatno više od rezolucije koja se koristi za prikaz video materijala, upravo taj ostatak rezolucije, do efektivnih 690 kp (da ne ulazim preduboko u elektroniku) se koristi za stabilizaciju. 690 kp je znatno više od 340-400 kp, što je uobičajena vrednost za kamere ove veličine, pa postaje jasnije zašto je ova iznad velike većine ostalih. Stabilizacija je označena kao funkcija Super SteadyShot i značajno je kvalitetnija nego standardna SteadyShot varijanta kod jeftinijih modela. Njen efekat najviše dolazi do izražaja na pozicijama zuma bližim krajnjem tele delu, gde i najmanji drhtaj ruke ima za posledicu relativno veliki pomeraj snimka. Koliko to doprinosi umirenju a time i kvalitetu snimka, svako se može lako uveriti ako isti kadar (najbolje neki udaljen u krajnjem tele-režimu), snimi sa uključenom i isključenom Super SteadyShot opcijom.

Svaka elektronska stabilizacija unosi gubitke jer se snimak obrađuje u kameri pre nego što se digitalizuje i zabeleži na traku. Međutim, ona je sada primetno kvalitetnije implementirana, jer su ti gubici sada jedva primetni i to samo iskusnom oku. Oni se ne odslikavaju u smanjenju oštrine, koja ostaje nenarušena, nego sasvim lagano smanjuju intenzitet i zasićenost boja na snimku. Zato, u slučajevima kada Vam je snimak izuzetno važan, potrudite se da za kameru obezbediti stativ čijim korišćenjem pri radu dobijate mogućnost da isključite Super SteadyShot i time maksimizirate kvalitet snimka.

Mnogima će se svideti opcije Spot focusing i Spot metering, koje su i realna korist od touch-screen-a: Kada dodirnemo bilo koju tačku na ekranu kamera tog trenutka, i to vrlo precizno, izoštrava i određuje parametre snimanja prema tom mestu. To je posebno zgodno prilikom snimanja sa stativa jer omogućava da uopšte ne pomerate kameru tokom rada, a da pri tom usmeravate pažnju, odnosno zumirate i izoštravata popuno različite i po dubini međusobno udaljene objekte u kadru. Osim toga, time se fokus zaključava i možete i pomerati kameru bez da Vam najbitniji detalj u celoj slici izađe iz fokusa. Malu zamerku bih uputio zbog toga što za te funkcije ne postoji prečica u vidu tastera na telu, nego im se mora pristupiti preko menija.

Automatsko određivanje parametara snimanja dosta dobro radi, ima nekoliko predefinisanih modova (Spotlight, Portrait, Sports, Beach & Ski, Sunsetmoon i Landscape), a svetlo se može meriti i prema jednoj tački (spot). Ekspoziciju je moguće i ručno podešavati iz menija, ali nisu date brojne vrednosti, koje bih više voleo (ali to već zalazi u domen manuelnih kontrola), nego je dat klizač sa 24 koraka čijim pomeranjem ka pozitivnom ili negativnom kraju utičemo na krajnju osvetljenost.

Low-light performanse, očekivano, nisu jača strana ovog kamkordera, ali mi se čini da su bolje nego kod sličnih Canon-ovih. To i ne čudi, jer je Sony u poslednje vreme kod izrade svih vrsta senzora čak i poboljšao odnos signal-šum uprkos konstantnom smanjivanju njihovih dimenzija i povećavanju gustine pakovanja piksela.

Funkcija Nightshot Plus uključuje infracrveno svetlo kojim u sobnim uslovima omogućava snimanje u potpunom mraku. Pri tome boje neće biti prave, nego će imati sivo-zelenkastu nijansu, ali i to je bolje nego ništa, a neki će voleti i da se igraju sa tim efektom. To je "nova" verzija poznatog Sony-jevog rešenja Nightshot za koju sada obećavaju da će se i čak i sasvim malo prisustvo spoljnog svetla primetiti na snimku. Po mojom testovima, to nije baš tako, potrebno je dosta svetla da bi se ono opazilo, tako da reči Plus u njegom imenu ne bih pridavao veće značenje, objektivni napredak u odnosu na staru verziju je mali.

Postoji i njena "frizirana" varijanta po imenu Super Nightshot Plus. Ona, osim emitovanja infracrvenih zraka, još i produžuje ekspoziciju (do max. 16x) što omogućava značajno povećanje efektivne daljine sa koje kamera "vidi" odbijenu infracrvenu svetlost, kao i hvatanje i najmanjeg tračka postojećeg ambijentalnog osvetljenja. U ovom režimu potrebno je posebno voditi računa da ne ostane uključen kada je svetla dovoljno (sunčan dan), jer bi to moglo nepovratno da ošteti unutrašnju elektroniku. Slična ovoj je i naredna opcija koja se koristi kada ambijentalno svetlo postoji, ali ga je veoma malo, pa je jedina mogućnost drastično produženje ekspozicije. Zove se Color Slow Shutter i samo produževa ekspoziciju koristeći postojeće svetlo bez infracrvenih zraka, te zato daje snimak sa realnim bojama. Za obe mogu reći da su korisne samo pod uslovom da se ni kamera ni objekat snimanja ne pomeraju. Ako to nije ispunjeno, što je i najčešće u praksi, u oba slučaja dobija se potpuno razmazana i praktično neupotrebljiva slika, tako da je realna korist od ova dva moda prilično mala.

Fokusiranje je očekivano dobro, kamera na promene položaja reguje brzo i tačno. Ako je svetla veoma malo, uoštravanje je moguće ostvariti i ručno. Manual fokus, kao i praktično sve u ovoj kameri, realizuje se vrlo jednostavno preko ekrana. Preciznost prilikom te radnje je solidna, tako da se i ljubitelji fokus-prstena neće osećati previše uskraćeno.

White balance je rešeno veoma dobro, jer pored AUTO, postoje outdoor i indoor predefinisane vrednosti, kao o posebna opcija nazvana One push. Ona zapravo odgovara onome što je poznatije kao Manual WB (custom) i ostvaruje se tako što se nakon njenog biranja u meniju kamera uperi u nešto što bi trebalo da pri postojećem svetlu reprezentuje pravu belu boju. Pritisne se dugme pored i nakon toga će balans belog biti određen u odnosu na tu izabranu površinu.

Makro mogućnosti ovakvih kamera nisu impresivne, jer se sa pomeranjem zum-pozicije prema tele-kraju minimalno moguće rastojanje gde je fokus moguće realizovati dosta povećeva. Ovaj model ima i specijalnu funkciju nazvanu Telemacro čijim aktiviranjem se postojeće mogućnosti više nego udvostručuju. Naime, njom se zum lock-uje na maksimalnu žižnu daljinu, a minimalno rastojanje sa koga je moguće snimati se smanji sa preko 80 na ispod 40 cm. Time možemo ceo ekran po dijaginali popuniti kadrom ne dužim od 3 cm!

Neko voli da izmađu scena upotrebljava funkciju Fader koja ima nekoliko varijanti (black, white, mosaic, monotone, overlap, wipe, dot fader). Naravno, tu je i mnoštvo digitalnih efekata (still, flash, lumi. key, trail, slow shutter, old movie)

USB Streaming Vam omogućava da kameru koristite kao Webcam.

Audio komponenta snimka je stadardno dobra, a njenom kvalitetu posebno doprinosi praktično nečujna zum kontrola, jer šum njenih motora ne narušava krajnji audio zapis na snimku.

Digitalne fotografije:

Jači modeli kamera odavno imaju mogućnost snimanja digitalnih fotografija na posebnu memorijsku karticu. HC-39 ih isporučuje u maksimalnoj rezoluciji od jednog megapiksela (1152 x 864) sa dva raspoloživa nivoa kompresije (fine i standard). Njihov tehnički kvalitet je ispod iole pristojnijih fotoaparata, pa kao takav ne zavređuje detaljniju analizu, ali za ilustraciju ću navesti da prevazilazi kvalitet i najboljih snimaka sa trenutno aktuelnih mobilnih telefona. Iz samog principa snimanja statičnih i pokretnih slika može se razumeti da se digitalna video kamera i aparat nikada ne mogu stopiti u jedan uređaj, a da to bude po svarljivoj ceni i bez teških kompromisa po pitanju kvaliteta jednog ili oba vida prikaza. Dakle, kamerama je fotografija sporedna stvar (i obrnuto), pa se ne treba se previše oslanjati na tu mogućnost.

Na ovom modelu nju ne bih zanemario, jer ipak daje veću rezoluciju i bolji kvalitet nego bilo koji screen-shot skinut sa trake. Fotografije se mogu pucati i u nizu od nekoliko, solidnom brzinom od oko 2 frejma u sekundi. Pomoću MPEG Movie EX opcije možemo čak snimiti i film u niskoj rezoluciji (do 320 x 240) u MPEG-4 formatu, ali pitanje je, osim u slučaju nestanka trake, kada bi se na to odlučili. Naravno, sve se tada memoriše na Memory stick DUO karticu, jer ne postoji mogućnost snimanja fotografija na traku.

Pregled snimka i video kvalitet:

Osim osnovnih komandi za upravljanje slikom, moguće su razne vrste brzog pretraživanja snimljenog materijala, digitalno zumiranje, 2x ubrzana ili precizni slow-motion (usporena reprodukcija), čak i frejm po frejm, bez i trunčice "snega" itd. Tasterom PHOTO hvatamo screen-shotove koje možemo snimati za Memory stick DUO karticu, ali oni će, iz razloga što je televizijska rezolucija mala, biti ispod kvaliteta fotografija sa digitalnih aparata, pa čak i onih sa ove kamere snimljenih u PHOTO modu. Možemo videti i parametre pod kojima je snimak napravljen: Dužinu ekspozicije, otvor blende, nivo eventualno primenjenog automatskog pojačanja signala (gain), trenutnu poziciju na traci itd. Gain je vrednost koja ima raspon od 0 do 18 db i predstavlja elektronsko pojačanje osvetljenosti slike, a aktivira se automatski u uslovima slabog svetla. Osim što tada donekle pojačava razaznavanje detalja, značajno unosi i šum, a oni kojima je bliža terminologija digitalnih fotoaparata, možda će je bolje shvatiti kada kažem da je to kao kada u njemu dižete ISO vrednost.

Video kvalitet je jednom rečju, veoma dobar. Oštrina je na visokom nivou, ukupna ekspozicija tačna, a reprodukcija boja pravilna (možda se može reći da malčice vuku ka hladnim nijansama, ali to je subjektivno). Digitalne artefakte nisam primetio ni u jednom režimu, čak ni pri najtežim uslovima (brzo pomeranje kamere u horizontalnom pravcu).

Posebno ću skrenuti pažnju na jedan fenomen zbog koga slabije upućeni korisnici doživljavaju ne mala razočaranja u svoje skupo plaćene digitalne kamkordere. Naime, princip pretvaranja svetla u digitalni zapis, osim niza prednosti koje je teško sve i nabrojati, ima manu da mu je za ispoljavanje svog punog kvaliteta potrebno dosta svetla. To dosta znači znatno više nego analognim kamerama. Dakle, onaj ko je godinama po slabom svetlu (npr. kafići, žurke itd.) snimao sa svojom starom analognom kamerom može biti prilično razočaran nakon što prvi put na svom novom digitalnom kamkorderu pogleda snimak iz takvih svetlosnih uslova. On je prepun šuma, gain je često između 15 i 18 db, a efektivna rezolucija i razaznavanje detalja slabo. To je danak tome da je danas digitalna tehnologija snimanja dostupna za par stotina EUR. Međutim, želim da preciziram da je prvo značajnije poboljšanje low-light performansi snimanja ostvareno tek kod, i to ne svih, kamera od okvirno 2000 EUR (npr. Canon XM-2). To neka Vam posluži za utehu, tj. da praktično svi consumer modeli ispod te cene imaju približno jednako loše rezultate snimanje pri slabom svetlu. U toj velikoj porodici, HC-39 može biti samo bolja, nikako lošija od proseka (tu bih stavio odgovarajuće Canon modele).

Snimak je tokom gledanja moguće brzo pretraživati po različitim kriterijumima, što smanjuje ono vreme kada nervozno premotavate traku tražeći željeni kadar.



Moja ocena:

Šta mi se sviđa:

-Veoma dobar video-kvalitet, primetno bolji nego kod modela sa manjom rezolucijom
-Vrlo male dimenzije, a uprkos tome stabilno držanje i upravljanje
-Izuzetno precizna, tečna i tiha zum-kontrola, sposobna da lako realizuje različite brzine zumiranja
-(konačno) Ugrađeni poklopac objektiva
-Kvalitetno izvedena elektronska stabilizacija
-Tačan automatski balans belog, prisustvo predefinisanih vrednosti i manual WB
-Dobro implementiran manual fokus
-Funkcije Spot focusing i Spot metering u principu retko trebaju, ali u tim trenucima znatno pomažu
-Kvalitetan LCD ekran, touch-screen princip zahteva kratko navikavanje, ali posle pleni jednostavnošću
-Funkcija Telemacro omogućava velika uvećanja
-Podržan 16:9 format
-Veoma jednostavno korišćenje, mali broj dugmića na telu, Easy mod posebno interesantan početnicima
-Završni finiš izrade tela vrlo dobar
-Litijum-jon baterija pristojnog kapaciteta, precizna indikacija preostalog vremena snimanja
-Upotrebljiv kvalitet digitalnih fotografija
-Uz kameru se dobija i veoma lepo postolje koje će estetski nastrojeniji korisnici posebno ceniti
-Izuzetan odnos kvalitet-cena


Šta mi se ne sviđa:

-Nedostatak Audio/Video IN priključka
-Nedostatak DV IN priključka
-Tražilo u boji bi davalo verniji dojam pri snimanju (iskusnijim korisnicima je ovo manje bitno)
-Lični bih voleo prečice za neke funkcije u vidu posebnih dugmadi za direktan pristup
-Sve ono što inače važi za ovu, ali i višu cenovnu klasu: Nedostatak optičke stabilizacije, slabe low-light performanse, malo istinskih manuelnih kontrola i kao posledica toga postojanje slabo upotrebljivih "funkcija" koje to "koriguju" (Nightshot, NightshotPlus, Color Slow Shutter), čiji je praktični domet u domenu eksperimentisanja


Zaključak:

Zgodna kamer(ic)a za svaki dan. Upotreba je vrlo jednostavna, pa je interesantna i totalnim početnicima. Iskusnijim korisnicima omogućava potpuno opušteno snimanje bez bojazni da će snimak biti loš, čak i u onim "veselijim" trenucima kada "opadne koncentracija" (a koje svi posle rado gledamo). Njih će posebno obradovati vrhunski implementirana zum kontrola.

Kada je svetla dovoljno, video-kvalitetu zajedno sa stabilizacijom se ne može uputiti nikakva zamerka. Kada ga je malo, snimak je slabiji, ali potpuno u skladu sa njenim pa i jačim cenovnim razredom. Ne treba zanemariti ni digitalne fotografije od jednog megapiksela, jer je iz njih, posebno ako se malo obrade, moguće izvući i 13x18 cm print pristojnog kvaliteta.

Na snimku nema grešaka ili izobličenja, a pregled i pretraživanje brzo i precizno. Sa kamerom dolaze i par nedostataka za koje u momentu kupovine treba da budete svesni da Vam ubuduće neće smetati. A kada počnete da je koristite, ne postoji detalj koji se može učiniti loše implementiran, nešto bi moglo da Vas iznenadi i naruži ukupan utisak. Ima puno prednosti koje ne bih ponovo nabrajao, samo bih dodao da svojim malim dimenzijama povećava verovatnoću da ćete je češće nositi i time zabeležiti veći broj Vama važnih događaja.



Copyright by Nebojša Milanović
dipl. inž. elektrotehnike




[Ovu poruku je menjao Nebojsa Milanovic dana 11.05.2008. u 21:13 GMT+1]
 
Odgovor na temu

Stefano

Član broj: 13287
Poruke: 1797
*.ppp-bg.sezampro.yu.



+5 Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test27.01.2006. u 12:15 - pre 221 meseci
super test Nebojsa. Nadam se da ce te podjednako zastupati i foto aparate i kamere, u svakom slucaju novih modela u 2006 interesantnih siroj publici bice na pretek sto mozes videti na mojoj temi
http://www.elitesecurity.org/tema/157843/0#1027150
 
Odgovor na temu

Cyman
Kipar

Član broj: 31626
Poruke: 172
*.spidernet.net.



Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test28.01.2006. u 14:29 - pre 221 meseci
Test je i razocarenje...evo zasto

Kao da je test mog HC30 (i to od pre godinu i po dana) nego sto je test HC39 koji se upravo pojavio. Drugim recima, odusevljenje nekim stvarima koje ne da nisu novosti vec su zrele za zamenu necim novijim. Da podjem redom:

- Odmah primećujemo jednu od najvećih novosti, a to je da je ekran touch-screen tipa na osnovu čega je izbačen stari točak koji smo koristili za kretanje kroz menije.

Ovo je mozda bila novost 2004-te, ali ne i 2006-te. Dakle, moj HC30 (kupljen 2004-te) ima LCD baziran na ideji "touch screen". Tada prezentovan kao napredno resenje (nikako "cudo"), usput pokupio zamerke da pojedincima (sa debljim prstima kao i onima koji nisu vicni elektronskim novotarijama) i nije bas neko resenje. Jedan od glavnih razloga za uvodjenje "touch screen"-a jeste dobijanje mogucnosti da se izbace mnogi dugmici sa tela kamere i time omoguci smanjenje dimenzija istih (trziste vecito trazi dalju minimizaciju).
Ideja "touch screen"-a uz HC20/30/40 isla potom i u HC21/31/41, HC22/32/42/...



- Objektiv ne možemo videti dok klizačem koji se nalazi levo sa strane ne uklonimo ugrađeni štitnik za njega. To rešenje je daleko bolje od starih poklopaca koji uvek prete da budu izgubljeni ili u najmanju ruku, ako se drže na končiću, stalno landaraju oko kamere. KONACNO ugradjen poklopac objektiva

Ista prica kao i gore. HC20/30/40 je na sebi imao "klizac" prekidac za otvaranje/zatvaranje objektiva. Dakle, nije nikakva novotarija, vec pre Sony DV klasika i ovde bih jedino prokomentarisao tvrdoglavu upornost ostalih proizvodjaca da im poklopac objektiva igra na "lastisu" (kakav retro detalj!!!). Jadnije ne moze.


- Memory Stick DUO - To je novi Sony-jev format

U kompletu prilikom kupovine dobio sam: HC30 + Memory Stick DUO (64MB) + adapter. Memory Stick DUO nije novi Sonijev format, vec ranija Sonijeva izmisljotina na kojoj su uzimali dodatne pare od kupaca njihovih kamera (takoreci bio najskuplji tip memorijskih kartica na trzistu). Cak stavise, MS DUO je toliko stara da je pocela i da pojeftinjuje u novije vreme).


- Baterija - Ona je iz nove, FP serije, takođe manjih dimenzija od starih iz FM linije. Njen naziv je NP-FP 50, litijum-jon je tipa i sa svojih 680 mAh ima znatno veći kapacitet od onih koje se dobijaju sa slabijim modelima.

Standard za HC20/30/40 modele je bio NP-FP50. Kome je bila po volji jaca (deblja) baterija, morao je da se masi za dzep (NP-FP70 ili najjaci NP-FP90). Nema razlike izmedju modela - svi dobijaju FP50. Default.


- Advanced Accessory Shoe - Pohvaliću pametnu odluku da je, ako se ne koristi, prekriven poklopcem koji ga štiti od prljanja, prašine i oksidacije.

Resenje koje se primenjuje od HC30/40 (ne znam da li ga ima HC20, verovatno da).
Ovde je bilo uputnije prodiskutovati "format" Accessoory Shoe-a. Naime Sony se (ponovo) veoma nadobudno poigrao sa svojim kupcima koristeci format koji nije univerzalni, vec moze da prihvati samo Sony brand accessories. Mislim da nije potrebno objasnjavati cemu ova Sony "igranka" (ah, te pare...). Uz ovaj detalj bilo je potrebno analizirati da li je shoe "hot" ili "cold", tj. da li (recimo) video svetlo dobija struju od kamere ili mora da radi na svom izvoru struje (baterije i dr.)



Na kraju nisam nigde primetio da je za LCD receno da je 2.7'' (bitan detalj u odnosu na 2.5'' "ranijih" HC20/30/40...)



Dakle, nije da sam "zloca" pa odmah da urusavam neciji trud, vec smatram da se ne smeju prisivati epiteti: novina, unapredjenje i dr. za detalje koji su servirani trzistu pre 2 godine. Ukoliko pricamo o elektronici - 2 godine su postale strasno dugacak vremenski period unutar koga mogu da stanu neverovatna tehnoloska unapredjenja. Ova cinjenica ide na ruku onima koji malo sacekaju i kupe nov kamkorder po izuzetno povoljnoj ceni (sa dolaskom nove serije (donosi blaga unapredjenja), koje se po pravilu pojavljuju takoreci svakih 6 meseci).

Test je samim prilazom dobar i sveobuhvatan. U mnogome lici na slicne (po svetu) koji obradjuju istu tematiku. Samim tim, zavredjuje pozitivnu ocenu.
Sa moje srane, voleo bih jos da vidim ponasanje kamere u razlicitim svetlosnim uslovima - (test karte sa spektrom boja) na 300, 60 i 15 lux-a. Osim ovoga, ne bi bilo zgoreg dati prikaz na koje slicne modele (ali drugih proizvodjaca) dati model "napada", i ukratko ih uporedno ispitati (prednosti i mane jednih u odnosu na druge).
Na kraju, indikacija cene po kojoj se prodaje u svetu (ili najava cene po kojoj ce se prodavati) bi mnogima bila interesantan detalj.

 
Odgovor na temu

Nebojsa Milanovic
Pančevo

SuperModerator
Član broj: 16
Poruke: 8305
194.106.171.*



+1342 Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test29.01.2006. u 10:41 - pre 221 meseci
Ne razumem zašto takvim tonom govoriš ono što je i iz aviona jasno, a naveo sam na početku testa, preciziravši da je cena ono što je najrevolucionarnije na toj kamerici.

Rekao sam da sam novine na njoj ocenjivao u odnosu na modele od pre 2-3 godine, a ne u odnosu na prethodni model. Da sam poredio sa prethodnim modelom, tako bih napisao - kao kod testa digitalnih aparata, pogledaj.

Da li si uopšte dobio ideju da je test rađen sa edukativnim pristupom i puno slika samog uređaja (pogledaj na sajtu), za one koji nemaju gotovo nikakva znanja i verovatno prvi put kupuju kameru?

I ovako sam, osim pohvala, dobijao sugestije da su testovi previše stručni i da spustim tehnički nivo potreban za njihovo čitanje. Samim tim, spektralne test karte pri različitim nivoima osvetljenosti smatram da bi bile potpuno besmislene i samo bi odvraćale potencijalne kupce od čitanja.

Ali detaljnost iovako ne nedostaje, a sve što si ti rekao je potpuno očigledno iz testa, samo si prepakovao drugim, ružnijim rečima. Nisi izneo ni jednu stvarno novu činjenicu koja bi ukazivala na neku materijalnu grešku, osim da svi modeli imaju po default-u NP-FP 50 bateriju.

I to je, naravno, netačno, jer čak i odlične HC 32 i HC 36 kamere u osnovnom kompletu imaju daleko slabiju NP-FP 30, a i jeftinijim HC 26, HC 21, HC 19, HC 17 itd da i ne govorim.

Ne znam da li ti je cilj mene da diskvalifikuješ ili da se, pred manje upućenim korisnicima, napraviš "pametan"...

Zato i nisam hteo da obrišem ovu "kritiku", da se vidi koliko neko može da bude nizak.

Nego, baš bih voleo da vidim da li si ti nešto slično napisao, pokaži mi 'leba ti ?
 
Odgovor na temu

Axel DPS

Član broj: 51060
Poruke: 541
*.tehnicom.net.



Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test29.01.2006. u 11:04 - pre 221 meseci
Citat:
Zato i nisam hteo da obrišem ovu "kritiku", da se vidi koliko neko može da bude nizak.

Respect
 
Odgovor na temu

Cyman
Kipar

Član broj: 31626
Poruke: 172
*.spidernet.net.



Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test30.01.2006. u 08:17 - pre 221 meseci
Prozivas me (zajedno sa trabantom - gdin "respect") pa mi obrises post. Mozes, moderator ima tu privilegiju.

Moj komentar vezan za sitne nepreciznosti tvog testa si toliko tesko prihvatio da si mi prisio mnogo stosta. Ja necu da ti se pravdam niti dodvoravam - ponavljam po treci put (prvo u mom komentaru, drugi put u mom postu koji si obrisao) - test je dobar, neuobicajeno za nase uslove, pokriva skoro sve sto neko treba da zna za odredjeni model. Nepreciznosti koje sam ti ja sugerisao dolaze iz neodredjenosti prema cemu se tvoj uzorak determinise (prema prethodnom modelu, pretposlednjem, 3god starijem... - tu nisi bio precizan, a tvoj test ti to nalaze (zato sto je ozbiljan). Razumes? Jedna jedina recenica ili pasus bi bio dovoljan da sve bude na svom mestu.
Nesto nalik na - kao da si dao test na lektorsku korekciju i on ti kaze ovo gore. Ti ubacis jedan pasus (ili recenicu) i - bingo. Za sve.

Na kraju, nemoj odmah pa u rebra - tipa "nisko", "nazovi pametno", "ruzne reci"... Pa bar ja ne idem tim stazama (od tog primitivnog pristupa sam se vakcinisao pre 20-tak godina kada sam napustio Jugu).
Nemoj da sebi obaras cenu sa neargumentovanim napadima. Cini mi se (u stvari video sam) da znas mnogo vise od onoga sto takvim stavom pokazes. Ja sam tip koji u svemu trazi perfektno, i smeta mi osrednjost i neodredjenost. Moj komentar ti je bio da se test dovede do perfektnog (mada svetlosno-spektralne, hromatske karte moras da imas upravo iz razloga sto je "low light" glavni problem svih kamera i ovaj test znaci mnogo svima, cak ga i neupuceni razumeju). Ako te je zabolelo - izvinjavaj. Mislio sam na korist svih, a ne svog pametovanja (sta ce mi to nakon dva univerziteta, profesionalnih i drugih iskustava, mnogih uspeha,...).

Kao sto rekoh u izbrisanom postu, ubuduce se necu vise oglasavati na forumu.
Ako i ovaj post dozivi sudbinu prethodnog, nece biti sledeceg, sledeceg.... TOP tema nije za ovu vrstu razgovora. Tu se verovatno slazemo. Skini molim te i trabantov respect. Ne treba ti to.

P.S. U izbrisanom postu sam naveo i ovde ponavljam. Priznajem svoju gresku oko default baterije. Zaboravio sam na prelazak na FP30 (a cak sam i postovao na temu baterija pre odredjenog vremena). Nije strasno pogresiti i priznati. Cak stavise, hvala ti sto si me ispravio. Forum to zasluzuje.
 
Odgovor na temu

Nebojsa Milanovic
Pančevo

SuperModerator
Član broj: 16
Poruke: 8305
194.106.171.*



+1342 Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test31.01.2006. u 02:18 - pre 221 meseci
Nema na cemu.

Nisam ja tebe prozvao, jasno je da si ti mene, i to neprimerenim tonom, boldovanjem, a uz to pogresnim podacima.

Pretpostavljam da si iskusan korisnik pa želiš da saznaš još više. Ja sam takođe za takav pristup, ali Word fajl već ovog testa ima 14 strana, detaljnije cini mi se da ne bi imalo smisla za onoga ko planira tako nesto da kupi.

I ja lično bih voleo još detaljnije i analitičnije, ali ako se tako krene procenat zainteresovanih za takvu vrstu diskusije se rapidno smanjuje pa to treba imati u vidu.

Što se tiče obrisane poruke, obrisana je zato sto je flame, kao i mnoge druge na ovom forumu. Da nisam ja, to bi uradio bilo ko, ko je prvi vidi.
 
Odgovor na temu

bubetic
Bgd

Član broj: 85360
Poruke: 3
*.COOL.ADSL.VLine.Verat.NET.



Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test19.02.2006. u 11:36 - pre 220 meseci
moze neka iskustva sa 42E ?
 
Odgovor na temu

Nebojsa Milanovic
Pančevo

SuperModerator
Član broj: 16
Poruke: 8305
*.panet.co.yu.



+1342 Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test19.02.2006. u 19:29 - pre 220 meseci
Poboljsanja u odnosu na HC 39 su mala i za najveci broj potencijalnih korisnika nisu vredna razlike u ceni.
 
Odgovor na temu

crnibombarder
Digitalni fotoaparati

Član broj: 23704
Poruke: 988
*.ptt.yu.

Sajt: pcfoto.biz


+6 Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test20.02.2006. u 23:10 - pre 220 meseci
:-)

[Ovu poruku je menjao crnibombarder dana 21.02.2006. u 09:00 GMT+1]
 
Odgovor na temu

mokasina
Vladimir Dramicanin
Beograd

Član broj: 89505
Poruke: 29
..njuel-bg.customer.sbb.co.yu.



Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test31.03.2006. u 21:38 - pre 219 meseci
Ok, da li je moguce negde kod vas videti tj. da neko uradi test HC-42, ili HC-94;96??
Jer ne mogu da se odlucim koju od ove tri da kupim!?

Caos
 
Odgovor na temu

jejejelena

Član broj: 140390
Poruke: 5
*.b92.net.



Profil

icon Re: Sony DCR-HC 39E test29.03.2007. u 12:47 - pre 206 meseci
hoću da kupim kameru, ne razumem se baš mnogo u iste, pa me zanima da li možete da mi kažete koji ulaz za šta služi: da li mi je audio ulaz potreban da bi mogla da ubacim zvuk na ono što snimam?
da li mi video ulaz služi da bih mogla da prebacim video materijal na dv kasetu? i da ubacim sa vhs-a nešto u snimljeni materijal?
i Dv ulaz pretpostavljam da je za prebacivanje sa kompjutera na kameru?
ako je ovako kako sam napisala koja je nejeftinija sony kamera koja ima sve te ulaze?
 
Odgovor na temu

[es] :: Digitalne kamere :: Sony DCR-HC 39E test

[ Pregleda: 6634 | Odgovora: 11 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.