Uzbuna
Najnoviji podaci govore sledeće:
- Glečeri na Antarktiku i Grenlandu se tope mnogo brže nego što se očekivalo
- Širom sveta biljke cvetaju nekoliko dana ranije u odnosu na prethodnu deceniju, a životinje duž cele Zemaljske kugle migriraju u hladnije klimatske pojaseve
- Okeani su apsorbovali dodatnu toplotu zarobljenu u atmosferi, što znači da bi već u narednim decenijama prosečna temperatura na Zemlji mogla da porasteTokom leta 2003. godine širom Evrope zabeležene su rekordno visoke temperature, najviše u poslednjih 500 godina.
Posledicama toplotnog talasa pripisuje se 27.000 smrtnih slučajeva, koliko iznosi prekoračenje od sezonskog proseka za Evropu. Od toga, samo u Francuskoj je zabeleženo 17.000 smrtnih slučajeva više od sezonskog proseka. Najnovije istraživanje - objavljeno u prestižnom naučnom časopisu "Nature" - povezuje ljudsku aktivnost, uglavnom ispoljenu kroz sagorevanje fosilnih goriva, sa porastom rizika od toplotnih talasa.
Rezultati istraživanja govore da se vrela leta, kao što je bilo leto 2003. godine, mogu očekivati svake druge godine do sredine ovog veka. Kako bi izbegli mogućnost da se radi o kapricu prirode, odnosno prirodnim varijacijama klime, naučnici su tokom izvođenja procena koristili sofisticirane klimatske modele i nove statističke tehnike, kojima su razdvojili ljudske i prirodne faktore.
Opservacija simulacija
Simulacijom temperatura zabeleženih u Evropi tokom leta 2003. godine, uzimajući ili ne uzimajući u obzir efekt ljudske aktivnosti, naučnici su dobili određene rezultate koje su poredili sa opservacijama. Na taj način ustanovljeno je da su upravo gasovi staklene bašte udvostručili rizik od izbijanja toplotnog talasa tokom leta 2003. godine. Naučnici kažu da su 90 procenata sigurni u tačnost svojih procena. Slične procene izveli su i drugi naučnici, ali bez kvantifikovanja.
Ranije ove godine, u tekstu objavljenom u jednom elektronskom naučnom magazinu (
www.scidev.net), Salemul Huk, direktor Programa promene klime na Međunarodnom institutu za životnu sredinu i razvoj, pripisao je poplave u Bangladešu ove godine posledicama promene klime. Huk je procenio da će se slični događaji "javljati sve češće u budućnosti zbog promena u globalnom klimatskom sistemu uzrokovanim emisijama gasova staklene bašte koje se pripisuju ljudskim aktivnostima".
Naučnici još uvek nisu tačno utvrdili u kom su stepenu ljudske aktivnosti bile odgovorne za pojavu poplava u Bangladešu 2004. godine. Međutim, Piter Stot, jedan od autora najnovije studije, smatra da se iste metode koje su on i kolege primenili u izvođenju svojih procena mogu primeniti i na sve druge klimatske događaje, bilo gde u svetu.
Pre potopa...
Ćudljivi vremenski uslovi nisu zaobišli Evropu ni tokom leta ove godine. Tako su jake oluje poharale nekoliko evropskih zemalja. U Kornvolu, na britanskoj zapadnoj obali, poplave su izazvale rušenje zgrada, dok su se u južnoj Francuskoj udavile četiri osobe nakon iznenadne promene vremena i izbijanja olujnog vetra i pojave velikih talasa.
Prema nedavnom izveštaju Evropske agencije za životnu sredinu (European Environment Agency ili EEA), ovakvi iznenadni meteorološki događaji mogu se očekivati u budućnosti sve češće i u jačem intenzitetu nego do sada, u skladu sa promenom klime. U izveštaju se navodi da se Evropa, kao rezultat promene klime, zagreva brže od globalnog proseka. Izveštaj takođe predviđa da će se do 2050. godine istopiti tri četvrtine najvećih evropskih glečera u Švajcarskim Alpima.
Naučnici su uvereni da je za porast učestanosti izbijanja ekstremnih vremenskih uslova, kao što su toplotni talas iz 2003. godine i velike poplave iz 2002. godine, odgovorno globalno zagrevanje, odnosno povećane emisije gasova staklene bašte (ugljen dioksida, metana, azot suboksida, freona i sumporheksafluorida) u atmosferu.
EEA je po prvi put pozvala zemlje Evropske unije da se, istovremeno sa smanjenjem emisija gasova staklene bašte koje zahteva Kjoto protokol, prilagode na moguće ekstremne meteorološke uslove. EEA tvrdi da klimatske promene neće imati izolovani uticaj na jednu oblast kontinenta i da sve zemlje moraju da preduzmu ozbiljnije korake u smislu smanjivanja emisija gasova i prilagođavanja na topliju klimu.
Poplave u leto 2002. godini bile su odgovorne za smrt oko 80 ljudi, a toplotni talas u leto 2003. godine za smrt oko 27.000 ljudi. Ekstremni vremenski uslovi za te dve godine koštali su evropske zemlje približno 20 milijardi evra. Taj ceh bi možda bio izbegnut da se ranije pristupilo prilagođavanju.
... posle Kjota
Zaštitnici životne sredine su se okupili u Buenos Airesu, kako bi u periodu od 6. do 17. decembra raspravljali o koracima koji bi trebalo da se preduzmu u budućnosti, tačnije nakon 2012. godine, u vezi sa ograničavanjem emisija gasova staklene bašte u atmosferu.
Naime, međunarodni sporazum Kjoto protokol, koji zahteva preduzimanje početnih koraka u smanjenju emisija gasova do 2012. godine, konačno stupa na snagu u februaru iduće godine, sedam godina po donošenju nacrta. Radi se o do sada najambicioznijem i najsloženijem međunarodnom sporazumu o zaštiti životne sredine, kojeg je ratifikovalo 150 zemalja.
Sporazum zakonski obavezuje razvijene industrijske zemlje na smanjivanje emisija šest gasova staklene bašte, a naročito ugljen diosida, do 2012. godine za najmanje 5,2 procenta u odnosu na nivo u atmosferi iz 1990. godine. Međutim, imajući u vidu činjenicu da su ukupne emisije u većini razvijenih zemalja porasle od vremena uobličavanja protokola pre sedam godina, jasno je da će mali broj potpisnika moći da ispuni zahtev. Tako je izvornih 15 članica Evropske unije do 2002. godine uspelo da smanji emisije za svega 2,9 procenata. Može se već sada reći da će sporazum, i pored svoje diplomatske važnosti, imati samo minimalni uticaj na poboljšanje klime.
Gasovi na koje se sporazum odnosi - prvenstveno proizvodi sagorevanja nafte, gasa i uglja - mogu da borave u atmosferi stotinama godina i već sada zagrevaju planetu. Naučnici upozoravaju da je smanjenje nivoa za oko 60 procenata hitno potrebno kako bi se izbegla katastrofalna šteta po svetsku biosferu.
S obzirom da je petoprocentna referentna tačka već previsoka za većinu zemalja, veće smanjenje deluje malo verovatno. Uz sve to, mnoge od svetskih ekonomija sa najbržim rastom nisu uključene u prvu fazu obavezujućeg perioda do 2012. godine. Od 1997. godine, u ovim zemljama zabeležen je značajan rast emisija. Od Kine i Indije, koje su trenutno zajedno odgovorne za oko 40 procenata globalnih emisija, tražiće se da počnu sa njihovim smanjivanjem tek nakon 2012. godine. Prema izveštaju Međunarodne agencije za atomsku energiju, ukoliko ove dve zemlje ne počnu sa drastičnim rezovima u emisijama, do 2025. godine vrednost njihovih ukupnih emisija mogla bi da dostigne nivo celokupne današnje emisije svih industrijskih zemalja.
Oponenti
SAD, koje su sa četvrtinom globalnih emisija ugljen dioksida trenutno najveći zagađivač na svetu, uporno odbijaju da potpišu sporazum. U martu 2001. godine, jedna od prvih izjava novoizabranog predsednika SAD Džordža Buša bila je da SAD, bez obzira na potpisivanje nacrta 1997. godine, neće ratifikovati protokol. Buš je dalje izjavio da bi trošak ispunjavanja zahteva Kjoto protokola bio preveliki teret za ekonomiju SAD i da je protokol "nepravedan", jer samo razvijene industrijske zemlje moraju da smanje emisije gasova.
Paula Dobrianski, državni podsekretar SAD i vođa američke delegacije na predstojećem kongresu u Argentini, izjavila je da će iskoristiti priliku da predstavi napore koje Bušova administracija ulaže na razvoj "čistih" energetskih tehnologija i načina za hvatanje i bezbedno pohranjivanje ugljen dioksida.
Pored SAD, otvorenim razgovorima o mogućim koracima nakon Kjoto protokola i 2012. godine opirale su se i zemlje u razvoju. Nesumnjivo je da će se na kongresu pored formalne teme koja se odnosi na prilagođavanje klimatskoj promeni, voditi i neformalni razgovori o budućnosti nakon 2012. godine. U svakom slučaju ovakvi kongresi, sporazumi, a pre svega konkretni koraci su neophodni, i to što pre.
Oliver Terzić