naravno da nisam siguran, i naravno da to nije ni bitno..
čak i da sam usvojen, i da nemam nikakvu krvnu vezu sa svojim roditeljima, oni bi i dalje bili moja porodica, što je posledica toga što su me oni podigli, othranili..
i to je baš poJenta koju sam pokušao da objasnim i u prošlom postu. krvne, ili bilo kakve druge
veze među ljudima koje se stiču po rođenju nisu bitne, već su bitne veze i odnosi koji se stiču i uspostavljaju u toku života. krvna veza ne garantuje bliskost..
a "moralnu obavezu" o "očuvanju nacije" naravno da ne osećam, jer ne smatram da sam na dobitku zbog toga što sam pravoslavac (umesto muslimana), tako da ne smatram da su meni moji preci ostavili "u nasleđe" ništa toliko bitno i vredno "očuvanja". ja ću svoje dete verovatno vaspitati na sličan način na koji sam ja vaspitan, ali ne zato što smatram da je to bolje, nego verovatno zato što ne znam za drugi način (mada, trudiću se da budem bolji po nekim pitanjima)..
i ko je rekao da ja odbacujem nacionalni identitet? ja se svoje nacionalnosti nikad nisam stideo, ali se nikada njome nisam ni ponosio, jer bi to bilo jednako besmisleno kao kada bi se ponosio svojim imenom i/ili prezimenom.
jednostavno, činjenicu da sam srbin prihvatam na istom nivou kao činjenice da je moje ime tomislav, prezime jovanović, da sam rođen u nišu, ili bilo koji drugi podatak koji mi je pripisan čisto rođenjem (čitaj: na koji
nisam mogao da utičem).
i na kraju, besmislena je izjava da ja svoje pretke proglašavam budalama samo zato što se ne ponosim svojom nacionalnošću (ponovo: ne odbacujem je), ili zato što recimo ne želim da živim u ovoj zemlji. kao kada bi rekao da proglašavam budalama svoje (malo dalje) pretke slovene koji su živeli kao nomadi, samo zato što ja ne želim tako da živim.. (apsurdno)
/* update: i da, zašto bih poštovao tamo neke pretke koji su odbacili svoju religiju, tj mnogoboštvo (ti sloveni koji su došli u ove krajeve oko VI veka), i poklekli pred "zlim pravoslavnim vizantima sa juga", jer im je tako verovatno bilo lakše.. :-P */
a čak i da ih proglasim budalama, time nikako ne bi mogao da diskreditujem sebe. moj kredibilitet gradim samo ja, i to isključivo svojim postupcima. samo ljudi koji
ništa nisu uradili u životu se ponose nečim na šta
nisu mogli da utiču, i što su dobili po rođenju (nacija, vera, rasa...).
svaka nula od čoveka može da bude srbin/pravoslavac/belac (ako se rodi u pravo vreme na pravom mestu), a time može da se i ponosi samo neko ko nema nešto drugo čime bi se pohvalio...