Citat:
Nedeljko: Biće da se ovde sankcioniše nešto drugo.
Tu si u pravu. Zaista se ovde sankcioniše nešto drugo a ne besmislene izjave kao što je,
na primer, tvoja najnovija nesuvisla definicija istorije.
Nas četvorica nismo tu zato što to tebe interesuje ili ne interesuje već zato da ukažemo
i tebi i drugima na greške koje koje redovno lansiraš.
Uvek sam se zalagao da se ne prelazi na lični plan, a ti to redovno činiš i upravo ti jesi
glavni inicijator skretanja sa teme na "prepucavanje po forumima" kao što si i sam rekao.
A o temi treba govoriti bez pominjanja autora bilo kakve izjave - bila ona ispravna ili ne.
Na primer ovako:
Ne treba se čuditi što se univerzum širi ubrzano jer je to u početnoj fazi velikog praska
neminovno. Veliki prasak i jeste nastao zbog nagle pojave odbojnog polja sila koja deluje
na vasionske objekte tako da se kreću ubrzano. Dok god postoji to polje kretanje će
biti ubrzano. I mora biti ubrzano sve dok intenzitet tog polja ne postane nula ili dok se
ne neutrališe poljem suprotnog smera.
Ubrzanje u početnoj fazi je ogromno, slabljenjem polja smanjuje se i ubrzanje, ali brzina
vasionskih tela se stalno povećava sve dok ne prestane i najmanje delovanje tog polja.
Kad prestane delovanje tog polja - kretanje vasionskih tela će biti uniformno brzinom
koja je dostignuta. Ako je, međutim, u trenutku poništavanja delovanja tog polja drugim
poljem suprotnog smera slabljenje obaju polja jednako, onda nikad neće doći do toga da
se vasionski objekti počnu približavati jer su ta polja u ravnoteži.
Ako je odbojno polje ograničenog dometa ili slabi sa povećanjem rastojanja među
objektima onda se smanjuje i akceleracija (ne brzina!) - dakle postoji retardacija
akceleracije - sve dok ne postane nula ili dok se ne izjednači sa privlačnom silom
gravitacije.
Ako odbojno polje u nekom trenutku potpuno nestane u prostoru onda je njegova
energija prešla u kinetičku energiju vasionskih tela. U tom trenutku počinje ubrzano
približavanje pod delovanjem gravitacionih sila, ali ne sa konstantnim ubrzanjem već sa
ubrzanim ubrzanjem t. j. sa akceleracijom akceleracije jer na vasionska tela deluje sve
jača sila što su ta tela međusobno bliža.
Što se tiče naslova teme, mislim da je neprikladan jer energija se "čuva" sama prelazeći iz
jednog oblika u drugi ne menjajući količinu.
Ako u praznom prostoru zavrtimo neko telo ono će se stalno vrteti i čuvati taj (kinetički)
oblik energije sve dotle dok ta energija zbog promene uslova ne pređe u neki drugi oblik.
Dakle, ako se govori o "čuvanju" energije to može da se odnosi samo na čuvanje nekog
oblika energije.
Kad je u pitanju definicija gravitacije - tu nema baš ništa komplikovano.
Gravitacija je jedno od svojstava materije.
Kakvo svojstvo?
To svojstvo se manifestuje međusobnim privlačenjem čestica materije.
Šta je eksperiment?
Eksperiment je namerno dovođenje prirodnih pojava u uslove pod kojim će se ostvariti
proces interakcije između svojstava tih pojava učesnica u eksperimentu.
Rezultat eksperimenta je posledica interakcije nekih svojstava prirodnih pojava koje
u njemu učestvuju.
Kojih svojstava?
To je najkomplikovanija zagonetka koju eksperimentatori vrlo često tumače pristrasno
zavedeni željom da ispitaju neko određeno svojstvo neke prirodne pojave a da nisu svesni
da je posledica eksperimenta, možda, rezultat interakcije svojstava druge ili drugih pojava
učesnica u eksperimentu. Rezultat eksperimenta, naravno, ne zavisi od želje eksperimentatora.
Ne postoji neuspeli eksperiment. Proces interakcije između svojstava prirodnih pojava se
događa uvek na isti način pod jednakim uslovima. Nema greške! Grešku mogu "uneti" samo
ljudi pogrešno tumačeći rezultate eksperimenta.
Šta je teorija?
Teorija je i kvalitativni (na osnovu rezultata eksperimenta) i kvantitativni (na osnovu merenja)
prikaz zakonitosti po kojoj se odvija proces interakcije između svojstava prirodnih pojava.
Ne sećam se da sam ikada naveo neki link da bih potvrdio svoj rezon. Sve što kažem je uvek
rezultat samo mojih zaključaka. Čitam i tu izvikanu Wikipediju i razne časopise, knjige, udžbenike
i tekstove na internetu, ali ne slepo verujući u njih već uvek kritički - negirajući gluposti koje su
neki od uvaženih učesnika ovde bespogovorno usvojili.