Civilna služba
Podatak da čak 20 odsto regruta izbegava kasarne izjašnjavajući se za prigovor savesti zabrinulo je nadležne vojne starešine i odgovorne u Ministarstvu odbranu. Da se klasičan vojni rok ne bi potpuno obesmislio u bliskoj budućnosti najavljena je promena uredbe kako bi se smanjio broj prigovarača savesti i istovremeno civilna služba preusmerila na društveno koristan humanitaran rad i obuku iz civilne zaštite.
Nadležni su za ovaj „korak unazad” ponudili nekoliko argumenata:
u zapadnim zemljama za vršenje civilne službe u početnom periodu uglavnom su određivane neborbene jedinice, jedinice Civilne zaštite, bolnice za negu i pomoć najtežim i nepokretnim bolesnicima i centri za socijalni rad, a tek kasnije, pred potpunu profesionalizaciju Vojske ova kategorija vojnih obveznika angažovana je i na drugim programima, međunarodnoj saradnji, edukaciji, kulturi i ekologiji. Kod nas su prigovorači savesti odmah angažovani i u kulturnim ustanovama u Beogradu, a u Crnoj Gori u školama. Jedinice civilne zaštite i vatrogasne jedinice nisu ni određivane.
Drugi argument koji su potegli u Ministarstvu odbrane je diskriminacija regruta koji se opredeljuju za služenje vojnog roka u jedinicama Vojske SCG a ona se ogleda u : nemogućnosti izbora mesta služenja vojnog roka, efektivno provedenom vremenu u izvršavanju radnih obaveza, angažovanju noći i na poslovima sa povećanim rizikom za život i zdravlje, nemerljivoj razlici u težini i sveobuhvatnosti obuke...
Prigovor savesti kao institucija međunarodnog prava i nacionalnih zakonodavstava smatra se osnovnim-fundamentalnim ljudskim pravom u mnogim međunarodnim dokumentima i ono je kao takvo i obaveza svih država članica Saveta Evrope pa time i naše zemlje. Usvajanjem Uredbe o izmenama i dopunama uredbe o vršenju vojne obaveze 2003. godine Srbija i Crna Gora su ušle u red evropskih zemalja u kojima je procedura zadovoljavanja prava na prigovor savesti kvalitetnije regulisana. Jednogodišnja primena ove uredbe sada pruža dovoljno iskustva za njeno poboljšanje a ono će se kako je najavljeno ogledati u sledećem: ispoštovati evropska načela, a prigovarače savesti angažovati na društveno korisnom humanitarnom radu umesto da se ovo pravo koristi kao paravan za izbegavanje klasične vojne obaveze.
Da nije sve u nošenju puške pokazala je i intervencija NATO-a 1999. godine kada se ispostavilo da je u velikim urbanim centrima poput Beograda civilna zaštita bila potrebnija od recimo, jedinica pešadije. Ali s pravom se postavlja i pitanje: koji je interes društva da finansira boravak prigovarača savesti u ustanovama na dosadašnji način kada je njihova obučenost za postupanje u vanrednim situacijama na istom nivou kao i članova zajednice koji nisu vojni obveznici.
(D. S.)
[Ovu poruku je menjao secret dana 08.02.2005. u 16:21 GMT+1]