Balansni audio pojacavaci snage se pojavljuju i pod imenom "bridge" pojacavaci ili simetricni pojacavaci.
Mogu se izraditi u bilo kojoj radnoj klasi i bilo kojoj tehnologiji, od A, preko AB, do D klase, cevni, tranzistorski, mosfet i IGBT...
Gradjeni su kao "bridge" odnosno mostni pojacavaci sa balansnim tj. simetricnim ulazom (XLR), gde je autonomnost svakog polumosta ispostovana od ulaza do izlaza. Takav pojacavac se prakticno sastoji od dva potpuno nezavisna identicna pojacavaca, od kojih svaki ima balansni ulaz, tj. u biti je diferencijalni pojacavac, a ulazi od oba su ukrsteno vezani na ulazni balansni signal (XLR), pri cemu sva cetiri ulaza od oba pojacavaca (pisem o jednom kanalu !) imaju kontakt sa masom jedino preko bias otpornika, gde masa moze biti "virtuelna" odnosno vestacki napravljena otpornickim razdelnikom (jos bolje posebnim operacionim pojacavacem) jedino radi lokalnih kontrola U/2 za svaki pojacavac posebno tj. za anuliranje offset napona na izlazu.
Takav pojacavac zahteva JEDNOSTRUKO napajanje, bulk Elko ima punu vrednost kapaciteta nasuprot split napajanjima gde je bulk kapacitet podeljen na pola zbog serijske veze istih, izbegnut je "nezgodni" srednji izvod na transformatoru pri cemu raste efektivna snaga transformatora zbog bolje popune bakrom, izbegnuta je takodje nezgodna veza srednjeg kraja trafoa sa srednjom tackom bulk Elko-a, neosetljiv je na losiju filtraciju napajanja sve dok ne dodje u zonu klipinga jer oba kraja bulk Elko "plivaju" u ritmu napona bruma, a otpornicki razdelnik koji formira "virtuelnu" masu deli ukupan napon napajanja na tacnu polovinu ma kolika velicina napona bila. Automatski mu drasticno opada cena napajanja zbog toga sto mu je potrebno 4 puta manje bulk Elko za isti kapacitet dobijen kod split napajanja.
Nema nikakvih problema sa "tup pri ukljucenju" koji bi potencijalno nastao iz njega samog, jer ako je ispostovana dobra simetrija, promene na izlazima nastale pri ukljucenju su istovremene i u istom smeru, sto ni malo ne afektuje zvucnik.
Kada ima visok CMMR (common mode rejection) tj. potiskivanje zajednickog signala i kada je ispostovana sto bolja simetrija pojedinacnih pojacavaca, najbolja su gradja pojacavaca koja se moze napraviti, iz sledecih razloga:
- samo prisustvo diferencijalnog ulaza obezbedjuje niz prednosti:
pojacava se samo razlika napona izmedju balansnih krajeva XLR-a, pri cemu bivaju ignorisane sve smetnje kapacitativnim putem "ubrizgane" u ulazni kabl, bez obzira da li poticu od mreznih kablova u blizini, sopstvenih zvucnickih kablova ili slicno... Masa se inace vodi trecim vodom kroz koji ne ide signal.
Induktivne smetnje se veoma jednostavno otklanjaju predenjem signalnih vodova u paricu, tako da je pojacavac neosetljiv i na induktivne smetnje od mreznih vodova i sopstvenih zvucnickih kablova.
Neosetljiv je na ground-loop probleme.
Signal se moze voditi na velika rastojanja bez gubitka kvaliteta prenosa (profesionalne naprave iskljucivo ovako transportuju signal, bas zbog navedenih razloga).
Zbog toga sto rastojanje nije problem, moze nestati potreba za skupim zvucnickim kablom, zato sto se (ako su monoblokovi u pitanju) pojacavaci mogu smestiti na veoma malo rastojanje od zvucnika, a veoma kratak zvucnicki kabl nije uopste zahtevan, dok veoma kvalitetan interkonekcioni balansni kabl ne mora biti skup da bi bio dobar ( obican profesionalni mikrofonski kabl daje izvrsne rezultate). Mnogi ne shvataju da se monoblokovi iz tog razloga i prave!
Sto se tice unutrasnjeg "plana" pojacavaca, zbog balansnog prenosa od pocetka do kraja, uvek imamo na raspolaganju suprotni vod, koji, ako se smesti blizu njegovog "para" ponistava kapacitativni uticaj oba na susedne vodove, a i uticaj susednog voda na doticni "par".
Ponistavanje termonaponskih efekata koji mogu uticati na offset kod razlicitih temperatura.
- takodje je i izlaz za zvucnike balansni tj. diferencijalan, u istom trenutku se napon na pojedinacnim zicama zvucnickog kabla menja sa suprotnim polaritetom a istom amplitudom, sto, ako provodnici zvucnickog kabla nisu previse udaljeni jedan od drugog, dovodi do ponistavanja njihovog uticaja na sopstvene ulazne kablove, a i na kablove ostalih uredjaja u blizini, sto je izuzetno vazno.
Magnetni uticaj zvucnickih kablova na okolinu se takodje veoma jednostavno otklanja predenjem istih u paricu.
Uticaj zvucnickih kablova na susedne kablove moze biti jedan od presudnih faktora narusavanja kvaliteta celog audio sistema, bez obzira na kvalitet pojedinacnih komponenata sistema, jer kroz taj kabl teku prilicno velike struje kod nizih otpora zvucnika ili na njima vladaju znacajni naponi kod vecih otpora zvucnika, posebno kod vecih snaga. U slucaju vecih struja dominantan je magnetni uticaj, a u slucaju vecih napona jos uvek znacajnom magnetnom uticaju se pridruzuje i kapacitativni.
Bilo koji od ova dva uticaja, ili oba istovremeno, mogu u susednim kablovima koji vode male signale, indukovati neocekivan signal neoriginalnog porekla (ne potice iz izvora muzike koju zelimo slusati), koji , posto je pojacavac u pitanju :-), biva pojacan, i pojavi se na izlazu.
Najgora "nocna mora" uticaja zvucnickih kablova nastaje zbog toga sto velicina indukovanih napona u susednim kablovima veoma zavisi od amplitude i frekvencije struje u zvucnickom kablu. Na taj nacin nastaje nezeljena, nelinearna,
frekventnozavisna povratna veza, koja se superponira globalnoj povratnoj vezi unutar pojacavaca, umanjujuci je ili uvecavajuci, prakticno menjajuci amplitudnu, frekventnu i faznu karakteristiku naseg pojacavaca, zavisno od trenutnog sadrzaja muzike koju slusamo, a nezavisno od toga kakve su performanse samog pojacavaca. Cesto se moze zateci vrhunski pojacavac koji zvuci losije od serpe koja pada niz stepenice, zbog toga sto je ponosni vlasnik istog uredno "slozio" interkonekcione koaksijalne kablove uz vrlo skupe (nepredene-trakaste posrebrene) zvucnicke kablove, pridruzivsi tome jos i kablove za napajanje (od 1000 eura) istog pojacavaca, koji ima torusne transformatore od zbirno 2KW, i sve to uredno smestio u crni plasticni kanal sa poklopcem, zadovoljivsi pri tom ukus i najzahtevnijeg estete (koji je nagluv :-).
Kod balansnih pojacavaca je ovakva "nocna mora" svedena na krajnji minimum medjusobnog uticaja svih kablova, pod uslovom da su SVI izvedeni kao predena parica.
Na kraju mozda i najbolja osobina balansnog pojacavaca se krije u tome sto bilo kakva nelinearnost i nesimetrija izmedju top i bottom izlaznih tranzistora (mosfeta, cevi, sta god...vazi i za transformatore u gornjim granama cevi kod A klase), a nemoguce je to izvesti idealno zbog nuznog obrtanja faze izmedju "gornjih" i "donjih" izlaznih elemenata polumosta, biva ponistena, jer u svakoj poluperiodi bilo ona pozitivna ili negativna, radi ista grupacija komponenti, tj. uvek provode "gornja" grupa jednog i istovremeno "donja" grupa elemenata drugog polumosta, gde globalna povratna veza "sa lakocom" ispravlja preostale sitne nepravilnosti...
Tek je dodatna prednost na sve prethodno, potreba za znatno nizim naponom napajanja pri istoj snazi u odnosu na polumost sa split napajanjem, povecavajuci pri tom izbor izlaznih visokostrujnih tranzistora, koji su svakako i jevtiniji, a da ne pominjem cene bulk Elko koje bitno opadaju za Elko sa nizim radnim naponom.
Definitivno, mostni pojacavac napravljen od iste vrste komponenata od kojih bi bio napravljen polumost radi UVEK bolje od polumostne verzije, sto vazi i za A klasu (jasno ako su oba potpuno korektno napravljena), a znacajno bolje ako je izveden kao potpuno balansni pojacavac, od ulaza do izlaza.
Stigosmo i do nedostataka:
balansnom pojacavacu je jevtinije i "mocnije" napajanje, ali zato izlazi dvostruko skuplji i kompleksniji (svega vam treba dvostruko:-).
Potreban je izvor zvuka sa balansnim izlazom...
To su mu jedini znacajni nedostaci.....
Toliko...





Balansni audio pojacavaci snage - prednosti i nedostaci.


