Da počnemo od Kulina Bana.... Ovako, u normalnim zemljama ljudi (veliki i mali privrednici) lepo plaćaju porez i uredno vode poslovne knjige. Međutim, u nekim zemljama Sredozemlja, Balkana i Južne Amerike, značajan deo poslovne prakse je utaja poreza.
Zato su poreznici iz tih zemalja uvek u traganju za rešenjem koje bi privelo poznaniju prava njihove poreske obveznike. Pošto se mali p.obv. žale kako im je teško ili nemoguće da vode knjige, obično im se do sada "gledalo kroz prste" (po mišljenju poreznika) time što im je razrezivan paušalni porez, bez obzira na to koliko oni obrnu ili zarade. Taj paušalni porez sa jedne strane je suviše visok za neke koji ne zarade dovoljno, a sa druge strane je smešan za one koji zarade dosta, ali ne prijavljuju. Kao odgovor na to, nađeno je rešenje u vidu fiskalnih kasa (štampače ćemo objasniti malo kasnije), koje efektivno "vode knjige" odnosno u svakom trenutku imaju u sebi informaciju o tome koliko poreza obveznik duguje. Fiskalni štampači su varijanta za one koji su se već kompjuterizovali i sada im je kasa nekako višak, jel', odnosno to je kao kasa bez velike tastature i ladice za novac, a nisam siguuran da li mora da ima displej. Znači, na njemu ne možeš da otštampaš "račun" koji je potpuno isti kao pravi račun, jer ima ugrađen specijalni fiskalni karakter koji se pojavljuje samo kad se štampaju originali fiskalnih dokumenata.
Fiskalna memorija ti je nešto kao write-once PROM velikog kapaciteta u koji se upisuju dnevni pazari, sa razdvojenim informacijama o porezu i još neke informacije koje služe za proveru.