Mi smo ona cuvena generacija '84 kojoj ni bombe ni sankcije ni strajkovi nisu mogli nista i koja nije polagala prijemni.Ali mi ljudi ne samo da nismo imali malu maturu nego nismo imali ni veliku maturu (objasnicu zasto).
Mozda ste i culi sta se desilo tog krvavog 30 maja 2003.
Bio je zadnji dan skole i naravno mi smo skupili kintu i iznajmili ozvucenje i kupili pice i pravili zurku u dvoristu skole dok su ostali bili na casovima.Nazalost dva druga su taj dan izgubila zivot a jedan je i dalje tesko povredjen, jer su popili malo vise.Jugo koji su vozili spljosten je.Bili su mi drugovi iz vrtica...
I umesto da se veselimo na maturi mi smo svi plakali na sahranama.Ljudi to ostavlja trag za ceo zivot.I cesto mislim na njih.
Sta mislite kako je tek meni kad dobijem napade nostalgije...
Ovaj zivot nema smisla
Bolje je cutati i biti smatran budalom nego progovoriti i otkloniti sve nedoumice