Rasprava je počela jako da me zamara, a poruke su odavno preduge za moj ukus...
Citat:
Ivan Dimkovic: Ovo je bilo jako popularno u Nemackoj recimo... jednostavan "politicki korektan" nacin da sprecis odliv projekata. Nemas neki lokalni sertifikat, nisi bio na poslednjem okupljanju... nema posla bato.
Uh, Nemci su totalno jebeni po tom pitanju. Gledao sam skoro na nekoj televiziji snimak o čoveku koji se bavi popravkom krovova. On ima licencu, za jedan kraj grada, i to je to, ni pedalj dalje. Čak ima i ograničenja gde sme da se reklamira. Ne sećam se svega, ali znam da je bilo sumanuto. Bio je i jedan koji popravlja bicikle, ali se ne sećam šta je bila fora sa njim.
Citat:
Ivan Dimkovic: Postoje specificni domeni IT industrije gde jesu potrebne formalne sertifikacije (TQM, ISO, SPICE) cak i sam radim u industriji gde je SPICE norma. To je citav ekosistem, gde postoje evaluatori tj. firme koje rade uslugu evaluacije i gde postoji nivo sertifikacije kao ocena koliko je firma u kompatibilnosti sa tim.
E, tu smo... na procesu sertifikacije, neizbežnom procesu ocenjivanja, koji treba da pokaže da li neko kvalitetno obavlja svoj posao. U dosadašnjoj priči, moj akcenat je bio na ljudima, a u ovom slučaju to su procesi u kompaniji.
Zašto je potrebno da neka firma uvodi standarde u svoje procese? Zato što standardi garantuju da će proizvod ili usluga koji se primaju biti određenog kvaliteta.
Šta je cilj ocenjivanja procesa u kompaniji po nekom standardu? Cilj je da se kvalitetan proces potvrdi kao kvalitetan, a nekvalitetan ne potvrdi kao kvalitetan.
Šta je posledica ovog ocenjivanja? Pa posledica je da neka firma koja nema TQM, ISO, SPICE ne može da radi posao koji zahteva TQM, ISO, SPICE. Drugim rečima - NE MOŽE DA RADI POSAO ZA KOJI NIJE KVALIFIKOVANA, što ne znači da ne može da radi neke druge poslove, za koje je dovoljno kvalifikovana.
A zašto je potrebno da neko ne radi posao za koji nije dovoljno kvalifikovan. Potrebno je zato što taj neko ne može da isporuči proizvod ili uslugu odgovarajućeg kvaliteta.
Vidi li neko analogiju? Sada ova pitanja parafraziramo, i pojam firma shvatimo kao čovek, a pojam proces kao obrazovanje/stručnost i dobijemo šta? Pa dobijemo pitanja i odgovore zašto je potrebno da se za profesionalca kaže da je profesionalac, a za neprofesionalca da se ne kaže da je profesionalac.
E, sad me zanima, kojom se antilogikom opravdava postojanje organizacija koja se bave ocenjivanjem preduzeća i procesa u njima, a ne opravdava postojanje organizacija koja se bave ocenjivanjem ljudi (naravno, mislim na za nas aktuelan slučaj, već čuvene komore/gilde, kako god)? Zašto je jedno prihvatljivo, a drugo nije? Kako to da se ovakve organizacije ne smatraju klubovima za vrtenje volova a neke druge organizacije se smatraju? Kako to da ćemo reći da ove organizacije nisu sklone korupciji, a neke druge jesu?
Citat:
Dejan Lozanovic:Kako to da profesionalac nije dorastao da moze da isprogramira web aplikaciju ?
Evo, i šta ja da odgovorim čoveku na ovakvo pitanje? Možda treba da napišem velikim slovima i sa većim proredom ono što sam već rekao. Drugi put, za jedan dan, još jedna potvrda navoda iz mog prvog posta - da čak i ljudi iz IT industrije ne vide razliku između različitih IT zanimanja. Da li uviđaš razliku između nekoga ko se školuje za posao inženjera elektrotehnike (struja, čipovi, tranzistori, silicijum, arhitektura čipova, programiranje niskog nivoa (ili ako je energetičar turbina, transformator, visokonaponski vodovi)) i nekoga ko se školuje za posao softverskog inženjera (programski jezici, algoritmi, modeli razvoja, arhitektura softvera, računarske mreže, serveri)? Koju algebru koristiš kada očekuješ da neko ko je učio o turbinama, generatorima i transformatorima poznaje programiranje veb aplikacija?
Dalje, na MatF-u se radi veb programiranje.
Za pretpostavljene sudove časti niko nije ni rekao da treba da budu obavezujući, molim te, ako diskutuješ na ovu temu sa mnom, pročitaj prethodne odgovore, i nemoj postavljati pitanja na koja je već odgovoreno.
Ovo za programera koji pravi duplo knjigovodstvo - Krivični zakon ima odredbe koje se bave zabludom, članovi 28. i 29.
Stvarna zabluda
Član 28.
(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u neotklonjivoj stvarnoj zabludi.
(2) Stvarna zabluda je neotklonjiva ako učinilac nije bio dužan i nije mogao da izbegne zabludu u pogledu neke stvarne okolnosti koja predstavlja obeležje krivičnog dela ili u pogledu neke stvarne okolnosti koja bi, da je zaista postojala, činila delo dozvoljenim.
(3) Ako je učinilac bio u stvarnoj zabludi usled nehata, postojaće krivično delo učinjeno iz nehata kad zakon takvo krivično delo predviđa.
Pravna zabluda
Član 29.
(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u neotklonjivoj pravnoj zabludi.
(2) Pravna zabluda je neotklonjiva ako učinilac nije bio dužan i nije mogao da zna da je njegovo delo zabranjeno.
(3) Učiniocu koji nije znao da je delo zabranjeno, ali je to mogao i bio dužan da zna, kazna se može ublažiti.
E, ja bih stvarno voleo da vidim sudiju koji će (nekorumpiran) progutati priču da neko radi kompleksan posao poput programiranja i da je bio u neotklonjivoj stvarnoj/pravnoj zabludi po pitanju onoga što radi, tj da nije znao da radi ilegalnu stvar. Not gonna happen! Čist SF. Nemoguće je da je to radio, a da nije znao.