Ne ide to tako (najčešće ne). Fotovoltaični napon koji bi dala fotodioda je jako nizak da bi ga paralelni port konstatovao a i snaga diode kao izvora je jako mala.
Radi detekcije osvetljenja, fotodiode se obično inverzno polarizuju (tako se okrenu da ne vode struju, dok se ne osvetle), pa se napravi sklop koji će detektirati da je dioda provela.
Ulazi na paralel portu uglavnom imaju interne pull-up otpornike, tako da je dovoljno spojiti diodu anodom prema signalnom ulazu na portu, a katodom prema GND na portu (pod uslovom da je dioda toliko jako osvetljena, da joj otpornost bude dovoljno mala da se "izbori protiv pullup-a" i snizi napon na portu sa iznad VH na ispod VL ).
Najpre proveri da li tvoj softver detektuje kada dovedeš niski napon na ulaz, korištenjem običnog otpornika od 330 oma umesto fotodiode (možeš pokušati i sa parčetom provodnika ako si siguran da znaš koji signali na portu su ulazni a koji izlazni, ali ako nešto spališ, nemoj reći da te nisam upozorio!). Zatim pokušaj to isto sa diodom sa osvetljenjem laserom, iz
najveće blizine. Dalje, pokušaj udaljavati laser dok ne dođeš do predviđenog radnog rastojanja.
Ako se ispostavi da se ne može postići potrebna udaljenost, moraćeš dodati još i jedan NPN tranzistor kao pojačanje (BC 108, 2N2222 ili sl.), tako što ćeš anodu diode skloniti sa GND i spojiti na bazu tranzistora, kolektor spojiti sa katodom (i portom), a emiter na GND.
To je otprilike princip. Oznake neke fotodiode ne mogu sad da se setim, ali nije kritično, pitaj u prodavnici šta imaju...bitno je samo da nije specijalizovana za prijem infracrvene svetlosti, tj. treba da ima potpuno prozirno kućište.
Ja sam obično koristio fototranzistore koje sam sam pravio (tada nije bilo iole snabdevenih prodavnica elektronskih komponenti) od običnih NPN tranzistora (BC108,...) male snage u metalnom kućištu, tako što bih "skalpirao" kućište turpijicom za metal.
Koristi se kao i fotodiode, samo što se tamo gde ide anoda fotodiode veže kolektor, a umesto katode emitor, dok se baza ne koristi (ne vezuje).