DRM je ponajvise usmeren na kontrolu digitalnog sadrzaja (muzika, filmovi) a manje na kontrolu softvera. Dosadasnji DRM sistemi (SDMI na primer) imaju jednu veliku manu - sve dokle je moguce "izvuci" digitalni PCM signal u odredjenom stepenu (recimo sa 'fake' drajverom za zvucnu i graficku) moguce je i kopirati taj zvuk / sliku. Resenje je kompletan end-to-end hardverski DRM i transparentni watermarking, recimo sa serijskim brojem racunara / email adresom korisnika ili necim slicnim. U svakom slucaju, ovo se krsi sa ustavnim slobodama u mnogim zemljama.
Softver je vec i sada moguce vrlo efikasno zastititi od kopiranja koriscenjem kombinovane online instalacije i implementacije neke osnovne funkcionalnosti na custom hardver (paralelni custom 'dongle' koji bi bio napravljen samo za potrebe tog programa gde bi neka osnovna funkcija aplikacije bila na cipu) - mane ovih metoda je sto su skupi i sto efikasno smanjuju bazu ljudi koji
bi koristili softver - opste je poznato pravilo da onaj ko nema novca da priusti softver ga jednostavno nece ni koristiti ako ne moze da ga nadje besplatno, sto nije dobro jer se smanjuje baza korisnika koji bi
mozda jednog dana bili i komercijalni korisnici.