Eto Mićo, da si bio na ovogodišmjoj "E-trgovini" na Paliću, čuo bi moje predavanje na temu B2B direct e-mail marketing i dobio bi odgovor na tvoje pitanje :)
Interesantno je da extremni protivnici SPAMa praktično osuđuju bilo kakav pokušaj komunikacije o strane osoba/firmi koje se nekome obraćaju za nešto. U čemu je ovde problem:
Sa strane vlasnika email adrese:
- Kada pojedinac/firma ostavi na svom sajtu email adresu, pretpostavka je da je ona ostavljena zbog toga da bi se neko javio da komunicira na teme od interesa za osobu/firmu koja je taj kontakt javno postavila.
- Pravi se greška u samom postavljanju email adrese (tehnički bi je trebalo tako ispisati da se ne može automatizovano pokupiti sa nekim programom). Veoma mali procenat pojedinaca/firmi objašnjava na bilo koji način kakvu vrstu kontakta želi, ili kakav sadržaj poruka očekuje preko ostavljene e-mali adrese. Ovo se može protumačiti tako da se ovakvim osobama/firmama može obratiti bilo ko.
Primer:
Radio sam konsalting za jednu veću domaću firmu, gde je bilo pitanje na koji način postaviti kontakte na sajt (preko 30 različitih kontakata). Tada sam postavio kontra pitanje, da li odgovorno lice želi da sve te osobe počnu da dobijaju ogromne količine spama ako ima se adresa javno postavi. Na kraju je kreirana strategija postavljanja kontakta preko konkretnih pitanja od interesa posetilaca sajta. Tehnički je zaštićena jedna adresa na koju su se slali svi zahtevi.
Sa strane osobe/firme koja traži kontakt:
Pojedinci/firme se ne bave određivanjem ciljnih grupa kojima bi mogli da se obrate.
Praksa je pokazala da je mnogo teže uspostaviti kvalitetan kontakt sa pojedincem putem direktnog email markektinga (sem u slučaju ako se znaju njegova/njena interesovanja), u odnosu na slučaj poslovne komunikacije sa firmama (B2B).
Kada se vrši ovaj tip komunikacije sa firmama, trebalo bi da se teži plasiranju informacija koje su očigledo u vezi sa delatnošću firme i tada se teško informacija proglašava spamom, naročito u slučaju ako se u mailu direktno vidi da je poruka poslata nakon pregledanja sajta, tj. pošiljaocu poruke je sajt firme sadržajno poznat.
Primer:
Radio sam direct e-mail kampanju za jednu softveresku kuću koja je tražila resellere na poručju nekoliko država u regionu. Potrebno je bilo odrediti precizno kojoj se ciljnoj grupi firmi obraća i na koji način uspostaviti komunikaciju, a da se ona te tumači negativno.
Rezultati su pokazali da sve zavisi od osoba koje prikupljaju email adrese i telefone (preporučljivo je i zvati telefonom).
U ovom slučaju bilo je nekoliko sales managera koji su iz razloga potencijalno većeg profita slali email firmama koje ne pripadaju direktnoj ciljnoj grupi (bez znanja nadležnih) i odmah su dobili uzvratne mejlove gde su ih proglasili spamerima. Sa druge strane, ni jedna firma iz direktne ciljne grupe (prodavci softvera) koja je dobila mail, a kasnije bila kontaktirana telefonom nije iskazala ni reč o tome da je ova komunikacija eventualno spam.
[...]
Da ne dužim, odgovor na Mićino pitanje jeste da ne znam kako on da odredi svoju ciljnu grupu toliko precizno da ga ne smatraju spamerom, jer se njegova email poruka definitivno može lako posmatrati kao čisti (nedozvoljeni) advertajzing, a ne mogućnost unapređenja poslovanja/prodaje (ako govorimo o firmama), što je obično cilj postavljanja kontakata na sajtovima firmi.
Najbolje poslušaj Brokerove savete, ako ne želiš SPAM probleme, jer nemaš proizvod koji se tumači kao spam-free :)