1. "Programiranje nije nauka." -- I nije nauka, computer science je nauka.
2. "Na fakultetima koji uche programiranje se uche stvari koje su bespotrebne." -- Jeste, uche se. Kao shto eto i hirurg na fakultetu nauchi milion stvari koje mu, kada se specijalizuje u jednoj odredjenoj oblasti, sasvim sigurno nece trebati u obavljanju svakodnevnog posla. Ista takva situacija je i na fizici, matematici, geografiji, ma na svim fakultetima. O razlozima zashto je to tako - videti dole shta je fakultet.
3. "Vodoinstalater == programer, u smislu da ni jedno ni drugo zanimanje nije nauka nego zanat, i stoga ako ne postoji fakultet za vodoinstalatera ne treba da postoji fakultet ni za programera." -- U pravu ste, i jedno i drugo jeste zanat. Vodoinstalater ne zna (i ne treba da zna) zashto je ta cev takva kakva jeste, zashto ide kuda ide, zashto se izolira nekim odredjenim materijalom, itd. Zato postoji gradjevinski fakultet koji objashnjava i izuchava ta pitanja. Isto tako, programer zanatlija ne zna zashto stvari radi tako kao shto ih radi, zashto je SQL takav kakav je, kolika je slozhenost odredjenog algoritma, zashto framework koji koristi ne mozhe ili mozhe da uradi neshto, itd. Da bi neko bio programer zanatlija, treba da zna osnove engleskog jezika i osnove matematike i rachunara, a ta "matematika" se mozhe nauchiti i za dve godine srednje shkole na kraju krajeva. Pa dobro, zashto onda postoje fakulteti za computer science, chemu uchenje silnih gluposti koje programeru zanatliji nikad nece zatrebati?
Fakulteti za computer science (a i za sve druge grane nauke) ne postoje samo da bi od svojih studenata napravili zanatlije. I lekar opshte prakse je zanatlija. I pravnik je zanatlija. Ali, na fakultetima postoji promil ljudi koji ce zaista razumeti i nauchiti osnove te nauke kojoj su se posvetili, pa ce od njih postati neko ko je napravio novi algoritam ili programski jezik, neko ko ce osmisliti novi pristup operisanju ljudi, neko ko ce osmisliti nove zakone. Da nema fakulteta, ne bi bilo toliko napretka u modernom svetu, jer fakulteti kao institucije upravo postoje da bi bili katalizatori inovacije, da bi prepoznali taj promil talenta i pruzhili mu okruzhenje u kom ce lako stvarati i unapredjivati nauku.
Ali, fakultet ne postoji ni samo zbog promila talenta. Oni koji ne spadaju u taj promil vrhunskih struchnjaka ce mozhda postati zanatlije, ali ce upoznati krug ljudi koji se bave njihovim zanatom, imace na jednom mestu pristup informacijama vezanim za struku i sto je jos bitnije imace nekoga da im USMENO OBJASNI kako treba razumeti te iste informacije.
Da se svet oslonio na samouke genijalce, ne bi bilo ni blizu toliko napretka u tehnologiji i naukama uopshteno koliko ga ima zbog jedne chinjenice koju je nekima izgleda teshko objasniti ili prihvatiti: visoko obrazovanje i nauka sistematizuju znanje, sakupljaju ga i unapredjuju i izmedju ostalog rade i na tome kako da znanje najefektivnije prenesu velikom broju ljudi.
I zato idite na fakultete, probajte da ih zavrshite, ako nishta drugo nauchicete da zapnete i radite i ono shto ne volite, sve zarad nekog visheg cilja. Upoznacete ljude slichne sebi, mozhda i neku ribu zbarite usput. Ne mozhemo svi ici na MIT, ne mozhemo svi osnovati multimilionske startup-e, ne mozhemo svi ni taj skrnavi fakultet u Srbiji zavrshiti na kraju krajeva, ali ja ne znam josh nikoga ko je fakultet zavrshio a da mu je bilo zhao zbog toga.




Re: Kako postati programer?
