za hitnu improvizaciju, posluzi se nakvasenim kisobranom (otvorenim, to jest), samo poziciju zize ( mesta na kom ces montirati klasican mikrofon ) moras eksperimentalno odrediti.
To je iz klasicnog kucnog eksperimenta o prostiranju zvuka, sa dva mokra kisobrana i rucnim satom.
Kisobrani treba da budu mokri kako bi se "rupice" u tkanju zapusile vodom i tako se povecala refleksija zvuka.
Alternativno, upotrebi tanjir od satelitske antene. Bilo koja parabolicna povrsina moze posluziti. Ako hoces da antena bude prozirna da se ne bi uocila iz daljine, nabavi tablu potpuno prozirnog klirita, postavi je na tanjir sat antene i zagrevaj je fenom (klirit iliti pleksiglas se topi na oko 100 stepeni) sve dok se ne udubi u obliku parabole. Posle toga dodas nosac mikrofona, montiras ga i to ti je to.
Veliki konus ispred mikrofona takodje ce povecati njegov domet (princip kao kod megafona, samo suprotan smer...nekad u davna vremena su nagluvi ljudi koristili takve "trubice") kao pomoc. To je jos jednostavnija konstrukcija, mozes nabaviti tanku ali cvrstu prozirnu plasticnu foliju (kao za koricenje sa plasticnom spiralom), ali narusava frekventnu krivu mikrofona. Ako to nije problem (na primer nisi ljubitelj ptica pevacica nego prisluskujes tudji razgovor), moglo bi da ti posluzi. Plus, ne mozes omasiti zizu, kao kod konstruisanja parabolicnog mikrofona.