Uputstvo za izradu stampanih plocica

Evo i ja malo da se pohvalim sa SSOP24 adapterom (foto postupak, fabricki oslojeni vitroplast).



Maska je stampana na true 1200dpi laserskom stampacu (sa obicnim 600dpi laserom jednostavno nije bilo moguce istampati masku kako treba), dok sam za osvetljavanje koristio 4 komada Philips TL 8W UV lampe, upakovane u kuciste flat bed skenera iz 90-tih godina.

Xe xe, trebalo je da ga 'uturis u 300 mils-a

Ćao Drugari,

Već nekoliko mjeseci pratim ovu temu jer smatram da je izrada štampanih pločica jedan od kamena
temeljaca koji se mora ugraditi kod svih onih koji su elektroniku izabrali za svoj hobi, koji kasnije
kod nekih može prerasti i u profesiju.

Na preko 30 stranica o ovoj temi je rečeno gotovo sve što treba znati, ali je to poprilično razbacano
na mnoga mjesta tako da početnik (kojih je pretpostavljam najviše) teško može jednu priču povezati
u cjelinu, a kako je Guja 011 (Moderator) na jednom mjestu primijetio nekoliko priča se i prepliće što
čini dodatni problem (sito štampa, toner preslikači i sl.).

Zato ću ovu temu vratiti na sami početak, prilagoditi je za početnike i, nadam se, zaokružiti
pitanje izrade štanpanih pločica u jednu jedinstvenu cjelinu koja je potpomognuta sa dosta fotografija.

Pitanju izrade štampanih pločica, kada sam ja počinjao, prišao sam poštujući sledeće principe (a to važi i danas):

1. Izvući maksimalno dobar kvalitet u uslovima domaće radinosti.
2. Da me to košta najmanje novca, ali ne ići na pad kvaliteta.
3. Da se lako nabavlja sve što mi je potrebno za ostvarenje cilja.
4. Ukoliko je potreban neki alat da mogu sam da ga napravim
da nebi pravio dodatne troškove.

Naravno, foto postupak je dobitna kombinacija, sve ostalo je njegova blijeda kopija koja katkad zadaje
mnogo više glavobolje nego i sam foto postupak.

Dakle, bavićemo se fotopostupkom i to sa foto lakom POZITIV 20.

Cilj je izrada štampanih pločica kao što su ove na fotografiji br. 1 koje sam nedavno izradio za svoju
zanimaciju tokom ljetnjeg odmora.

Za ovo nam je potrebno sledeće: ( Fotografiji br. 2)



- Hidrogen 30%.
- Sona kiselina 18% , Na fotografiji su dva pakovanja, u narandžastoj i crvenoj plastičnoj flaši. (?)
- Sredstvo za čišćenje. Nekad se zvalo VIM, a sad piše MER.
- Foto lak POZITIV 20.
- Natrijum hidroksid (posuda sa plavim poklopcem) to još nazivamo kao neke razne sode.
- Na fotografiji su 3 tipa sijalica: živina 125W sa prigušnicom, reflektor 150W sa štapićastom sijalicom
i neonka T5 od 8W. (trebaće nam samo jedna)
- Odgovarajuće kade ili slične posude.
- Pertinaks ili vitroplast.


Najbitnija stvar, ako se tako može reći, je odgovarajuća sijalica koja daje dosta ultraljubičastog dijela spektra,
odnosno sijalica koja proizvodi ultraljubičastu svjetlost, a to sigurno nijesu sijalice koje se nalaze u svakodnevnoj
upotrebi kod svih naših domaćinstava. Idealno rešenje su FILIPS ove UV sijalice koje se teško nabavljaju i
to u većim gradskim sredinama a nama ostalima preostaje da se snalazimo na neki drugi način.

Sebi sam postavio zadatak da napravim rasvjetu – sijalicu kojom ću moći da osvetljavam štampanu ploču dimenzije
200x300 milimetara što je i više nego dovoljno za domaću amatersku izradu.

Pomenuo sam tri sijalice jer su u ovoj temi negdje ranije pominjane, koje se relativno lako nabavljaju:

1. Reflektor od 150w sam odbacio jer spada u kategoriju „domaćih sijalica“
2. BLB (Black Light Blue) neonka T5 8W ili kako je nazivaju mutna sijalica dobra je kao i Filipsova UV sijalica
(Po podacima sa raznih foruma, nijesam je dosad koristio testitanje joj predstoji). Jedna košta oko 3,00€ nosač za
nju sa pratećom opremom još 7-8 eura. Za osvetljavanje zadate veličine ploče mi treba 4 garniture što čini nešto
više od 40 € a uz to malo je komplikovanije napraviti aparaturu a da to ne bude neki stari skener što se može
vidjeti na netu.
3. Stara dobra živina sijalica 125W košta 3 eura i prigušnica za nju dodatnih 8 eura što čini 11 eura.

Poštujući navedene principe opredejeljujem se za živinu sijalicu koja je jeftina i ima je u gotovo svim prodavnicama elektromaterijala.

Ovdje smo nekoliko puta pročitali da živinoj sijalici treba razbiti spoljni balon. Kada pomislimo na to očekujemo da će
nam sijalica, kada je udarimo, eksplodirati u rukama, a da će nam stakleni opiljci poletjeti pravo u oči, što se naravno
neće desiti. Zato prije nego što je razbijemo cjelokupnu staklenu površinu sijalice prekrijmo nekom lepljivom trakom idealan je široki selotejp.


Fotografija br. 3









_{[Ovu poruku je menjao Miodrag-ba dana 07.08.2010. u 17:41 GMT+1]}

Laganim udarcem manjim čekićem uz pomić eksera probušite spoljni balon sijalice koji će se polomiti ali
će svi komadi stakla zahvaljujući selotejpu ostati na mjestu i neće biti nikakve eksplozije. Fotografija 4 i 5.





Polomite stakleneu površinu neposredno uz metalni dio sijalice da se unutrašnji balon odvoji od spoljašnjeg i
izvucite unutrašnjost sijalice Fotografija br 6.



Kombinirkama ili nekim sličnim kliještima odstranite zaostale komadiće stakla koji „izlaze“ iz metalnod dijela
sijalice. Fotografija br. 7






Za osnovu „uređaja za osvjetljavanje“ sam uzeo ploču 400x450mm na koju ću namontirati ostale djelove.
Fotografija br 9.




Ploča od vitroplasta (200x300mm) mi pomaže da proračunam „od oka“ na kojoj udaljenosti bi treba da bude
sijalica. Ispada da je to negdje oko 30 cm.

Želja mi je bila da za ovu napravu iskoristim nosač za sijalicu koji se pričvršćivao za nekakvu šinu za
osvjetljavanje vjerovatno izloga u prodavnicama ali mi je nedostajalo još desetak centimetara visine. Kao
idealno rešenje ovog i drugih problemčića pojavljuje se kućište od napajanja računara. U njega mogu smjestiti
prigušnicu a ima već ugrađen prekidač i utičnicu za mrežni kabl.





Za sijalicu obavezno napravite neku „kapu“. Aluminijski lim debljine 1 mm završava posao.




Preostalo je još da se to sve poveže. Mora se voditi računa da sijalica dobija struju preko prigušnice, odnosno
faza mora ići od kontakta na utikaču mrežnog kabla preko prigušnice do sijalice. Unimerom kontrolišite na koji
„Zubac“ utikača treba dovesti fazu i obilježite ga. Ja sam to uradio crvenim marker flomasterom. Fotografija br. 13.



Stavio sam zvezdicu i na boku utikača. Ispitivačem za struju provjerite u kojoj rupi od utičnice u zidu ili produžnog
kabla je faza i nju obilježite. Ovako ćete znati kako da okrenete utikač kada budete priključivali sijalicu na
električnu mrežu i obezbijedite pravilnu putanju električne energije.



Izvinjavam se na prekidima jer ovo radim prvi put i zahvaljujem se na dodatnim uputstvima

Mali predah pa nastavljamo dalje....










<sub>[Ovu poruku je menjao Miodrag-ba dana 06.08.2010. u 22:21 GMT+1]

[Ovu poruku je menjao Miodrag-ba dana 06.08.2010. u 22:31 GMT+1]</sub>

Ufffff, jes da je dugačko, al je i opasno. A evo i zašto:

1. Gologuždrava živinjara generiše veliku količinu KRATKOTALASNOG UV zračenja (reda veličine 270 nm) na koje je, generalno, fotolak manje osetljiv.

2. Gologuždrava živinjara generiše veliku količinu OZONA (iako je to podvarijanta kiseonika (O₃), tvoje ćelije ne znaju šta da rade sa njim iako se za hemoglobin vezuje isto kao i "normalan" koseonik (O₂) i ukoliko se nalaziš u prostoriji u kojoj ta živinjara radi, možeš i da se ugušiš usled nedostatka kiseonika

3. Gorepomenuto kratkotalasno UV zračenje (UV-C) u relativno kratkom vremenu može da dovede do opekotina II stepena, a da ni ne osetiš, a uz to je opasno po vid - dovodi do TRAJNOG oštećenja očnog dna.

4. Što se "polariteta" tiče, to nema nikakve veze (gde dolazi faza a gde nula), nije to jednosmerna struja

Imaš slike na mom blog-u (u potpisu) šta je bezbednije za osvetljavanje pločica (ne smeta meni, ženimi ni mačkimi)

Sve tačno.

Dok sam sve ovo pisao i kačio razmišljao sam šta ćemi Sepa011 napisati.
Tačno je i da ovakvu sijalicu koristim više od 20 godina i to ne samo ja.
Mnogi je preporučuju i koriste kao jedno od rešenja za izradu štmpanih pločica.

Koristimo i natrijum hidroksid koji se ne bez razloga naziva i živa soda.
Isparenja sone kiseline si usto otrovna pa svi zabodemo nos u kadu da
gledamo tok nagrizanja pločice i udišemo ta isparenja. Pa se i ta sona
kiselina koristi u domaćinstvu.

Moj pristup je kako da pomognemo ovoj omladini da sami rade štampane
pločice, a ne da ih plašim nemojte ovo nemojte ono, danas je sve opasno
zato očekujem od Vas da napišete kako ovo da koristim, a da se sto bolje
zaštitim, jer vidim da ste za ovo mnogo stručni. Dok sam razmišljao o
Vama smislio sam Vam i domaći zadatak. Nijesam mogao da riješim kako
odredim bez vage 7 grama natrijum hidroksuda za razvijač, a da pri tom
iskoristim nešto što svi mi imamo u našem okruženju.

Danas ću postaviti i preostali dio pa možemo o svemu prodiskutovati.

Sigurnije korišćenje živinjare je BEZ RAZBIJANJA spoljašnjeg staklenog balona. Dovoljno UV-A (dugotalasnog, cca. 370 nm) prolazi kroz isti.

Za razvijanje preporučujem Silikatni razvijač, lako se zbućka u domaćoj radinosti:

200ml "vodenog stakla" (Na2SiO3) - u Beogradu ima da se kupi u farbarama
800ml destilovane vode
dobro izmešati i dodati (lagano)
400g NaOH

Ovaj rastvor je veoma kaustičan i prilikom korišćenja treba ga raublažiti u odnosu 1:4 do 1:9

Za razliku od 7g/l do 10g/l manje je temperaturno zavistan od temperature, povišene koncentracije HaOH tako da tesko dolazi do "prerazvijanja"

7g HaOH je približno jedna puna kafena kašikica (toga barem ima u okruženju)

Film – nacrt štampane pločice

Za testiranje napravljene rasvjete i daljeg foto prikaza izrade štampanih pločica potreban nam je „film“
štampane pločice koju želimo da izradimo. Moja generacija je to nekada radila tako što smo štampanu
ploču crtali tušem i rapidografima na paus papiru. Danas to radimo pomoću mnogobrojnih kompjuterskih
programa ili koristimo gotove dizajne kojih ima izuzetno mnogo objavljenih na internetu.

Moj izbor je nacrt pločice, objavljene na ovom forumu, pojačala GAMA 400 koje je dizajnirao uvaženi
Gospodin Bora Jagodić, moderator, 10XB. Dimenzija pločice je 270x86,4mm.



Odštampajmo laserskim štampačem željeni nacrt na paus papiru. Ovdje možemo pročitati i neka druga
rešenja. Grafoskopske folije, termo folije, neke štamparske folije, ponešto od toga sam i sam probao, ali
se dešava da tih folija čas ima čas nema ili moram drugom nešto i platiti, a ovako na paus papiru mogu
sve sam i iskreno da vam kažem ne vidim razliku u kvalitetu štampanih pločica urađenih preko paus papira
ili nekih drugih materijala sa kojima sam ja radio.
Odštampani nacrt na pausu ma koliko nam izgledao dobar, a linije vodova crne, ako ga pogledamo
prema nekom izvoru svjetlosti ili prema prozoru, te linije nam baš i neće biti mnogo crne. Zato ih je potrebno
dodatno zatamniti. To ćemo uraditi tako što ćemo „film“ napariti u parama nitro razrađivača.
Za ovo nam može poslužiti kutija od matične ploče od računara. Naravno može i neka druga.



Poklopac kutije, natopimo nitro razrađivačem, to je lakše pomoću prskalice od sredstva za pranje staklenih
površina ili nešto slično koje sigurno svi imamo u svom domaćinstvu. Zatvorimo kutiju i pustimo da to sve
odleži 15-20 minuta. Poslije isteka tog vremena izmite film i ponovo ga pogledajte prema izvoru svetlosti.
Linije vodova će biti mnogo tamnije nego prije parenja.


Priprema pertinaks (vitroplast) pločice

Lenjirem držite pravac, a skalpelom kao da vučete liniju zarežite po vitroplastu ili pertinaksu. Po nekoliko puta
sa obe strane ploče. Uhvatite ploču rukama i polomite je po zarezanim linijama. Na taj način izrezaćete potrebnu
veličinu pločice. Savjet: Neka bude i duža i šira za 5-6mm od projektovane veličine. Foto lak se nekako loše
nanese na samim ivicama pločice pa ako su vodovi mnogo blizu mogu da se oštete ili kratkospoje. Sitnom turpijom
ili brusnim papirom obradite ivice pločice tako da kade se prstom povlači po ivici ništa ne zapinje.

Bakarni sloj na pločici ma kojiko nam izgledao čist on to nije. Već ima patine na njemu ili neke nečistoće ili
masnoće od naših ruku Zato ga treba dobro očistiti. Tanak mlaz vode će nam kazati jeli pločica čista ili nije.
Posmatrajmo samo dali se voda po pločici razliva ili ne. Slika govori mnogo više od riječi.

Nečista pločica:



Sredstvo za čišćenje pa i pločica je VIM, a piše i MER. Sa što manje vode i pločicu preći svaki milimetar
po nekoliko puta uz stalno dodavanje VIM-a.



Čista pločica. Pogledajte i uočite razliku u „ponašanju“ vode. Ako uočite po pločici i najmanje „ostrvce“ koje
zaobilazi voda ponovite čišćenje i dobro isperite pločicu.




Od sada pa do kraja procesa pločicu rukama pridržavajte samo po bočnim ivicama, prstima nikako po bakarnoj
površini. Osušite pločicu i pregledajte dali po bakarnoj površini ima ostataka dlačica od tkanine (ubrusa) ili sl.
Uklonite ih nekom čistom četkicom.



Foto lak POSITIV 20

Pakovanja 100 i 200 mililitara u kanticama spreja. Ovima kod mene istekao rok upotrebe, po podacima proizvođača,
prije dvije godine, ali još rade. Ponekad izbaci neke grudvice ali ako ga prije upotrebe dobro promućkam onda neće,
prska odlično.

Sa udaljenosti od dvadesetak centimentara od pločice u jednim potezu bez pauza u prskanju prekriti pločicu.





Nanos laka treba da bude što bolje ravnomjerno raspoređen po cijeloj pločici i ne treuditi se da svaki milimeter
bude prekriven. Na fotografijama 19 i 20 možete primijetiti dvije stvari. Nanos laka baš i nije ravnomjeran.
Posmatramo boju laka svetlija polja su sa tanjim slojem, a tamnija sa debljim slojem. Nijesam to namjerno uradio
već je tako otišla ruka. I drugo kao da su po laku neke rupice. Kad pustimo da pločica malo odstoji izgledaće ovako.



I dalje posmatramo boju laka. U središnjem dijelu pločice uočavamo malo veću svijetlu mrlju. Tanak sloj.
U lijevoj strani pločice koja je malo tamnija po boji bih rekao na osnovu mog iskustva dobar sloj laka.
I u desnom dijelu pločice najtamniji dio je debeo sloj. I da zaključim ovako oslojena pločica je ipak dobro
oslojena što znači da ovo šarenilo uopšte nije kritično.

Za oslojavanje pločice foto lakom nije potrebna tamna komora. Zamračite prostoriju, ali tako da ipak
možete čitati novine. Uostalom treba da vidite šta radite (sijalica od 60W je dovoljna). Kad završute prskanje
ugasite i tu sijalicu i neka malo odleži pločica. Uvijek izbjegavati bespotrebno izlaganje pločice dnevnoj ili
bilo kakvoj svjetlosti.

Sušenje laka.

Pećnica zagrijana na 50-60 stepeni pola sata. Eh to je danas lako gotovo sve pećnice imaju termometre ili
neke elektronske regulatore temperature. Prije 20 godina to nijesmo imali pa smo došli do alternativnog rešenja.



Fen za sušenje kose. Svi fenovi imaju dva nivoa toplote vazduha koji izduvavaju. Pa onim manje toplim
15 minuta sa daljine 30 do 40 centimetera. Možete fen pričvrstiti lepljivom trakom za neki stalak kao ovaj
na slici za mikrofon ili nešto slično da nebiste bespotrebno stražarili pored pločice i ova radnja treba da se
odvija u zatamnjenoj prostoriji Pod zatamnjenom prostorijom smatram prostoriju u kojoj ipak lako uočavate
djelove namještaja i ostale stvari koje se tamo nalaze.


Slijedi nastavak..... još 9 fotografija.

Osvetljavanje

Imamo film štampane pločice i pločicu sa oslojenim i osušenim foto lakom. Ispod sijalice za osvjetljavanje
postavimo pločicu sa lakom okrenutim ka gore, ka sijalici. Na pločicu stavite film. Vodite računa kako
okrećete film. Pogledajte montažnu šemu, pazite da na kraju ne ispadne da komponente morate postavljati
na stranu gdje su vam bakarni vodovi na pločici. Ovdje smo nekoliko puta mogli pročitati da bi film trebao
biti tako odštampan da se strana tonera na papiru postavi direktno na foto lak. U protivnom dolazi do
određenog rasipanja na debljinu papira. To je tačno ali u praksi za amatersku izradu pločica rekao bih i
beznačajno. U primjeru koji mi služi za demonstraciju nije takav slučaj. Preko filma postavite staklenu
ploču debljine 4-5mm. U dva ćoška staklene ploče sam stavio dva mala trafoa da to sve bude malo teže
kako bi film što bolje nalegao na pločicu.





Živinoj sijalici treba 2-3 minuta da se zagrije i dostigne puni radni režim. Zato sve ovo treba nečim prekriti
i uključiti sijalicu da radi tih 2-3 minuta. Kartonska fascikla je savim dovoljna.





Uklonite fasciklu ili to što ste postavili i osvatljavanje može da počne.





Osvjetljavanje traje nekoliko minuta, a njegovu dužinu treba utvrditi eksperimentalno. O tome će biti riječi na kraju.
Pripreme za osvetljavanje pločice možete raditi sa upaljenom rasvjetom prostorije u kojoj radite. Po isteku vremena
za osvetljavanje ugasite sijalicu. Ako pogledate sada foto lak na pločici na njemi će se primjećivati linije vodova.
Iz razloga o kojima je govorio Sepa 011 za vrijeme osvetljavanja pločice nije potrebno da boravite u toj prostoriji.


Razvijanje pločice.


Proizvođač foto laka kaže 7 grama natrijum hidroksida u litar vode. Natrijum hidroksid se može kupiti u slobodnoj
prodaji i jedan kilogram košta 7 eura. Jedna puna kafena kašičica je oko 7 grama. Pripremite razvijač.
U odgovarajuću posudu stavite pločicu i nalijte razvijač. Posmatrajte pločicu i pratite tok razvijanja.








Poslije nekoliko trenitaka na pločici se jasno ukazuju linije vodova, a lak nestaje sa površina koje nijesu vodovi.
Razvijanje ustvari predstavlja ispiranje kompletnog foto laka sa površina koje nijesu bile zaštićene filmom
štampane pločice prilikom osvetljavanja. Što znači da će lak ostati na linijama vodova štampane pločice.
Pinceta i malo vate će nam pomoći da lagano uklanjamo nečistoću od rastvorenog laka i da kontrolišemo proces
razvijanja. Tokom razvijanja može se desiti:
1. Da nam foto lak ostane i na mjestima gdje to nije potrebno. Što znači da
je vrijeme osvetljavanja ploče bilo kratko ili je debeo sloj laka.
2. Razvijanje krene dobro, ali poslije određenog vremena nestaju i linije
vodova, a još uvijek ima laka i na površinama gdje nema vodova. Loš je film, propušta svijetlost i kroz linije vodova.
(Uh odomaći se i ovaj termin „linja vodova“).
3. Kada se ukloni lak sa površina sa kojih i treba, a ne izvadimo pločicu iz
razvijača lagano nestaju i linije vodova. Osvetljavanje je dugo trajalo ili
je tanak sloj foto laka na pločici.




Kada se razvijanje završi, izvadite pločicu i dobro je isperite vodom. Razvijač vratite u plastičnu flaši i sačuvajte
ga jer se možete koristiti i sledeći put.
Sada je trenutak da dobro pregledate pločicu. Ukoliko je iz bilo kog razloga došlo do oštećenja laka na linijama vodova
popravite to marker flomasterom. Ako nijeste poslušali savjet da vam plopčica bude veća za onih 5-6 mm pregledajte
vodove do samih ivica sigurno imaju oštećenja ili neke nepravilnosti pokušajte i to da popravite.



Ecovanje – Nagrizanje

Završna radnja u izradi štampanih pločica. U prethodnoj fazi sa pločice smo uklonili foto lak sa određenih površina
foto. br 29. U ovoj fazi uklanjamo i bakarni sloj sa istih tih površina. Najlakše je to uraditi rastvorom ferihlorida koji
se pripremljen može kupiti u prodavnicama materijala za elektroniku ili je u prodaji u prahu koji se rastvara u
određenij količini vode po priloženom uputstvu.

U odgovarajuću kadu – posudu stavimo pločicu i preko nje ulijemo ferihlorid da prekrije pločicu desetak milimetara.
Posmatramo tok nagrizanja i malo ga pomažemo naizmjenično podižući i spuštajuću nekoliko centimetara lijevu
odnosno desnu stranu kade. Lako se uočava nestajanje odnosno nagrizanje bakra, kada se proces dovrši izvadite
ploču i dobro je isperite, a ferihlorid vratite nazad i koristite ga i sledeći put.

Druga hemikalija koja se koristi za nagrizanje pločica je smješa 30% hidrogena, 18% sone kiseline i vode. Ovdje se
može pročitati mnogo receptura u kojima je svaka komponenta zastupljena sa različitim procentima. Svi ti recepti su
ispravni i mogu se koristiti što nam samo govori da spravljanje ove hemikalije nije komplikovano i ne moramo se baš
precizno držati navedenih procenata.

Ovdje moram upozoriti na 18% sonu kiselinu koja se koristi u domaćinstvima, a i mi je koristimo za spravljanje ove
naše hemikalije. U našim prodavnicama može se kupiti u narandžastim i crvenim plastičnim flašama. Na obe flaše od
proizvođača imamo odštampan identičan tekst o namjeni i uputstvima za primjenu. Ali u flašama je različita hemikalija,
čak im se i boja razlikuje. Nemojte koristiti ovu u narandžastim flašama nekoliko puta sam jurio procente da napravim
hemikaliju za nagrizanje i nikada nijesam uspio. Sa ovom u crvenim flašama sve je kako treba.
Neznam šta znače ove boje flaša, a možda je to samo jedna serija u proizvodnji i da to nije pravilo...

Za spravljanje hemikalije za nagrizanje već godinama koristim sledeći metod: U staru dobro poznatu kafansku čašicu
od 30 mililitara za služenje alkohola nalijem 1/3 čašice hidrogena preostali dio do vrha nalijem sone kiseline, svemu
tome dodam još istu količinu (30 mililitara) ili malo manje vode. Ova količina hemije dovoljna mi je za pločice do jednog
decimetra. Za veće pravim duplu dozu, a za ovu koju radim i trostruku.





Kada ubacite pločici u pripremljenu hemikaliju posmatrajte bakarne površine. Može vam se desiti sledeće:

1. Boja bakra potamni, na njegovoj površini se pojavljuju bijeli mjehurići što je propraćeno kao nekim vrenjem.
Imamo utisak da će nam kiselina pojesti cijelu ploču a ne samo bakar. Hemikalija dobija nijansu plavičaste boje.
Rastvor je previše agresivan i treba mu dodati malo vode.
2. Bakar potamni a odmah potom mijenja boju od tamne do svijetle i obratno što se lako uočava ako kadu lagano
ljuljate odnosno naizmjenično dižete i spuštate lijevu odnosno desnu stranu kade. Boja hemikalije polako dobija
tirkizno plavičastu nijansu kao na fotografiji br. 30. (Dobra hemikalija).
3. Boja bakra se gotovo i ne mijenja, ne primjećuje se promjena boje hemikalije. (Loša hemikalije ne nagriza
bakar treba je promijeniti.)

I u vom slučaju nagrizanje i nestajanje bakra se lako uočava. Kada se proces završi izvadite pločicu i dobro je isperite.
Hemikaliju prospite nimojte je čuvati.

Očistite foto lak sa pločice. Naravno VIM – MER i trljanje. Kao na foto.br. 17. Na rubovima pločise sigurno vam se
zadržao bakar tamo gdje ne treba da bude. Možda vam je kratkospoio dva voda. Uklonite taj bakar sitnom turpiom.
I dobili smo našu štampanu pločicu.






Određivanje potrebnog vremena
za osvetljavanje pločice





Uzmite što duži komad pertinaksa recimo 20 centimetara, širina 3-4cm. Izvršimo sve pripreme kao da pravimo štampanu
pločicu. Čišćenje, nanošenje foto laka i njegovo sušenje. Potreban nam je i film bilo kakve štampane pločice istih dimenzija
ili veći. Dužinu pločice (20cm) podijelimo na 10 zona po 2 cm. Nacrtajte na papir sve ove zone radi lakše orijentacije
(foto. br 26) Ispod sijalice postavite prvo papir sa nacrtanim zonama, na njega pločicu i preko nje film, a preko svega
toga onu staklenu ploču drbljine 4-5mm. Na fotografiji br.26 je tako urađeno. Imajte pri ruci neku ploču da zaklanjate
pojedine zone da se ne osvetljavaju kada to bude potrebno. Izvršimo pripreme za osvetljavanje kako je to već rečeno.
Počnite da osvetljavate pertinaks i mjerite vrijeme. Osvatljavanje počinje tako što se osvetljava cijela ploča. Poslije 2
minuta gurnite onu ploču naprijed i pokrijte zonu br.1, poslije narednih 30 sekundi gurajte ploču naprijed pa pokrijte i
zonu 2 i tako sve do kraja svakih 30 sekundi pokrivajte po jednu zonu. Što znači da se zona br 1 osvetljavala 2 minuta,
a zona br 10 se osvetlajavala 6,5 minuta. Razvijmo ploču u razvijču o čemu je već bilo govora. Kada se proces razvijanja
završi uzmimo ploču, da je analiziramo.





Uočavamo da se u svim zonama primjećuju linije vodova. A da se u zonama od 1 do 5 jasno vidi zaostali foto lak i na
mjestima koje nijesu linije vodova. Što znači da je vrijeme osvetljavanja bilo kratko. Pažljivijim posmatranjem isto se to
može reći i za zone br.6,7 i8. Zona broj 9 nam ozgleda čisto, nema foto laka na površinama koje nijesu vodovi. Što
znači da je 6 minuta vrijeme koje je potrebno da se osvetljava naša pločica. Dobijeno vrijeme važi za:
Živinu sijalicu od 125W koja je na udaljenosti od 30 cm od pločice koja se osvetljava, Film je urađen na paus papiru,
a ploča je oslojena sa malo debljim slojem laka. Bilo šta da se ovdje promijeni to vrijeme više ne važi.



Šta reći na kraju?

Premnogo riječi i fotografija da se objasni jedan tako jednostavan postupak kao što je izrada štampanih pločica.
Želja mi je bila da sve ovo kažem prostim i jednostavnim jezikom da me mogu razumjeti, kao što rekoh na početku,
početnici. Možda sam pretjerivao kod opisa nekih postupaka, ali bila mi je želja da istovremeno ukažem i na neke
eventualne probleme koji mogu iskrsnuti u readu, kako da ih prepoznamo, a potom i otklonimo.

Možda sam neke stvari opisivao na pogrešan i nerazumljiv način. Izvinjavam se zbog toga. Kada sam opisivao
spajanje prigušnice na fotografiji br. 13. Mislio sam na ovo što je došlo sa sijalicom od proizvođača:





Valjda ova slova „R“ i „O“ nešto znače, ali nijesam znao da ovo što znači „R“ može da se zakači i na onu drugu stranu,
tamo gdje je „O“. Toliko o „polaritetu“ kako reče Sepa 011. Čovjek se uči dok je živ.

Izvinjavam se na greškama kojih sigurno ima, ali nadam se u cjelini da će i ovo nekome bar malo pomoći....

Ćao.





_{[Ovu poruku je menjao Miodrag-ba dana 09.08.2010. u 19:50 GMT+1]}

JA ću samo da kažem hvala...

Vrlo jednostavan postupak i ne zahteva nesto sto obican smrtnik ne moze da priusti. Posle svih uputstava, zakljucno sa ovim koji je Miodrag-ba postavio, ko ne uspe da izradi stampanu plocicu, trbalo bi da prestane da se bavi elektronikom.

Posle unistenih mnogo plocica uspeo sam konacno i ja.Za sve one koji budu imali problema sa rupicama po vodovima ima jednostavno resenje,problem je u stampacu.To je ono sto sam zadnje pomislio da bi bilo,ali bilo je to...Resio sam tako sto sam koristio dupli paos i stavio duplo vreme osvetljavanja.Hvala svima na pomoci...

Opisani postupak je OK, s tim što ni ja ne koristim razbijenu živinu sijalicu. Čak imam utisak da ona koju koristim - 250W - sa nerazbijenim spoljnim balonom daje bolje rezultate, jer je osvetljavanje ravnomernije - i po sredini i rubovima. Ovo se primeti kada se rade ploče većih dimenzija. Ali OK - kako ko voli.

Imao bih jedno pitanje:

U poslednje vreme u prodavnicama u Srbiji se Positiv 20 teško nalazi. Pogotovo onaj kome već nije istekao rok.
A evo sada - trgovci mu podigoše cenu na neverovatnih preko 1000 DIN za 100ml, dok onog od 200ml ili nema ili mu je cena preko 2000 DIN (tamo gde ga ima).

Mislim da je vreme da se pređe na nešto drugo i mislim da bi Cinkarnin positiv lak P-501 bio odlično rešenje. Jedini je problem gde kupiti P-501 ? I u kojoj se količini isti nabavlja ? Da ne budem još i alav, pa da pitam - može li se naći negde u Srbiji ?

poslednji put kada je pitano, info je bila: pakovanje 10 boca (po litar)

koliko kosta da se meni odrade neke plocice ja sam nekada radio sa flomasterom i sa gvozdje hloridom,a mrzi me da radim kompleksne plocice,iskljucivo mi treba za vitroplast jednoslojni bele boje 0-94V ac grupa sa temperaturnim opterecenjem do +86 celzijusa,ako je neko nekada video sapphire kompjuterske maticne ploce za 754 amd procesore 2007 godine to je to,maticne ploce imaju i po 7 slojeva,a meni treba jedan skromni sloj
ko radi neka mi odgovori na [email protected],znaci samo profesionalac koji to radi.pozz

Pozdrav.
Čime se najefikasnije čisti PCB?
Mislim na mastilo štampača, nakon vađenja iz kiseline.

_{[Ovu poruku je menjao Srdjan M dana 05.10.2010. u 20:13 GMT+1]}

Na šta tačno misliš, ne razumem kakvo mastilo? Ako misliš na prah laserskog tonera (metoda termo preslikavanja) najbolje se skida acetonom. Aceton je takođe dobar i za pozitiv lak.

Ja lak skidam malo drugačije, koristeći već postojeće ... gotovu nagriženu pločicu sa foto slojem ponovo stavim pod UV lampu sa malo dužim vremenom osvetljavanja, naravno bez filma, a nakon toga u NaOH rastvor koji sam pre već iskoristio za razvijanje.

---

Zna li neko kolika se povrsina moze poprskati POSITIV-om 20 od 200ml.Pozdrav

---

Po deklaraciji proizvođača 200ml može da pokrije površinu od oko 4 kv. metra, mada u praksi to uvek bude skoro duplo manje jer obično prskamo pločice malih dimenzija pa dosta spreja završi i oko njih, plus što je naneti sloj laka daleko deblji od onog koji je potreban.

Još jedna mala napomena, nisam video da je autor to pomenuo u inače odličnom članku.
Pošto većina nas radi mali broj pločica često puta lak zna da ostari (ne mislim da rok trajanja koji je odštampan na bočici) a ni pola bočice ne potrošimo. Ovo starenje je u stvari vetrenje (isparavanje) rastvarača u laku, pa ostareli lak više nema sposobnost da se ravnomerno razliva, prebrzo se osuši i ostavi gromuljice i ostrvca na pločici. Osim čuvanja laka na niskoj temperaturi dobro je rešenje da se lak isprska na pločicama koje ćemo tek kasije koristiti. Kada se osuši, pločice uvijemo u plastičnu foliju (ja koristim kesice za zamrzivač) i čuvamo na tamnom mestu (dovoljna je obična kitija koja dobro zatvara). Ako imamo dovoljno pločica možemo tako da iskoristimo sav lak. Pločice tako mogu da stoje i par godina, jedino što kasnije traže malo duže vreme osvetljavanja.

---