Pošto očigledno RMS ima mnogo više protivnika nego pristalica, i pošto ga je po svoj prilici monogo lakše napšadati nego braniti, ja ću na sebe preuzeti teži zadatak, da zastupam slabiju stranu.
Sa zadovoljstvom sam pročitao broj 16 GNUzille, koji je u celini posvećen njemu i njegovom gostovanju u Beogradu. Naročito me je nasmejala kritika Qt biblioteke. Ona jeste slobodna (što je dobro), ali omogućava i pisanje vlasničkih programa (što je loše).
http://www.gnuzilla.info/index.php?issue=16%20RMS
Ono što se dalo primetiti, je da je čovek zaista otkačen, ali to što je neko ćaknut, otkačen, blesav itd., ne smatram ničim lošim. Šstaviše, ne znam ni jednog velikana koji nije bio takav. Setite se samo Kurta Gedela. To samo znači da čovek razmišlja drugačije od ostalih, a to nije ništa loše. idejni proboji su nemogući bez toga. Nije da mu argumentacija sasvim drži vodu, ali neke stvari su manje nerealne na drugi pogled nego na prvi.
On je poredio razvoj softvera sa gradnjom puteva. To me je podsetilo na davnu 1987. kada sam bio sa roditeljima u Francuskoj. U Francuskoj se drumarina na autoputevima naplaćuje (s tim što pored svakog autoputa postoji običan put čija se upotreba ne naplaćuje), dok u Nemačkoj drumarina ne postoji. Uporedio bih francuski i nemački model gradnje autoputeva.
Gradnja azutoputeva svakako mora da se plati. Na kraju krajeva, platiće ga obično stanovništvo, bilo putem drumarine, bilo putem poreza. Neko bi rekao: "Što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji. Na kraju se sve svede na isto." Da li je baš tako, ili ipak može jedan način plaćanja da bude bolji od drugog? Svakako je bolji onaj način plaćanja koji stanovništvu po nižim cenama omogućava kvalitetniju i udobniju upotrebu puteva i koji omogućava gradnju većeg broja puteva višeg kvaliteta.
Francuski model:
Gradnja puta se otplaćuje drumarinom. Zvog toga, je potrebno sagraditi i naplatne rampe, osim samog puta, što svakako podiže cenu gradnje. Zatim je potrebno imati osoblje za naplatu, kao i kompletnu administraciju, koja predstavlja stalan izdatak. Na naplatnoj rampi vozač mora da se zaustavi, što smanjuje brzinu protoka saobraćaja autoputem, kao i udobnost njegovog korišćenja. Da ne pominjemo moguće čekanje u redovima na naplatnim rampama. Naplata drumarine obeshrabruje stanovništvo u upotrebi autoputeva, čime se dodatno smanjuje obim njihove upotrebe. Da bi se ove štete u upotrebi autoputa umanjile, gradi se još jedan put, paralelan sa autoputem, čija se upotreba ne naplaćuje, a čija gradnja svakako košta, čime se dodatno podiže ukupna cena gradnje celog sistema.
Nemački model:
Gradnja autoputeva se finansira iz budžeta, što znači da je vozač već platio autoput (putem poreza, dakle automatski, na najjednostavniji mogući način) pa naplata drumarine nije potrebna. Stoga je potrebno izgraditi samo autoput i ništa više. Na taj način se dobija cena koja je niža od cene u prethodnom slučaju. Upotreba autoputa je slobodna. Nema usporavanja saobraćaja na naplatnim rampama, već se put koristi na najudobniji i najefikasniji način. Stanovništvo se ohreabruje da ga koristi, jer je autoput već izgrađen, a njegova upotreba slobodna. Time se povećava obim njegove ekspolatacije.
Rezultat:
Nemačka je zemlja sa najvećim brojem autoputeva u Evropi, nagušćom mrežom autoputeva u Evropi, najvećim brojem kilometara autoputeva u Evropi i najkvalitetnijim autoputevima u Evropi.
Zaključak:
Nije svejedno na koji će se način nešto naplaćivati. Neki model može imati značajnih prednosti u odnosu na drugi.
Koliko ja shvatam, RMS zapravo predlaže primenu nemačkog modela gradnje puteva i na polju softvera. Takođe, ne bih raspravljao o tome koliko ima komunističkih elemenata u njegovom modelu, već bih samo naglasio da u tom modelu ima svih kapitalističkih elemenata. Ako neko misli drugačije, neka navede barem jedan kapitalistički element koga nema u tom modelu. Napominjem da se socijalistički i kapitalistički model mežusobno ne isključuju, što dokazuju skoro sve razvijene evropske zemlje (Švedska, Holandija, Francuska, Nemačka, Španija, Italija itd.).
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.