@Ventura,
Nisi u pravu - raspolaganje sopstvenom intelektualnom svojinom je regulisano zakonom, i zakon se ne bavi time kod koga ti radis, i na cijem si racunaru stvorio svoju intelektualnu svojinu - hteli to poslodavci ili ne. U takvim slucajevima, nadlezan je Sud da utvrdi koliko neko ima udela u intelektualnoj svojini.
Da bi se to resilo na najbolji nacin za sve i bez takvih nesuglasica - uvek se u ugovoru o radu, osim opstih uslova (broj radnih sati, plata, godisnji odmor) stavlja i klauzula o:
a) (uvek) Tajnosti podataka do kojih je radnik dosao tokom svog radnog odnosa, komunikacije i pristupa svojini firme
b) (uvek) Vlasnistvu nad intelektualnom svojinom stvorenom za vreme radnog vremena
c) (ponekad) zabrani obavljanja vise poslova (kod drugih poslodavaca) bez informisanja poslodavca i njegovog pristanka
c) (ponekad) klauzuli o patentima (kome pripadaju ili da li se deli zarada)
d) (ponekad) klauzuli o privremenoj zabrani rada u konkurentnim firmama
Tek tada si, kao poslodavac - potpuno pravno zasticen. Ostavljanjem "slucaju" i tvojoj pretpostavci stvaras sebi opasnost da budes tuzen, ili da ucestvujes u sudskom sporu gde zaposleni moze cak i dobiti deo intelektualne svojine.
Ovde, naravno - kao sto neko rece - nemamo ni pribliznu analogiju jer ovde nije bilo nikakvog ugovorenog stupanja u radni odnos. Banalno receno, programer nema ni obavezu da dostavi bilo sta, kao sto ni narucilac nema obavezu da isporuci drugi deo placanja.