Upravo je obrnuto. Server ceka upit i kada dobije neki uput odgovori trazenim podatkom.
Server baze zamisli kao softver, koji se umece izmedju programa i baze podataka. Umesto da program direktno pristupa datotekama sa podacima, on salje upite serveru a ovaj nalazi podatke i predaje ih programu.
Prednost ovakvog pristupa se visi u visekrosinickim aplikacijama:
- datotekama baze pristupa samo jedna apliakcija, sam server, tako da je znatno olaskana kontrola pristupa, kolizije zbog istovremenih zahteva za obradomistog podatka i slicno
- sa database serverom se moze komunicirati kroz mrezu, kako lokalnu, tako i preko Interneta, tako da se lako obezbedjuje pristup podacima i sa udaljenih uredjaja
- s obzirom da dobar deo posla oko rada s bazom radi sam server, ti poslovi se mogu mnogo bolje optimizovati,a istovremeno je krajnja aplikacija pojednostavljena jer ne radi onaj posao koji radi server
- vise razlicitiha aplikacija moze da koristi isti server, pa cak i istu bazu podataka
- komunikacija sa serverom je jednostavna i lako je implementirati podrsku cak i na nekim neuobicajenim uredjajima.