Prvi put napravljen 1949 godine.(Uporedo sa tajnim i skupim
projektom osvajanja lasera).Ideja je bila da se umjesto mehaničkog
klatna broji vlastita frekvencija elektrona u nekom atomu.Izbaciti
ga malo iz osnovne putanje i on oko nje pulsira u pravilnom ritmu.
Samo treba u pravom trenutku dodati malo energije i brojati impulse.
Na ovakvo klatno gotovo da nije uticala temperatura i još koješta.
Elektronika je još bila na bazi vakum cijevi,dakle tanka.A takav sat
glomazan i preskup.
Na generalnoj konferenciji za mjere i utege u Parizu 1960 prošao je prijedlog
da se umjesto metalnog etalona za dužinu usvoji talasna dužina
zračenja argona,ali sat švicarski je još ostao.
Elektronika je još napredovala (tranzistori i integralna kola) pa je
1967 konačno umjesto srednjeg sunčeva dana za etalon mjere
vremena usvojen period vlastite frekvencije cezijuma.
Od tad je jedna sekunda=9 192 631 770 perioda zračenja Cs(133).
(jako fino to elektronika broji!)
Ali,ali ali...ništa nije savršeno.




Atomski sat -koliko je tačan

Re: Atomski sat -koliko je tačan