Kažeš da ti je Windows dosadio i da te nešto vuče Linuxu.
Prvi korak u rešavanju ovog problema (kao i mnogih drugih) je analiza samog problema. Naime, moraš da znaš šta želiš da radiš sa računarom. Moraš i da znaš na koji način hoćeš to da izvodiš.
Windows ti nudi jedan način---,,Windows način''. Linux ti nudi više načina---Unix način, Windows način, mrežni Windows (X Window System) način, DOS način, itd. Ukoliko je tebi dovoljan Windows način, nije neophodno da prelaziš na Linux---međutim, to i nije razlog da ostaneš na Windowsu. Razmatrajući racionalno, posao koji možeš da uradiš na Linuxu možeš i na Windowsu (manje ili više teško, manje ili više kvalitetno). Međutim, ideja je u sledećem: a zašto Windows? To je prvo pitanje koje sebi treba da postaviš.
Kako je optikal lepo istakao, Linux nije zamena, Linux je alternativa. Naravno, Linux je i mnogo više od alternative (BeOS je alternativa, pa uporedite).
1. Zašto koristim Linux?
Zato što se zanimam za računarstvo, programiranje i razvoj operativnih sistema. Zato što ima najbolju TeX distribuciju (teTeX). Zato što uživam u slobodnom softveru. I zato što sve mogu na njemu da uradim brže i bolje.
Mislim da je svakome ko kuca bar 60 reči u minuti (srpskih, čini mi se da su one u proseku za 1 slovo duže od engleskih), mnogo brže da kontroliše računar pomoću tastature, nego pomoću miša. Zbog veoma slabih konzolnih mogućnosti Windows-a, on tu direktno otpada kao varijanta.
Kada dođemo do ,,za šta'' koristim Linux, odgovor je jednostavan---za sve! Naime, susrevši se prvi put sa Slackware Linuxom 3.0 (ili 3.5, ne sećam se tačno verzije, kernel je bio iz 1.x grane) davne 1996/7. godine, imao sam prilike da radim sve što sam ikad želeo na računaru iz Linux-a.
Najveća prednost Linuxa je u programerskim alatima: tu je emacs, Gnu Compiler Collection (gcc), bezbroj skript i programskih jezika. U suštini imaš mogućnost da sve obavljaš preko tastature znatno jednostavnije (u ljusci sam kucao komande za koje sam morao da pišem zasebne programe u Windowsu---a ovde mi ni ne pada na pamet da za to pišem program kad to mogu da obavim pomoću echo, sed, for, if, awk itd.).
Slobodan softver postoji i za sve ostale aktivnosti, od izdavaštva (TeX---program u javnom vlasništvu), do uređivanja muzičkih i video zapisa (sox, Broadcast2000 čini mi se,...). Narezao sam i gomilu CD-ova iz Linuxa, preneo nekoliko desetina gigabajta podataka sa Interneta.
Sve ovo se odnosi na konzolni režim. Međutim, X Window System koji postoji i za Linux, kao i za sve ostale Unix sisteme (ovde konkretno XFree86 distribucija), dopušta i mnogo kvalitetniji ,,Desktop'' od Windows-a. Dovoljno je pogledati KDE ili GNOME, i odmah je jasno koliko su oni moćniji od jednog Explorera. A pored toga, ne moraš izabrati nijedan od njih, već možeš koristiti neke manje ,,urednike prozora'', koji će ti dati u potpunosti drugačiji izgled. Windows je previše striktan, i ništa se ne može podesiti (kako podesiti da fokus prati miša??? u KDE-u je to jedna ,,padajuća lista'').
Dalje, Windows je pravljen po zatvorenim specifikacijama---mnogo šta od njegove arhitekture se ne može saznati, i prema tome se teško implementira. U Linux svetu apsolutno sve su otvoreni standardi, pa imamo CORBA servere (u GNOM okruženju).
Prema tome, osnovni razlog za upotrebu Linuxa je mnogima bio---ne korišćenje Windowsa. Neki drugi su to iz razloga ,,hakerskog'' opredeljenja (takvo je bilo i moje, ali u značenju reči haker koje je prihvaćeno u Linux svetu). A treći, zbog cene. A opet, velika grupa njih ga koristi i zbog stabilnosti, pouzdanosti i visokih performansi (naročito u mrežnim primenama)---mada ni WinNT4 i njegovi derivati nisu loši na planu stabilnosti.
Kada shvatimo da zaista želimo Unix sistem, onda izabiramo Linux pretežno zbog dobre podrške za najnoviji hardver. Međutim, postoje i ,,napredniji'' slobodni operativni sistemi kakav je GNU/Hurd (a ovo što zovemo Linux je zapravo GNU/Linux). U nekim stvarima su bolje i BSD varijante Unix sistema.
2. SuSe je jedna RPM bazirana Linux distribucija. Sadrži dobar alat za instalaciju hardvera (što znači da su dosta vremena uložili u pravljenje baze hardvera i odgovarajućih drajvera). Ovo je sve što sam čuo i sve što znam o njemu. Kako je u pitanju Linux distribucija, ne vidim da nešto može biti loše sa njom.
Količina softvera ne treba da ti bude presudna, pošto će ti najbolje biti da uvek skineš sa Interneta najnoviju verziju (naravno, ne uvek, ukoliko ti starija verzija pristojno obavlja posao, ne moraš je menjati).
3. Takav jedan emulator se zove WINE (
www.winehq.com ili .org). Koliko sam čuo, on je u stanju da pokreće MS Office aplikacije, ali ne vidim razlog zašto bi ti to želeo---za sve postoji program za POSIX sisteme (opštiji pojam od Unix sistema), možda uz X Window System. Ukoliko poželiš, možeš da probaš i bochs (emulator IA32 arhitekture, koji ne radi baš previše brzo zato što je emulator čitave mašine), i da u okviru njega pokrećeš bilo koji operativni sistem (sad, ne baš bilo koji, pogledaj
bochs na sourceforge-u).
Što se memorije tiče, to će ti biti sasvim dovoljno za većinu potreba (ako nemaš server koji opslužuje nekoliko hiljada zahteva u sekundi, ili se baviš izradom slika formata 10x10m u rezoluciji 600 dpi u 24-bitnim bojama).
4. Ovo se najčešće može desiti ukoliko si instalirao veliki broj servisa (httpd, ftpd, ircd, pop3d, imapd, inetd, telnet, smbd, crond, atd, named/bind...). Ovo su sve programi koji zauzimaju memoriju, i odugovlače startovanje sistema, a neki korisnici ih gotovo neće i koristiti. Ovo je uglavnom posledica potpunih instalacija. Dalje, Linux je pretežno okrenut serverskim primenama, i zato se u njemu nalazi kod koji mu omogućava bolju upotrebu resursa u tim slučajevima.
Tako, ,,problem'' koji primete mnogi početnici je da ubrzo po startovanju Linuxa (znači posle kraćeg rada), gotovo sva memorija bude ispunjena. Po iskustvima iz Windowsa, čovek prvo pomisli na memory leaks (curenje memorije---neophodno resetovanje da bi se očistilo), međutim Linux svu raspoloživu memoriju koristi za bafere radi povećanja brzine pristupa disku i drugim uređajima (međutim, pretežno za smeštanje podataka o inode strukturama). Zbog ovoga je pri pokretanju novih programa često potrebno par milisekundi duže za pronalaženje slobodnih blokova memorije (ili njihovo oslobađanje).
Često i pogrešna podešavanja ,,swap'' memorije (virtuelne memorije na disku) umeju da znatno uspore sistem. Tako, premalo swap memorije može dovesti do toga da ne možemo da pokrenemo neke aplikacije (naročito ako je učitano dosta programa, što je uobičajeno na Unix sistemima), a previše swap memorije može da izazove neverovatno usporavanje sistema---previše toga ode u swap, i tako više radimo sa diskom nego sa fizičkom memorijom.
Uopšte, Win98 je mnogo slabiji operativni sistem od Linuxa (a naročito od X+KDE/GNOME+gomila servera kombinacije koju najverovatnije koristiš), pa je i zato možda ova kombinacija nešto sporija od jednostavnog i škrtog Win98. Ukoliko želiš da vidiš svu brzinu Linuxa, koristi X server uz neki manji ,,urednik prozora'' kao što su WindowMaker (ovaj i nije toliko manji), ili Win95 lookalike Fvwm95.
Inače, poređenje tipa Win98 i Linux je isto kao i porediti DOS i Win98 (ako ne i gore). A kome ipak ne radi DOS brže od Win98??? Naravno, ovde pod Linux podrazumevam gornju ,,heavy-weight'' kombinaciju softvera koja sadrži gomilu interfejsa i apstrakcija, učitava veliki broj programa, itd... Sam Linux po sebi je, naravno, mnogo brži od Win98 jezgra. Čak i njegov P'n'P brže radi.
Nadam se da sam, bar delimično, opravdao očekivanja koja si imao od mene (poruka je opširna, ako ništa drugo; skinuo sam pola Mozille 1.0 za Win32 dok sam je napisao). Ukoliko nisam, izvini što si čitao čak dovde, uz malo sreće će tvoji ostali ,,favoriti'' izneti kvalitetnije informacije.
P.S. Kratko uputstvo koje si sigurno već mnogo puta čuo---što je teže, i što je manje onih koji nešto poznaju, to je posao plaćeniji. Tako, verujem da je trenutno Linux administracija bolje plaćena od WinNT (mada to se polako menja, pošto ima sve više kvalifikovanih Linux administratora), ali Linux znači i gotovo svaki Unix. Isto tako, programiranje je plaćeno dobro što je teže, ili što je traženije---tako se najviše plaća sistemsko programiranje (mada ti ono kod nas neće suviše koristiti), a ono što je sada traženo su ,,Web programeri''. Tu se mogu dobiti pristojne pare, ali tu ima mnogo onih koji se izdaju kako to umeju da rade.
Da imam 10 PIII računara, prodao bih ih, i kupio bar jedan (a možda bi moglo i dva za te pare) HP PA-RISC računar (ili ekvivalentno IA64), i ostalo neke lagane mrežne klijente (ukoliko ti je potrebno 10 radnih mesta; a ukoliko je akcenat na računskoj moći, ne bi bilo potrebe ni za tim). Sa njima bih mogao da zaradim pare na isti način kao i da imam jedan Pentium 166MHz sa 16MB RAMa sa instaliranim Linux-om: računska moć dolazi do izražaja samo pri kompajliranju velikih programa (recimo kompajliranje Linux kernela na novijim računarima traje oko 5 minuta, a na Pentiumima do 20---u zavisnosti i od ostalih parametara, naravno); zato ne vidim zašto je bitno da li raspolažeš sa 10 računara PIII, ili jednim (osim ako naravno imaš veći broj zaposlenih, ili planiraš da praviš klaster servera gde ćeš da prodaješ hosting itd.)
Toliko. r name without no problem.
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.