salec
Član broj: 6527 Poruke: 1738 *.rcub.bg.ac.yu.
|
Drugim recima, talenti nece propasti ako im se da sansa ili ako se sami za nju izbore, ali motiv za uspeh im je upravo strah od propadanja.
Pa, to je no-brainer. Jasno je da talentovani a borbeni nikad ili jako tesko propadnu. Medjutim, ako mozemo da iskoristimo i "tihu vecinu" koja je dobar materijal, ali je pasivna, verovatno bismo digli standarde. Problem je u velikoj slici ..., sa talentima se uopste ne racuna za bilo sta ozbiljno, oni se smatraju za kao nekakav prazan ukras nase nacije, nesto za poredjenje sa drugima koji zive bolje od nas, lek protiv apatije, nesto kao sportske reprezentacije. U suprotnom bi se napravio drugi, pozitivan ciklus, koji bi obuhvatio prepoznavanje, negovanje i razvijanje i korisnu upotrebu talentovanih na resavanju problema i odgajanju novih talentovanih. Ovako, ciklus je: oni koji odlucuju veruju da ne postoje (ili cak da je iz nekog neobjasnjivog ali eto svima ociglednog razloga nemoguce da postoje) upotrebljivi talentovani nasi ljudi (obicno uz kvaku 22: "koji nisu vec otisli u beli svet"), zato se ne prave ambiciozni projekti koji bi takve upotrebili (ili ako se prave, ne smeju da se upotrebe, jer onda neko vazan i mocan gubi svoj tal od uvoza tudjih resenja - sledi razocarenje i apatija, cak ne samo zbog slabe materijalne nadoknade, nego zbog jos bazicnijeg osecanja uzaludnosti ), zato i oni talenti koji su usprkos "brizi" drustva za njih uspeli da se razviju pale sto pre u beli svet ...
I sad, na kojoj tacki biste otpoceli demontiranje negativnog ciklusa? Znam da svakog svrbi da vikne "kuka i motika!", ali cini mi se da je odliv mozgova u ovoj tacki pozitivna stvar. To je daleko bolje nego da se ovde razocaraju i iskvare, sto se vec dodgodilo velikom delu najstarije generacije talentovanih, koji su izdali svoje mladalacke ideale i legli na rudu i za jasle. Cak i kada bi nestali oni korumpirani ("sposobni biznismeni") sa vrha, opet ne bi bilo investicionog novca da se neka ozbiljna industrija kojoj pamet treba ovde razvije.
Mislim da bi neko ko bi zeleo dobro svojoj zemlji i naciji, trebao da finansira odliv mozgova odavde u podrucja gde su potrebni, jer ih to cuva od propasti. Jedini uslov treba da bude ocuvanje kontakta i pracenje njihovog razvoja, stepena zadovoljstva sopstvenom karijerom i situiranoscu (ukratko: sta bi za njih bio dovoljan motiv i uslovi da bi se vratili), kako bi ih se u nekom trenutku, ako se nadju investitori, moglo pozvati da formiraju prvoklasne organizacije. Upravo to je nacin kako je npr. Juzna Koreja napravila fantastican tehnoloski skok iz tehnoloski zaostale u "leading edge" zemlju za manje od jedne decenije. U ovom trenutku izvoz pameti ide otezano, jer u podrucjima koja su tradicionalno predstavljala "zelene pasnjake" vec par godina traje "odliv poslova", pa bi sada mozda trebalo slati talentovane u Indiju i Kinu da rade, ako je to pravno moguce, jer su to novi centri svetskog razvoja. No, poredjenje plata pokazuje da su nase trenutne prosecne plate uporedive sa platama Indijaca i Kineza, tj. da su konkurentne na svetskom trzistu intelektualnog rada. U ovom trenutku, kada bi imali "vidljivost" kao zemlja kvalitetnih a jeftinih strucnjaka, mogli bi da osetimo pravu korist od nasih talentovanih.
Jos jedna stvar: prostor na kome se govori nasim zajednickim jezikom sa mnogo imena je prostor na kome je lako moguce ostvariti tesnju regionalnu saradnju. To znaci da svi mi odavde imamo potencijal "prosirenja kapaciteta", da tako kazem, odnosno mozemo realizovati i vrlo velike i slozene projekte uz pomoc kolega izvan nase teritorije (ako bi bili voljni da se ukljuce) jer lako komuniciramo izmedju sebe. U tom smislu je ES veoma avangardan jer je transnacionalan u ovom jezickom podrucju. Usudio bih se reci da je svaki talentovani pojedinac koji govori ili dovoljno razume naski dragocen i da bi se trebalo otimati o njih bez obzira da li su "nasi" ili "njihovi". Briga o talentima mora da ima pozitivan saldo, odnosno od samog pocetka ne sme da se postavi kao cista potrosnja i gubitak koga se odricemo jer "tako valja", nego je treba smatrati za, i organizovati kao investiciju. Ne mogu sad da zalazim u detalje toga, ali siguran sam da bi mogli da se naprave nekakvi aranzmani oko stipendija i ucenickih i studentskih kredita, koji bi se mogli kasnije otplacivati pod povoljnim uslovima saradnje na konkretnim poslovima ili ucesca u samom programu pronalazenja i "proizvodnje" novih talenata. Takodje, ne bi trebala da ima neki izrazit nacionalni, etnicki ili drzavni (ponavljam se, to je smisao reci "nacionalni", bar u svetu jeste) karakter, jer ne mozes birati "na kom drvetu raste" pamet, ona je suvise dragocena za takvo izbiranje. Zbog toga bi takvi poduhvati morali biti cisto privatni ili bar potpuno autonomni.
|