Evo argumenata vlasti - projekt Buk-Bijela je najveća investicija u regionu sa preko 300 miliona eura; gradiće se najmanje pet godina; angažovaće se 3000 radnika, popraviće infrastrukturu na sjeverozapadu zemlje ... I najvažnije - kapacitet hidroelektrane biće 450 megavat časova, od čega bi trećina pripala Crnoj Gori i popunila dio njenih deficita.
Korist je, ističu vladini službenici, mnogo veća od štete. Pitanje je - čija korist.
Korist od izgradnje Buk-Bijela imaće koncesionar, onaj ko dobije posao. Tender je raspisan za koncesiju po sistemu - izgradi i koristi 30 godina, sa mogućnošću produženja još 20. Tek nakon toga Buk-Bijela se vraća Crnoj Gori i RS.
Problem je što vlast obmanjuje da Crna Gora dobija struju. Ne dobija. Već koncesionar, koji tu istu struju može (a ne mora) prodati Crnoj Gori, naravno, po tržišnim uslovima.
Problem je što se neko usudio da potopi Taru, da najljepši evropski kanjon da nekom koncesionaru, da bi nakon, možda, pola vijeka Crna Gora raspolagala energijom.
Svjetska zajednica je zaštitila Durmitor i rijeku Taru 1980. godine kao Mjesto svjetskog naslijeđa UNESCO-a. Nacionalni park «Durmitor» sa rijekom Tarom nalazi na listi mjesta svjetske prirodne basštine UNESCO-a.
.................
Vlada Republike Crne Gore je, na sjednici od 29. aprila 2004. godine, ratifikovala sporazum sa Vladom Republike Srpske o izgradnji hidroelektrane «Buk Bijela».
Vlada Republike Srpske je, 30. aprila 2004. godine, otvorila tendersku ponudu u vezi projekta izgradnje hidroelektrane «Buk Bijela».
Tekst peticije: http://www.durmitorcg.com/tara/peticija_tekst.php
Potpisivanje peticije: http://www.durmitorcg.com/tara/peticija.php
[Ovu poruku je menjao secret dana 17.12.2004. u 14:45 GMT+1]