Transponovanje na gitari je značajno jednostavnije s obzirom da se zadržava "oblik" akorda tj. položaj prstiju, dok je na klaviru OK ako transponuješ za sekundu ili tercu, već kvarta ili kvinta (uz napomenu kvarta naviše = kvinta naniže - jedna oktava) zahtevaju jako dobro poznavanje harmonije (mislim na teoretsku stvar) i jako dobar sluh plus dodatnu izvežbanost.
Vrzo, ispravi me ako grešim u vezi sa gitarom, moje znanje je teoretsko za razliku od tvog.
Citat:
Dobro naštimovan klavir neće ponuditi ništa osim promene visine
Što je bolje naštimovan klavir, uopšte što je bolji klavir, to daje veću razliku izmedju odredjenih tonaliteta. Transponovanje garantuje zadržavanje istih intervala izmedju odsviranih nota, intervala koji se nalaze i u originalu ali nikada ne može isto da zvuči ista melodija u C-duru i u G-duru, ili u bilo koja dva mola, pentatonike...
Svojevremeno sam se dosta igrala sa tim. Recimo B-dur je najmasniji durski tonalitet, D-dur i G-dur se kolju koji od njih je najvedriji, C-dur je dečija igra (ne zbog toga što su sve bele dirke, čak je to najružnija lestvica za sviranje gole lestvice jer je kompletan položaj prstiju neprirodan), najtužniji mol je definitivno g-moll, najmelanholičniji d-moll, a-moll je nostalgičan...
Razmislite zašto je Bahova zbirka "Dobro temperovan klavir" zapravo skup preludijuma i fuga u svim tonalitetima počevši od C-dura zaključo sa Ges-durom.
Recimo, klinci u muzičkom zabavištu uče note po bojama, ali me ne terajte da se setim koja boja je predstavljala koji ton (zapravo ja i nisam išla u muz. zabavište) tako i svaki tonalitet ima svoju boju po kom je fantastično prepoznatljiv izvežbanom uhu.
Elem, ovo je moje mišljenje, bavila sam se muzikom dosta dugo pa sam dolazila i do ovakvih zaključaka. Valjda svi imamo neka svoja razmišljanja na tu temu.
Use The Force!
“Who said anything about slicing you up? I just wanted to carve a little Z on your forehead — nothing serious.”