Hm, interesantno je da je gravitacija jednog oblaka vodonika dugog 20 svetlosnih godina dovoljna da se u njegovom centru stvore uslovi za početak fuzije vodonika, a nije dovoljna gravitacija svih zvezda da drže galaksiju na okupu.
Problem je što za tu "tamnu" materiju ne znamo šta je. Problem je i što ne znamo odakle ti oblaci vodonika, tj. iz čega oni nastaju. Šta ako postoji više nivoa (ili dimenzija) materije, i taj vodonik u ovom našem nivou materijalnost nastaje nekom vrstom kondenzacije iz materije višeg nivoa, slično kao vodena para i voda, samo u "malo" drugačijem smislu?
Onda se pojam "tamne materije" može objasniti tim višim oblikom materije od koga nastaje kondenzacijom vodonik, a potom fuzijom unutar zvezda "niži" (tj. gušći) oblici materije sve do teških metala.
Naravno, sve ovo je "AKO" i teško je dokazati, kao što je nekom indijancu u Amazoniji teško da dokaže postojanje elektromagnetnih talasa kada vidi komunikaciju između dva telefona ili neka druga uređaja, jer on vidi i možda delimično razume samo posledicu, ali ne i uzrok.
Zatim, imamo hologramski model Svemira, kojim je moguće objasniti praktično sve ono sa čim drugi modeli imaju problem.
Ali, zamislimo sada relativno savršenu simulaciju svemira u nekom superkompjuteru koji je milionima puta brži i isto toliko memorijski nadmoćniji od današnjih superkompjutera. Šta u simulaciji na tom superkompjuteru predstavlja "prostor"? Da li je to nešto realno, opipljivo, ili je samo matematički model u softveru?
Možda se mi sa sličnim problemom susrećemo u ovom našem Svemiru. Možda nije u pitanju kompjuterska simulacija, već simulacija neke druge vrste (kao kada bi u vakuumu pustili nekoliko hiljada čestica da se sudaraju, pa šta na kraju ispadne, samo neuporedivo složenije)? Ako je tako, teško da ćemo mi ikada ukapirati sve principe koji stoje iza onoga što se dešava u nama vidljivom Svemiru.
I na kraju, interesantno je pričitati nešto o Hindu kosmologiji. Ne zato što volim ili propagiram hinduizam, nego zato što njihovi stari spisi jedini daju neke podatke koji imaju veze sa modernom naukom i još uvek nisu ni u čemu u sukobu sa dostignućima moderne fizike. Za onaj religijski deo (ko stvara Svemir i sl.) nisam siguran, možda su u pitanju alegorije, a možda stvarno i jesmo "simulacija" koja služi za neku zabavu, takmičenje ili jednostavno edukaciju i usavršavanje.
Mnogo je "možda" u svakoj teoriji, ali treba svaku posmatrati kao interesantnu ideju za razmišljanje, a ne biti slep i svađati se oko toga da li je nešto "sigurno" ovako ili onako.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.