Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
@CandyMan
Da, samo što se to ne kaže direktno, nego stvar ide u suprotnom smeru. Vodi se kampanja, prljava kampanja u kojoj se ljudi dezinformacijama, propagandom i prisilom teraju da pristanu na vakcinaciju. Zatrpavanjem medijskog prostora lažima, podilaženjem sujeti kroz poruke tipa "budi heroj", "budi junak" i slično preparira se javno mnjenje, pa ako ne deliš te "vrednosti" polako počinješ da se osećaš kao skot. Društvo te čudno gleda i polako te odbacuje kao strano telo. Perfidno i pokvareno.
Zašto nije tako u slučaju davanja krvi? Pa, po meni, krv se mnogo puta daje tek kada zatreba, kada te zamoli komšija, rođak, prijatelj, kada imaš nekog bliskog ko ide na operaciju, a u bolnici nemaju zalihe krvi. To prvo. Drugo. Ne znam kako je danas, ali nekada se za svako davanje krvi dobijalo dan dva odsustva sa posla, radnog mesta, što je dobro. Krv može da zatreba, a ljudima bi na neki način trebalo zahvaliti za taj humani čin. Još jedna, po meni veoma bitna stvar. Davanje krvi je skoro pa rutinska stvar, mnogi od nas su manje ili više puta davali krv ili bar znaju nekog ko je davao. Obično se to radi u domovima zdravlja i ustanovama u kojima manje/više poznaješ lekare i medicinsko osoblje, odnosno imaš svest o tome da će tvoja krv pomoći nekom sugrađaninu, komšiji, čoveku iz tvog okruženja. Imaš svest o tome da nećeš biti prevaren, tj. namagarčen. Mislim, sve ovo u vezi krvi ne mora da izgleda tako kako sam opisao, ali ipak postoji neki uvid u celu proceduru i svest o tome da ćeš svojim činom pomoći konkretnom čoveku.
Doniranje organa je nešto sasvim petnaesto. Prvo, imam utisak i mislim da ne grešim kada to kažem, bogate i razvijene zemlje na nas ovde u tom smislu gledaju samo kao na farmu jeftinog i relativno lako dostupnog mesa, što me užasava. To prvo. Drugo, užasava me i pomisao da neko može imati korist od moje smrti.
@Windows2
Da, otprilike tako. Sve se podređuje tome da čovek postane/bude samo jedan broj u sistemu, slog u nekoj velikoj bazi podataka. Debil o kome računa vode država i multiinacionalne korporacije, koji bi trebalo da nam propišu šta da jedemo, kako da se oblačimo, kako da se ponašamo, kuda da putujemo, kako da se lečimo. Sve to naravno za naše dobro i našu bezbednost, a to onda znači da hteo ne hteo neko u svakom trenutku zna koliko imaš novca na računu, na šta trošiš taj novac, kuda se krećeš, sa kim se družiš. Mene samo iznenađuje broj ljudi koji je spreman da svoju privatnost stavi na izvolte javnosti, da isključi sebe iz odluka o sopstvenom životu i sve prepusti ruci velikog brata. Takvi obično imaju argumente tipa "šta ti znaš" ili "nemam šta da krijem". Pa da, samo, to što nemam šta da krijem i što u spavaćoj sobi ne radim ništa neuobičajeno ne znači da bi iz iste trebalo da ide prenos uživo ili da neko(veliki brat) ima uvid u to radi moje bezbednosti ili dobrobiti.
|