Citat:
iggi:...
Već je mnogo njih pokušavalo da se petlja sa rezonancom i vodonika i kiseonika da bi razbili vezu u H2O.
Ako sam dobro razumeo problematiku tog pristupa,
Ovde se ne radi samo o frekvencije veći o amplitudi signala (koji bi idelano trebao biti sinusoidan) da bi mogao efikasno dase "kapluje" sa atomom vodonika i da ga na taj način prisilno izdvoji iz molekula.
U praksi ( po onome šta sam našao i pročitao) klasteri molekula vode su jako efikasni u upijanju energije koja se onda ravnomerno rasporedi i de fakto nikada ne možeš dobiti taj željeni efekt cepanja molekula vode bez ogromnih količina uložene energije.
Hačison( onaj lik iz kanade) je uspevao da bukvalno raspadne metalne predmete ili da spaja drvene i metalne predmete na način jako sličan tvom predlogu.
Zato su i ostali na pokusajima. Pokusali su, njima poznatom terminologijom, "rezonanca" da opisu i proizvedu neki efekat koji su zamislili, a koji im se u jednom momentu ucinio slican "rezonanci". Kada su krenuli sa simplifikacijomizraza, krenuli su sa simplifikacijomslozenih procesa..neuspeh zagarantovan, a uspeh u domenu slucaja..
Antena i predajnik nisu u "rezonanci", vec zu usaglaseni, tako i predaju energije treba usaglasiti sa zeljenim efektom.
Korelacija frekvencija, snaga(ili amplituda, ako je lakse) i prijemnik energije treeba da su usaglaseni. Prijemnik je kompleksan, zbog svoje skoro pa kristalne strukture, i zbog specificnog reagovanja na energeske prinose, pa prema svojoj strukturi, menja impedansu, sto pravi probleme, varira primljenu snagu, izaziva razlicitu reflektovanu snagu, i sa tom primljenom energijom proizvodi raznorazne, nekada energetski skokovite efekte.
I zato je sve to poprilicno kompleksno za "nacackavanje"..