Citat:
RoRa:
Posle oktobra 2000 god. finansijske slavine Zapada su otvorene i krenulo je veselo zaduživanje države, preduzeće i građana. Najmanje je utrošeno na razvoj.
Srpska privreda je oduvek kuburila sa ekonomskim performansama tako da je raspad SFRJ a zatim sankcije Zapada bio udarac koji nije mogla preživeti. Loša privatizacija je bila samo poslednji ekser ukucan u mrtvački sanduk naše privrede.
Ne znam sa kolikim dugom je Milosevic preuzeo drzavu, ali je posle njegove smene dug bio 14,5 milijardi i otprilike je bio toliki dug 2012. odlaskom demokratske vlasti, sa znatno manjim ucescem u BDP-u, 45% naspram 170% 2000. godine. Dug je padao do 2008. kada je iznosio 8,8 milijardi, posle je krenuo ponovo da raste.
Sadasnji javni dug je nesto vise od 23 milijarde, dakle, sadasnja vlast nas je zauzila za nesto vise od 8 milijardi i iznosi oko 80% BDP-a.
Vi jos verujete u bajke da se ova vlast zaduzuje zbog prethodne? Ako su vracali dugove, cime pravdaju svoje zaduzivanje, koliko se ja razumem u matematiku i ekonomiju, duzan si 5 dinara, sa nekom kamatom, vratis deo, ostane ti 3 dinara duga, rok istice, a nemas odakle da vratis, pozajmis od drugog 3 dinara uz neku kamatu, vratis ovom prvom, koliko si duzan? Duzan si tih novih 3 dinara + kamatu, dakle, i dalje si duzan 3 dinara + kamata, samo je poverilac druga osoba.
Privatizacija je morala da bude sprovedena, neke firme su morale da budu ugasene, npr. niski televizori i slicno, jer su proizvodili robu koja je nekonkurentna na trzistu, za osvajanje novih tehnologija nisu bili sposobni, a nije se nasao kupac koji bi bio spreman da ulaze. Jeste surovo, ali da bi se postavila ekonomija, pa i finansije drzave na zdrave noge, drzava mora da prestane da se bavi ekonomijom na nacin na koji se bavila, tj. da sva preduzeca predju u privatno vlasnistvo.
Citat:
djoka_l:
Citat:
Sunovrat ekonomije je poceo raspadom SFRJ, posto je SFRJ bila ekonomski zaokruzena celina, sve sto je potrebno se proizvodilo u istoj toj drzavi i nista nije moralo da bude uvezeno, ako se nije trazila neka kvalitetnija roba.
A onda je mrmot uvio čokoladu.
Da, sećam se kao da je juče bilo, kako smo brali kafu sa plantaža u Centralnoj Bosni, uzgajali banane u dolini Vardara, vadili naftu iz Vojvođanskih bušotina, pa čak i izvozili.
Vidis, na banane i naftu nisam mislio, ali smo imali domace automobile, od domaceg celika, gume i plastike, vojne avione, tenkove, hranu, npr. SFRJ je bila jedan od najvecih izvoznika kukuruza. Uvoz je bio veoma dobro pokriven izvozom, sto sada nije slucaj. Npr. izvozili smo oruzje, tenkove, a raspadom SFRJ je stala i proizvodnja tenkova.
Citat:
R1A1:
Jedan od najvećih krivaca za propast Srbije je zapad, odnosno NATO bombardovanje.
Citat:
Jedan od glavnih ciljeva NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine bio je namerno uništenje fabrika.
To je sprovedeno veoma metodično i detaljno. Sve se svodilo na to da se ugase državne fabrike a narod baci u bedu i siromaštvo dok je drugi cilj bio da se na vlast postave ljudi koji su voljni da sarađuju sa Zapadom.
Kompletan tekst
Krivi su oni sto su izazvali bombardovanje. NATO je opet uzeo sta je hteo, a mi smo dobili bombe po glavi i dokosurenu privredu. Bolje da smo sami pristali na to sto je trazeno, manja bi bila steta.
@RusKoba
Taj "genijalni" projekat nas je kostao toga da nismo imali sta da jedemo. Prema prici mojih roditelja, oni su od svoje mesecne plate mogli da kupe samo kilo jabuka i nista vise. Ja sam bio mali, pa se nisam razumeo u novac, tako da to ne mogu da komentarisem, ali se secam popare, da smo je cesto jeli i lisnatog testa koje je deda uzimao preko sindikata i kako smo se radovali kad stignu te kutije s lisnatim testom.