Bio sam u regrutnom centru od oko 5.000 vojnika gde smo "gostovali" jer nas smestaj nije bio izgradjen tako da smo bili u kasarni jedini plavci. Sto je podrazumevalo svakog dana nakon dorucka 4,5 kilometara prema Savi do raketnog polozaja (NEVA sistem) i tamo do rucka a onda nazad u kasarnu na rucak... Nismo imali neku disciplinu, tolerisali su mnogo, ja svirao ceo vojni rok... ali besmislica nenormalno puno.
Prvo i osnovno - potpuno nepotrebno da se bude toliko dugo. Sve u svemu, najvise tri meseca i kuci. Sve ostalo je uzalud utroseno zivotno vreme.
Najvise su morali da se obrazuju, nauce, oni koji su bili u bateriji za navodjenje raketa (BVR) jer je postojao taj kompjuter, izracunavanje parametara, automatsko pracenje aviona i kao najteze rucno pracenje aviona - ima kamera, ekran, tri mala okrugla "tocka" (nesto oko tri puta velicina 'ventila' za vodu ispod sudopere), jedan za pravac, jedan za elevaciju i srednji za brzinu. Sa ta tri se prati cilj > komanduje raketnom rampom sa cetiri rakete... to su radili ceo vojni rok. Nisu ni jenu raketu ispalili jer se islo na gadjanje svake cetvrte godine (u Rusiju, tamo su gadjali avione, "teledirigovane") ali samo staresine. Vojnici nikada u zivotu. Ali su svima nama prikazivali filmove (kinoprojektor, platno...) sa gadjanja i to je bila jedina "satisfakcija" od svog tog "rada". I nakon gledanja filma je staresina koji je bio na tom gadjanju (i videlo se na filmu a on se sepurio pred nama...) je prepricavao dozivljaje i samo gadjanje. Mislim, lepo je to ali sta vojnik ima od toga. Kao da gleda neki, bilo koji film a glumac mu onda prica...
Raketasi (Raketna Baterija) su u stvari najgore prolazili. Ceo vojni rok su se brinuli o raketama i vezbali postavljanje istih na rampe i sa rampe na vozilo. A ruska tehnika. Kad se sa vozila postavlja na rampu fizicki napor je veliki, vrti se nekoliko tockova, sve mehanicki, nista na dugme... sa rampe na vozilo jos teze fizicki... svi raketasi su bili jaki i sa mnogo kondicije. Znaci, sve su savladali za mesec dana i odtatak od 14 meseci su to sto su savladali ponavljali. Drugo nista.
Mi iz LPA baterije smo naucili sve isto tako za mesec dana. I ostalo vreme vezbali pracenje ciljeva - zica po kojoj se namotava maketa aviona... a imao je i "teledirigovani cilj" koji je imao jedan neuspesan let jer se samo sto je poleteo (iz ruke) raspao na dva dela posle svega desetak sekundi leta, i nikada vise ni da se proba da li radi! Ali smo imali dve svetle tacke u odnosu na ostale. Gadjanje ciljeva na zemlji (velike mete kao nepokretan cilj i jedna vucena sajlom meta u obliku tenka kao pokretan cilj) i najbolje od svega 10 dana gadjanje ciljeva u vazduhu, Rt Kamenjar kod Pule. Tamo su bili i Strele i ostala protivavionska orudja/tehnika... i svi su gadjali ciljeve! Mi smo vezbali danima prateci Galebove i svaki drugi dan Orlove (njih je bilo stvarno izazov pratiti!) a kao "kruna svega" je bilo gadjanje baterije, cilj je vukao Galeb oko stotinak metara iza sebe na sajli. Meta je imala senzore i na osnovu ocitavanja se dobijala ocena baterije. Dva gadjanja tih meta, prvo u "paradnom prolasku" sto znaci dolazi sa desne strane i krece se pravolinijski, sa malim otklonom po elevaciji (na gore), ispred baterije a zaboravio sam daljinu. I drugo, teze, dosta teze, bez najave odakle dolazi (samo je sigurno da ne dolazi s' ledja), metu vuce Orao sto podrazumeva veliku brzinu i u brisucem leti prelazi bateriju. Naravno, mora da se puca i zavrsi pucanje pre nego sto avion koji vuce metu dodje do baterije. I svaka cast pilotima koji su leteli na tim Orlovima! Pucamo bojevom municijom a greske komandira topa pri namestanju nisanskog sklopa (tkzv kolimator) su vrlo zeznute... Ali, eto... ipak neka satisfakcija za 15 meseci ciscenja PA topa...
Radaristi su najbolje prosli. Leti ohladjena a zimi grejana kabina radara (i "malog" i "velikog"), sedi se ispred ekrana sa slusalicama i mikrofonom, prate se ciljevi/avioni u preletu i izvestava Plasetista u kabini i Plansetista u BVR-u. Plansetisti - oni koji stoje ispred providne "karirane" ploce i pisu/crtaju putanje aviona "odpozadi" tako da staresine koji sede ispred vide kako treba... vidja se to u filmovima... i tako ceo vojni rok.
Pozadina, veza - sta reci o njima. Koliko je potrebno da jedan vojnik nauci da koristi motalicu? Ili da spakuje prljav ves i odnese na pranje...
Znaci - 'ajde da se bude nerazmumno "velikodusan" - najvise tri meseca i kuci. Sve ostalo - glupost nevidjenja.
Da ne duzim... i onako ce i ovo biti tretirano kao trolovanje iako sam samo opisao jedno vidjenje besmislenosti sluzenja u JNA. A da se pise o ostalim besmislicama, pa moze danima...
Pozdrav!
audio applications in the known universe and beyond"
E-Mail: [email protected]
Home Page: http://www.linkedin.com/in/sceka
:) "Nije ti palo na pamet da nekom inteligentnijem postu daš lajk?" (By Nebojsa)
Pravi biser: „Sada sumnjam da bih ucestvovao u poboljsavanju Nebojsinog foruma.”