Citat:
Ivan Dimkovic:
Samo u mojoj siroj familiji u proteklih nekoliko godina su preminule 2 osobe od raka pluca. I jedna i druga osoba su bili zakleti pusaci i pusenje su nastavili i posle dijagnoza.
Danas je poznato da pusenje povecava sanse za dobijanje raka pluca za red velicine (izmedju 15 do 30 puta). Rizik je u tesnoj korelaciji sa kolicinom unetog duvanskog dima i, kao sto rekoh, iako korelacija ne implicira zavisnost u ovom slucaju postoji enormna kolicina medicinskog materijala koja ukazuje da osim korelacije postoji nedvosmislena zavisnost.
Ja licno smatram da odrasle ljude ne treba tretirati kao decu i ako pod punom odgovornoscu prihvate rizike u koje su bili potpuno upuceni (kroz, recimo, javne zdravstvene kampanje i kroz sam reklamni materijal) - na njima je da odluce da li je taj rizik vredan zadovoljstvu koje dobijaju unosenjem nikotina ili ne.
Glavni problem ovde nisu ti ljudi vec oni koji trpe protiv svoje volje. Kljucna razlika izmedju second-hand dima i zagadjivaca drugih vrsta je uzrok zagadjivanja. Zagadjivanje od strane nafte i njenih derivata prvenstveno dolazi zbog industrije i transporta. Obe aktivnosti su jako tesno vezane za modernu ekonomiju i potpuno je nezamislivo danas imati drustvo u kome bi upotreba nafte bila zabranjena. To nije samo pitanje da li ce neko ici autom na posao, vec bi kompletan urbani zivot bio nezamisliv. Ne samo nezamisliv, nego i nekompatibilan sa samim zivotom za mnoge (zbog dostupnosti hrane i vode).
Neka je ucesce pusaca u populaciji obolelih od raka pluca visestruko vece od ucesca nepusaca, to opet ne dokazuje da je velika verovatnoca dobijanja raka ako pusite. Treba uzeti broj pusaca i broj obolelih od raka pluca i videti koliki procenat pusaca dobije rak pluca, tako cemo videte stepen rizika.
Ako imamo i Srbiji 1 000 000 pusaca, treba videti broj obolelih od raka i onda traziti stepen rizika, to u vezi rizika.
Medjutim, kako sam kazes, a ja se slazem sa tobom, odrasali ljudi imaju pravo izbora i sami odlucuju o prihvatanju rizika.
Ovde, u ovoj diskusiji stalno dolazi do izvrtanja teza, to je problem
Ako ja pusim to je moj rizik i ja sam odgovoran.
Ako ja ne pusim, a izabrao/ odlucio sam da zivim sa pusacem to je opet moj rizik i moja odgovornost.
Ajde da vidimo koliki je rizik za nepusace ako su izabrali da zive sa nepusacem, zakon im dozvoljava da se ne pusi u prostoru u kojem rade, zakon im dozvoljava da se ne pusi u javnom prevozu i svim javnim zatvorenim prostorima
ALI si se ocesali ili prosli pored mene koji pusim na ulici ili su prosli pored prostora za pusenje ispred lokala, ili su sedeli u parku na klupi udaljenoj 5m od klupe na kojoj se pusi.
Tema je zabrana pusenja na javnim mestima i stalno neko pokusava da objasni opravdanost te zabrane. To insistiranje smatram suludim.
Imas pravo da ne pusis kuci, imas pravo da radis u prostoru u kojem niko ne pusi, imas pravo da se prevozis u javnom prevozu u kojem niko ne pusi, imas lokale u kojima je zabranjeno pusenje, ali i to je malo. Daj da zabranimo pusenje svuda, e to je bolesno, to je sadizam.